Ponosna mi smo braća Ivana Merza,
Hrvatska Kristu geslo naše je sveto.
Sinci smo vrli, djeca slavnih otaca,
Što dom svoj ljube, duhom Kristove vjere.

Naša je ljubav snaga velikih pređa
Koji za Krista život su znali dati.
Naši su pređi junačkim prsima svojim
Predziđe bili svete Kristove vjere.

U nama teče krvca njihovih žila
I mi smo spremni stopama njihovim poći.
Ako bi dušman gazio svetinje naše,
Braniči mi smo roda, doma i vjere.

Grudi nam naše sveti križevi rese,
U srcu mladom oganj ljubavi gori,
Pred nama stupa junak kršćanske žrtve
Apostol mladih, svetac Vječnoga Kruha.

Pred nama stupa uzor divan i vrli,
Koraci naši slijede Ivana Merza.
Mlade nam stope putem njegovim kreću,
Mlada nam srca žarom njegovim gore.

Hrvatska mladež za njim pošla je cijela,
Mlade nam duše molitvu njegovu mole.
Hrvatska mladež Ivana svojim zove,
Poletni mladi djela njegova slijede.

Naše je geslo, geslo Ivana brata:
Isus nek’ vlada dušom sviju Hrvata.
U crven i bijeli i plavi mi ćemo
Svetoga plama unijet’ ideale naše.

Mi ćemo mladi Merčevim ići tragom,
Mi ćemo Krista našoj vratiti školi,
Melemom svojim On će ozdravit’ žulje,
na tvrdom dlanu sina tvorničkog stroja.

Mi smo čuvari Merčevih ideala.
Kristova braća, djeca kršćanske žrtve.
Mi smo čuvari baštine one svete
Ivana Merza, svoga velikog brata.

U svakom našemu djelu njegov nas
zagovor prati i duši ulijeva snagu.
Korak naš svaki oko njegovo gleda,
Borbom za duše Merz nam klonuti ne da.

Do svetog cilja preko trnovih staza,
Oltarski Krist nam snaga, a Merz nas vodi,
Na modrom nebu On junačkom rukom
digo’ je stjegove bijele, ideale naše.

Duh njegov bdi pri svakom našem djelu,
Duh njegov snaži mlade duhove naše.
Ponosna mi smo mladež njegova roda,
Junačka djeca, svjedoci Hrvatske svete.

U srcu našem zavjet Ivanu živi:
Dokle nas bude, mi ćemo znati bdjeti
na svetome tlu vječnu čuvati stražu
k’o vjerni apostoli Kristove Hrvatske.

Predziđe kršćanstva uvijek ćemo biti;
Sve tamo od Mure do Jadranskog vala,
Gdje se Drava u Dunav ulijeva,
sljedbenika bit će Ivanove misli.

Letjet će poklik mladosti što ljubi
ponosnu i svetu hrvatsku domaju;
Orit će se svuda naša sveta mis’o
U Hrvatskoj svetoj nek’ Bog vječni živi!


(Prilagođeno i objavljeno kao zborna recitacija u:
NEDJELJA, br.9, Zagreb, Uskrs, 1943.)