Ivanova ljubav i odanost prema Papi kao Kristovu Namjesniku bili su jedno od njegovih glavnih duhovnih obilježja kao zrelog katoličkog intelektualca. U tome je nadmašio i mnoge osobe iz crkvenih redova. Tu je ljubav i poštivanje Svetoga Oca, te studij njegovih enciklika i govora, širio u svojoj okolini, napose među mladima.
U Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog.
Papa je vidljivi i živi Krist na zemlji.
Papinstvo je podloga i nepomična pećina na kojoj je sazdana sva Crkva.
Podloga papinstva otajstveno se proteže na sve biskupije svijeta.
Crkva, koja se uzdiže na papinstvu kao podlozi dobiva od njega svu svoju snagu i čvrstoću.
Providnost je na goru posadila jedan svjetionik – papinstvo – koje vjekovima svijetli svom zemljom i pomaže razlikovati istinu od zablude, dobro od zla.
U Svetoj smo Godini (1925.) dublje shvatili što znači papinska nadčovječnost.
Shvatili smo da veličina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi, kako se oni ravnaju prema zapovijedima i željama Kristova Namjesnika.
U uzburkanom moru zabluda i strasti, koje tresu čovječanstvom, Petrova je stolica “sidro nade i luka spasa” u kojoj moramo naći zaklonište ako ne želimo nastradati.
Jedna je od bitnih karakteristika svakog rimskog katolika da ljubi svetog Oca Papu i da sve svoje misli i djela ravna prema njegovim odredbama i željama.
Rimski je Papa vidljivi Krist među ljudima, zaručnik sveopće Crkve.
Ljubav i odanost prema Papi jest od najveće i bitne važnosti za život svakog vjernika, za sav društveni život, za život u obitelji i školi, za tisak i umjetnost, za gospodarski i politički i međunarodni život.
Papinstvo je pećina i podloga duhovnom životu svakog vjernika.
Zgrada našeg duhovnog života, našeg vjerskog znanja i naših djelatnosti, mora se podići na nepokolebljivoj podlozi istina što ih papinstvo neprevarljivo naučava.
Papa mora biti predmet našeg posebnog štovanja i naše ljubavi, dio života naše duše.