Tako u njegov život ulazi živahna i vesela Vera. Nasuprot njoj, Jerolim je ozbiljan, smiren, izuzetno radin i poznat po svojem poštenju, što Veri pruža osjećaj sigurnosti i pouzdanosti.
Oni su se vjenčali 7. svibnja 1927. godineu crkvi Svetog Blaža, a vjenčani kumovi su im dr. Avelin Čepulić (liječnik, poznati katolički djelatnik, hrvatski rodoljub i veliki dobrotvor, a kako je mnoge liječio bez honorara, prozvan je “liječnikom zagrebačke sirotinje“) Jerolimov veliki prijatelj i Verin bratić Ferdinand Concilia. Jerolim i Vera žive u uzornom katoličkom braku punom ljubavi i međusobnog poštovanja.
Jerolim i Vera do tada zaposleni na zagrebačkom Kaptolu žele se osamostaliti, te otvoriti svoju radnju ili trgovinu. Jedan od razloga njihovoj odluci je, da se u upravi novina u kojima je Jerolim zaposlen kao upravitelj, kada se saznalo da će se ženiti, donosi odluka o smanjenju njegove plaće za 30%. To ga je vrlo povrijedilo, a i ekonomski oslabilo. Zato Vera i on najprije razmišljaju o mogućnosti da otvore vlastitu trgovinu tekstilom. Obzirom na dotadašnja iskustva i njegovu sklonost knjigama, te tada u novinama objavljenoj prodaji strojeva za uvez knjiga poduzeća Merkantile iz Zagreba i jednog poduzeća iz Beča, odlučuju se, da otvore knjigovešku radnju. Za kupnju prvih strojeva novac im posuđuju njegovi prijatelji; dr. Avelin Čepulić, dr. Ivan Merz, dr. Ivan Protulipac, dr. Markulin, dr. Klarić, Kemfelja, Gašpert i drugi, ali i njegova i Verina braća i sestre (Verina sestra Mira, te Jerolimova braća Katarina i Josip). Da bi svoju neovisnost mogli ostvariti zadužili su se za tada ogroman iznos od preko 200.000 dinara. Zanimljivo i očigledno je, da su svi ti ljudi, njegovi prijatelji iz Hrvatskog Orlovskog saveza, te članovi njegove i Verine obitelji imali puno povjerenje u njega i Veru. Tu je bila njihova velika hrabrost i odgovornost. Prvi stroj koji su kupili bio je stroj za zlatotisak, kojim su se otiskivali naslovi na koricama i hrptu knjiga. Svoju prvu knjigovešku radnju Jerolim otvara u suterenu Djetićkog doma, zgrade sv. Josipa na tadašnjem Pejačevićevom trgu (danas Britanskom trgu). Knjigovežnicu otvara na samu svetkovinu sv. Josipa, na dan 19. ožujka 1927. godine, a radnju mu blagoslivlja njegov duhovnik otac Bruno Foretić. Već drugog dana počinje s radom. Prvi njegov poslovođa (stručni majstor) bio je Aleksander Kruper (Slovenac), a prvi naučnik bio je Franjo Kauzlarić, njegov nećak (sin sestre Marije, udate Kauzlarić iz Vrata). Franjo (Franc) je kod Jerolima bio od prvog dana knjigovežnice, pa sve do kraja u kojoj je ostao i nadalje, kada su partizani Jerolimu i njegovoj obitelji tu radnju oduzeli, već prije sudske odluke o konfiskaciji 1945. godine. U njegovoj knjigovežnici je niz godina bila zaposlena i njegova sestra Katarina, kojoj je suprug nestao na Ruskom ratištu u tijeku prvog svjetskog rata (1914.-1918.), a imala je dvije kćerke.
Zatim radnju sele u zgradu Sv. Jeronima na Trg Kralja Tomislava 21 (opet u suteren, no s mnogo većim prostorom). Jerolim i Vera rade bez odmora po cijele dane od jutra do mraka, s malim brojem radnika, da bi mogli isplatiti svoje velike dugove.
Već od samog početka rada njihove knjigovežnice tu se uvezuju i radi zlatotisak na svim knjigama i molitvenicima koje izdaje Družba Isusova (Isusovci) i Društvo svetog Jeronima. Nakon nekoliko godina dolazi do vidnog materijalnog napretka, kao posljedice njihovog velikog rada i ogromnog samoodricanja.
1932. Omoti Jerolimovih reklamnih kalendara za korisnike usluga njegove radnje