POTREBITA KONSTATACIJA
«Potrebna konstatacija», Nedjelja, Zagreb, 1. ožujka 1936., br. 9
U ovome broju našega lista donosimo tek maleni broj izvještaja s veličanstvenih proslava, koje su se držale diljem naše lijepe domovine prigodom Papina dana. I ovom se zgodom pokazala jednodušnost i sloga naroda: i naši gradovi i naša sela slavila su Papu, produbljujući ideju papinstva. Ove je već godine, hvala Bogu, svima jasno, da je Papin dan postao opće narodna hrvatska slava, vanjski znak potpune rimske i papinske orijentacije hrvatskoga naroda. To je radosna konstatacija.
Naši će se stariji sjećati, da nekada nije bilo tako. Jednom je zgodom neki naš stariji svećenik govoreći o toj orijentaciji htio označiti razliku starijeg i novijeg vremena, pa je rekao: »Mi smo i nekada bili dobri kršćani, ali nismo imali dovoljno prezentne svijesti, da smo katolici, jer se papinstvo nije tako živo naglašavalo kao danas«. Isti je svećenik označio, da se življi preokret počeo osjećati- iza nastupa pok. dra Ivana Merza.
Uistinu, prije Merčevog vremena nije bilo tako sjajnih vanjskih proslava Papina dana i manifestacija papine ideje. Papa je bio poglavar crkve, njegove su se odredbe provodile u okviru crkvene djelatnosti, ali papinske smjernice, kolikogod su se poštivale, nijesu bile centar pažnje i zakonik organizirane djelatnosti katolika. A Merz je čitav svoj život uložio u to, da pobijedi upravo rimska, papinska orijentacija među hrvatskim katolicima. On sam, i to potpuno ispravno, ističe, kako začetnik te nove orijentacije među Hrvatima nije nitko drugi, nego pok. biskup Mahnić.
»Kako ćemo postići taj vrhunaravni cilj? U odgovoru na ovo pitanje odskače sva veličina Mahnićeva i tajna njegovih uspjeha. Poslušajmo Mahnića: »Lako ćete se očuvati svake nezdrave i pogibeljne misli, ako budete vazda svim srcem odani sv. Stolici, rimskome Papi.. Drži se, katolička omladino, tvrdo ovog ugaonog kamena! Nesamo u vršenju naloga sv. Stolice, nego se spremno odazovi uvijek i njezinim napucima i željama!… Veza ovog jedinstva neka nam bude riječ našeg Oca Pape«. Ovu bi rimsku orijentaciju morali imati nesamo organizirani katolici, nego i svi. Biskup Mahnić želi, da naročito obrazovani kat. laikat u svojoj apostolskoj djelatnosti bude posvuda nosiocem ove velike rimske orijentacije«. (Dr. I. Merz)
U tom je smjeru bila upravljena čitava djelatnost pok. dra Merza. Svoju je djelatnost razvijao prvenstveno u okviru orlovske organizacije, koja je potpunoma usvojila, kao i današnja forma organizacije, tu potpunu Mahnićevu i Merčevu rimsku orijentaciju. Zato su najvatreniji propagatori i prvi inicijatori te orijentacije i vanjske manifestacije te ideje bili orlovi i Križari. Danas je ta misao i orijentacija općenita. Pokazuju to i ovogodišnje proslave. Plod je to Mahnićevog i Merčevog nastojanja, kao i djelatnosti naših orlova i Križara. I to je ono, što je trebalo da konstatiramo već sada, a budućnost će znati taćno ocijeniti tu dobit po hrvatski vjerski i narodni život.