Tijekom svečanosti beatifikacije bl. Ivana Merza, kao i nakon nje, Papa Ivan Pavao II. izrekao je o novom blaženiku mnogo lijepih i važnih misli. Ovdje donosimo po kronološkom redu izbor iz njegovih govora.

»SVJEDOK, UZOR, ZAŠTITNIK, PRIMJER I SUPUTNIK«

Iz Papinog uvoda na početku sv. Mise beatifikacije,
Banja Luka, 22. 6. 2003.:

»Predraga braćo i sestre, Krist Isus, svjetlo što prosvjetljuje svakoga čovjeka, koji dolazi na ovaj svijet, želi da njegovi učenici budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Kristovo svjetlo blista u jednome od sinova ove Banjolučke biskupije: u Ivanu Merzu, koji će za vrijeme ovoga slavlja biti proglašen blaženim. Bio je vjernik svjetovnjak uzoran i hrabar, čovjek kulture i osjetljiv za bogoslužje, uronjen u nadnaravno i djelatno zauzet u širenju kraljevstva Božjega. Njega vam želim dati kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti, u ponovnoj izgradnji onoga što je srušilo nasilje, u pomirbi među pojedincima i obiteljima, u promaknuću istinske društvene obnove u pravdi i miru. On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima.«

IVAN MERZ

PROGRAM ŽIVOTA I DJELOVANJA!

Najvažniji dijelovi Papine propovijedi na misi beatifikacije koju je Sveti Otac izrekao nakon što je obavio svečani čin proglašenja blaženim, Banja Luka, 22. 6. 2003.:


“Vi ste svjetlost svijeta!” – Ovu tvrdnju, draga braćo i sestre, Isus danas ponavlja i nama, na ovome našem bogoslužnom skupu. I nije to neki puki ćudoredni nagovor, nego tvrdnja, koja očituje neuništiv zahtjev što proizlazi iz primljenoga krštenja. Naime, ljudsko je biće snagom toga sakramenta ucijepljeno u Otajstveno Tijelo Kristovo (usp. Rim 6,3-5). Apostol Pavao veli: “Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste” (Gal 3,27). Opravdano, dakle, sveti Augustin kliče: “Radujmo se i zahvaljujmo: postali smo ne samo kršćani, nego Krist. Divite se i kličite: postali smo Krist” (In Ioann. Evang. tract., 21,8: CCL 36,216). Ali Krist je “svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka” (Iv 1,9). Kršćanin je zbog toga pozvan postati, sa svoje strane, odsjev te Svjetlosti, nasljedujući Isusa i u Nj se ugledajući. Kako bi to ostvario, slušat će Njegovu riječ i o njoj će razmišljati, sudjelovat će svjesno i djelatno u bogoslužnome i sakramentalnom životu Crkve, izvršavat će zapovijed ljubavi služeći braći, navlastito malenima, siromašnima i onima koji pate…(Pozdravi predstavnicima crkvenih i građanskih vlasti)
Predraga braćo i sestre, pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije. To je pouka što nam je danas nudi lik novoga blaženika, Ivana Merza. Ivan Merz je bio vrstan mladić, koji je znao povećavati bogate prirodne darove, što ih je posjedovao, pa je postigao mnoge ljudske uspjehe. O njegovu se životu tako može govoriti kao o uspješnome životu. Međutim, to nije razlog zbog kojega je njegovo ime danas unijeto u popis blaženih. Ono, naime, zbog čega je on danas pribrojen zboru blaženika jest njegov uspjeh pred Bogom. Velika je, naime, čežnja cijeloga njegova života bila “nikada ne zaboraviti Boga i stalno željeti biti s Njim sjedinjen”. U svemu ovome što je radio tražio je “ono najizvrsnije, spoznaju Isusa Krista”, te je dopustio da ga On “zahvati” (usp. Fil 3,8.12).
Ivan Merz je u školi bogoslužja, koje je vrelo i vrhunac života Crkve (usp. Sacrosanctum Concilium, 10), stasao do punine kršćanske zrelosti i postao je jedan od promicatelja bogoslužne obnove u svojoj domovini. Sudjelujući u misi te hraneći se Tijelom Kristovim i riječju Božjom, nalazio je poticaj da bude apostol mladeži. Nije slučajno izabrao za geslo: “Žrtva – euharistija – apostolat”. Svjestan poziva, što ga je primio na krštenju, svoj je život učinio trkom prema svetosti, toj “velikoj mjeri” kršćanskoga života (cfr. Novo millennio ineunte, 31). Zbog toga, kako veli prvo čitanje “nikad neće u zaborav pasti, nit će mu spomen ikada propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja” (Sir 39,9).
Ime Ivana Merza je za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas! Vaša domovina i vaša Crkva, draga mladeži, doživjele su teške trenutke i sada valja raditi kako bi se život ponovno u potpunosti pokrenuo na svim područjima. Obraćam se zato svima vama te vas pozivam da se ne povlačite nazad, da ne popuštate pred napašću malodušnosti, nego da povećate pothvate kako bi Bosna i Hercegovina ponovno postala zemlja pomirbe, susreta i mira. Budućnost ovih krajeva ovisi i o vama. Ne tražite drugdje udobniji život, ne bježite od svoje odgovornosti, čekajući da vam netko drugi riješi teškoću, nego zlo odlučno priječite snagom dobra.
I vi, poput blaženog Ivana, tražite osobni susret s Kristom, koji rasvjetljuje život novom svjetlošću. Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima! Postat ćete tako misionari djelima i riječima te ćete biti znak Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti. Ne zaboravite: “Ne užiže se svjetiljka da se stavi pod posudu” (Mt 5,15). Braćo i sestre, koji tolikom revnošću sudjelujete u ovome slavlju, neka mir Boga Oca, koji nadilazi svaki osjećaj, čuva vaše srce i vaš duh u spoznaji i ljubavi Boga i Sina njegova, Gospodina našega Isusa Krista! Ovo je molitva i želja koju Papa danas – po zagovoru blaženoga Ivana Merza – uzdiže za vas i za sve narode Bosne i Hercegovine.»
 

EUHARISTIJU I MARIJU
BL. MERZ POSEBNO ŠTOVAO

Iz Papina nagovora na kraju svete mise beatifikacije prije molitve Anđeoskog pozdravljenja, Banja Luka,22. 6. 2003.:

»Posebno značajan potporanj životu blaženoga Ivana Merza zajedno s Euharistijom bijaše nježna pobožnost što ju je gajio prema Majci Gospodinovoj. I mi sada, na završetku ovoga svetog bogoslužja, upravljamo svoj pogled na Djevicu Mariju.« Pozdravivši hodočasnike na mađarskome, njemačkom, talijanskom i srpskom jeziku, Papa je posebno pozdravio i hodočasnike iz Hrvatske riječima: “Srdačno pozdravljam sve hodočasnike pristigle iz Hrvatske, koji su počašćeni što su Crkvi dali jednoga novog blaženika. Ljubljeni, neka vas njegov primjer vodi na putovima Gospodnjim! Sve vas blagoslivljam”.
 

VAZMENO OTAJSTVO
U SREDIŠTU ŽIVOTA BL. IVANA

Papine riječi prigodom predaje križa mladima na kraju

sv. mise beatifikacije, Banja Luka, 22. 6. 2003.:
»Draga mladeži, na završetku ovoga svečanog bogoslužja za vrijeme kojega sam proglasio blaženim Ivana Merza, mladića podrijetlom iz vaše domovine, želim vam predati ovaj križ, koji je danas bio čašćen kraj oltara za vrijeme ovoga euharistijskog slavlja. Blaženi je Ivan u središte svojega školovanja, svoje profesorske službe i svojega apostolata, stavio Vazmeno Otajstvo, koje se slavi u bogoslužju i koje je vrelo i vrhunac života Crkve. Primite u svoj život Kristov slavni Križ! Po primjeru blaženoga Ivana budite svjedoci ljepote kršćanskoga bogoštovlja i svojim životom očitujte ono što ste u vjeri primili. Neka vam na vašemu hodočašću prema Kraljevstvu Božjemu križ bude uvijek svjetlo i putokaz. Idite radujući se u Gospodinu.«

 

NEKA ZAGOVOR BL. IVANA MERZA
PRIDONESE PROLJEĆU VJERE

Papina zahvala iz Vatikana nakon beatifikacije, 23. 6. 2003.:


Nakon što se Papa Ivan Pavao II. vratio u Rim, sutradan u ponedjeljak 23. lipnja 2003. uputio je banjalučkom biskupu msgr. Franji Komarici ovu poruku:
»Vrativši se sa svojega kratkog ali posebno znakovitoga pastirskog pohoda Banjolučkoj biskupiji, želim Vama, časni brate, i cijeloj Vašoj biskupijskoj zajednici očitovati svoju veliku zahvalnost za posebno srdačan doček, koji mi je priređen, i za nezaboravno euharistijsko slavlje s obredom uzdignuća na čast oltara Ivana Merza, plemenitoga sina Crkve banjolučke, uz djelatno, pobožno i živo sudjelovanje svega nazočnoga naroda Božjega. Istodobno Vam pak želim zahvaliti i za sav trud uložen u pripravu i sam tijek mojega pohoda kako bi on u potpunosti uspio, te za vrlo srdačnu gostoljubivost u Vašem domu. Molim Gospodina da po zagovoru svetoga Bonaventure i blaženoga Ivana Merza udijeli obilje svoje milosti Vašoj biskupiji i cijeloj Crkvi u Bosni i Hercegovini kako bi tamo ponovno nastupilo proljeće vjere i da istodobno sve ljubljene narode Bosne i Hercegovine obdari stalnim duhovnim i materijalnim napretkom. Ove svoje želje pratim apostolskim blagoslovom Vama, svim Vašim suradnicima u pripravi mojega pastirskog pohoda i svima koji su povjereni Vašoj pastirskoj skrbi. – Papa Ivan Pavao II.»


 

BL. IVAN MERZ – PRIMJER KATOLICIMA,
NAPOSE MLADIMA

Iz Papina govora na općoj audijenciji u Vatikanu,srijeda 25. 6. 2003.

U tijeku opće audijencije, u srijedu, 25. lipnja 2003., na Trgu sv. Petra u Vatikanu, na kojoj je sudjelovalo desetak tisuća hodočasnika, Papa Ivan Pavao II. posebnu je pozornost posvetio pastoralnom posjetu Bosni i Hercegovini i beatifikaciji bl. Ivana Merza:

“Prošle nedjelje Božanska mi je Providnost dopustila da sam mogao izvršiti novo apostolsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu, šest godina nakon pastoralnog pohoda Sarajevu. Bilo je to putovanje kratko ali intenzivno i puno nade za onu zemlju toliko iskušanu nedavnim sukobima. Primijetio sam volju kod sviju da se nadvladaju bolna iskustva prošlosti kako bi se na istini i uzajamnome opraštanju izgradilo društvo dostojno čovjeka, koje će i Bogu biti prihvatljivo. Vrhunac hodočašća bila je svečana euharistijska liturgija s beatifikacijom Ivana Merza, kojega sam postavio za primjer katolicima, napose mladima one zemlje. Njegovim zagovorom molimo Gospodina da ovo Apostolsko putovanje donese željenog ploda za Crkvu i za sav narod Bosne i Hercegovine…»
 

NEKA BL. IVAN POMOGNE U ODABIRU ISTINSKIH LJUDSKIH
I VJERSKIH VRIJEDNOSTI

Papin pozdrav profesorima i đacima banjolučke Gimnazije na općoj audijenciji 30. 7. 2003. u Rimu – Castelgandolfu:

Stotinu profesora i đaka banjolučke Gimnazije pohodilo je Rim koncem srpnja 2003. i na općoj audijeniciji zahvalili su Papi što je proglasio učenika njihove Gimnazije blaženim. Papa ih je pozdravio ovim riječima:

“Dragi profesori i učenici banjolučke gimnazije, srdačno vas pozdravljam. Dobro došli! Čuvajući u srcu predivne uspomene sa svojega nedavnog pastirskog pohoda Banjolučkoj biskupiji, za vrijeme kojega sam proglasio blaženim vašega velikog sugrađanina Ivana Merza, koji je osam godina pohađao vašu Gimnaziju, sve vas preporučam njegovu zagovoru da vam pomogne u odabiru istinskih ljudskih i vjerskih vrijednosti kako bi mogli izgrađivati društvo utemeljeno na istini, pravdi i poštivanju dostojanstva svakoga ljudskog bića. Na sve vas i na vašu domovinu Bosnu i Hercegovinu zazivam Božji blagoslov.”

 

»BOGA ZABORAVITI NIKADA! TEŽITI NEPRESTANO
ZA UJEDINJENJEM S NJIME!«

Iz Papina govora crkvenom i državnom Odboru prigodom zahvalnog hodočašća u Rim, 4. 12. 2003. u Vatikanu:

Članovi crkvenog i državnog Odbora za organizaciju Papina pohoda BiH došli su u Vatikan i zahvalili su Svetomu Ocu za njegov dolazak u Banja Luku i beatifikaciju bl. Ivana Merza. Iz Papina govora donosimo važnije izvatke:

»Draga braćo i sestre! S radošću vas primam i srdačno pozdravljam svakoga pojedinog od vas, koji dođoste u Rim kako bi mi uzvratili na mojemu pastirskom pohodu Banjoj Luci ostvarenu 22. lipnja ove godine. Od svega srca zahvalan za onako srdačan doček koji mi je tom zgodom priređen, sve vas dočekujem svojom dobrodošlicom. U Banjoj Luci je za mene bila posebna radost proglasiti blaženim mladića podrijetlom iz toga grada, Ivana Merza. Neka njegov sjajni primjer svetosti katoličkim vjernicima svjetovnjacima bude poticaj na zalaganje u svjedočenju za Evanđelje, koje je mjerilo i glavni putokaz za kršćane svih vremena. Ovaj mladić, kako su pisali biskupi vaše zemlje, »ima uistinu mnogo toga reći i posvjedočiti« (Biskupska pastirska poslanica) svim ljudima dobre volje. Njegov se vjerojatno najizrazitiji nauk nalazi u riječima, koje se mogu čitati u njegovu Dnevniku za 5. veljače 1918., u doba kada je cijela Europa bila zahvaćena ratom a on se nalazio na bojišnici: »Boga zaboraviti nikada. Težiti neprestano za ujedinjenjem s njime.« Te njegove riječi imaju posebno značenje za vašu zemlju, koja nastoji izići iz brojnih patnji, koje su posljedica ugnjetavačkoga režima i višegodišnjega rata. Postojeće teško stanje moći će se svladati stvaranjem demokratskih ustanova. Još je potrebnije, međutim, raditi na istinskoj duhovnoj obnovi, koja omogućuje da čovjek bude spreman na oprost, pomirbu i uzajamno poštivanje vjerskoga i kulturnoga identiteta svakoga pojedinca. To su putovi koji vode stvaranju sretnoga, mirnoga, slobodnoga i solidarnoga društva. To je put koji omogućuje toliko žuđeni povratak prognanika i izbjeglica u njihov rodni kraj, u ozračju sigurnosti i potpune slobode. Velik je izazov što stoji pred vama: »Nikada zaboraviti Boga«! Jamčim vam svoju potporu u molitvi te vas želim ohrabriti da idete naprijed s pouzdanjem. Na sve vas i na vašu domovinu sišao Božji blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!«
 


Dodajmo ovdje mali komentar na riječi Svetoga Oca iz njegove propovijedi na beatifikaciji da »ime Ivana Merza i danas mora biti program života i djelovanja.« Prisjećamo se prve biografije bl. Ivana Merza objavljene još 1932., četiri godine nakon njegove smrti. Napisao ju je njegov bliski prijatelj i suradnik, svećenik dr. Dragutin KNIEWALD, profesor teologije na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Na prvoj stranici knjige već u prvim retcima predgovora dr. Kniewald navodi važan podatak koji je našao odjeka i u Papinoj propovijedi na dan Ivanove beatifikacije:

“Zadnjih desetak godina samo ime dr. Ivana Merza za najmlađu generaciju hrvatskih katolika značilo je, a i danas još znači i dugo će značiti jedan program. Program novoga rada, novoga mišljenja, novoga života, u najužoj vezi s Kristom Gospodinom i njegovim namjesnikom na zemlji, rimskim Papom.” (Dr. Dragutin Kniewald, Dr. IVAN MERZ – ŽIVOT I DJELOVANJE, Zagreb, 1932., str. 5).
Ove riječi, utemeljene na činjenicama i s proročkom vizijom za budućnost, s beatifikacijom blaženog Ivana dobivaju novi polet i značenje, pogotovo kada su potvrđene od samog Kristova Namjesnika.