Ostvarivati ideal kršćanske svetosti nije moguće bez intenzivnog duhovnog života koji uključuje molitvu u svim oblicima, primanje sakramenata sv. ispovijedi i sv. pričesti, čitanje sv. Pisma i duhovnih knjiga. Ivan je potpuno svjestan da je to jedini put uspona na goru kršćanske savršenosti. Ozbiljno upotrebljava sva sredstva što mu ih Crkva i učitelji kršćanske duhovnosti daju na raspolaganje da ostvari taj cilj i načini od svoje duše remek-djelo.
Jako volim tišinu i mir, mogu razmišljati, mogu misliti na misterij Euharistije, mogu se dugo moliti…
Ljepše je zavući se u tamnu crkvicu i kod treptanja vječnog svjetla, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i vječno se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veličini, toj neizmjernoj Ljubavi.
Nemam riječi da izrazim, kako religiozna okolina pozitivno djeluje na čovjeka. Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se toliko puta uz mistični sjaj od mnogo svijeća obavlja u isti čas taj misterij svih misterija – sveta misa.
Sva ona mistika crkve, ono treptanje vječnoga svjetla i bezbroj svijeća čini da, obuzima dušu kano neki nadnaravni miris.
Poniznost, molitva, duhovno štivo i vježba volje u dobru četiri su pretpostavke bez kojih je svaki unutarnji život isključen.
Svrha svih ljudi jest njihovo posvećenje; svrha im je da postanu slični utjelovljenoj Riječi – našemu Spasitelju Isusu Kristu.
Pitamo se kakav je bio unutarnji život našega Spasitelja, da prema tome učinimo naš život sličan Njegovome.
Kontemplacija – život duše u neprestanoj zajednici s Isusom, jest najbolji život.
Redovita, konsekventna meditacija jedino je sredstvo da čovjek na zemlji ne izgubi nikada ravnotežu i da se radosno iz dana u dan s Kristom raduje ili s Njime trpi.
U meni je plamen za beskrajnim visinama, žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha.
Poniznost, molitva, duhovno štivo, vježba volje u dobru, ispovijed, pričest – sve su ovo samo pomoćna sredstva koja napokon dovode do jednog cilja: uvesti Boga u našu dušu. Tek tada će biti ispunjena ona neizmjerna praznina koja je u našoj duši i koju može ispuniti samo neizmjerni Bog.
Čovjek koji hoće živjeti potpunim l j u d s k i m životom, treba živjeti životom Milosti, životom sjedinjenja duše s Bogom. To je jedini pravi ljudski život.
Imati Milost na zemlji, a slavu na Nebu, jest cilj svih ljudskih nastojanja.
Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u našim dušama.
Tko je bolja učiteljica duhovnog života od sv. Crkve, koja osim svog dvijetisućgodišnjeg iskustva djeluje pod utjecajem samog Duha Svetoga!
Podloga šarolikosti Crkve u raznim vjekovima jest duhovni život pojedinaca – odnos njihovih duša prema Bogu i djelatnost koju milost Božja vrši u njihovim dušama.
Sva ljudska djelatnost mora ići za tim da ljudskoj duši olakša što dublji vjerski život, kontemplaciju.
Da bi čovjek mogao otkriti vrijednost kontemplativnog života redovnika neka uđe u katedralu njihove duše, u kojoj tinja vječno svjetlo Duha Svetoga i koju rasvjetljuje sunce posvetne Milosti i neće se moći nadiviti čarobnom sjaju i ljepoti što će ih otkriti.
Evanđelje je uistinu čarobna knjiga, jer kolikogod ga puta čitali, uvijek nam se čini da čitamo novu knjigu.
Dva sakramenta – sv. ispovijed i sv. Pričest – jesu izvor stalne i uspješne reforme nutarnjeg života svakog katolika.
Bog, hoće da vodi ljude pomoću ljudi. Ispovjednik od Boga dobiva posebne milosti da nam pokaže Volju Božju.
——————————————————————————–
Kakvo je bilo stanje Ivanove duše nakon završenog studija i na početku njegova javnog djelovanja 1923.g,, pokazuju nam njegovi odgovori na pitanja jedne ankete iz kojih donosimo samo neke od njih.
Što molim ujutro i uvečer?
– Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Navečer: krunica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razmatranje sljedećeg dana.
Koja mi korist od sv. ispovijedi?
– Da lakše svladavam pogreške.
Koliko puta na godinu primam svetu pričest?
– Dnevno.
Što je duhovni život?
– Razmatranje o božanskim stvarima; sudjelovanje u unutrašnjem Božjem životu; postati u neku ruku Bog.
Je li duhovni život meni potreban i zašto?
– Jest. Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez toga je pakao.
Imam li vjerskih sumnji?
– Ne.
Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije sredstvo za očuvanje čistog života?
– Oduševljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na poznavanju vjere. Dnevna sv. Pričest, sistematsko dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovježba barem 10 minuta dnevno), te ne tražiti žensko društvo.