Kraljevska vrata – nadgrobnu ploču granita –
Čuvaju vječno nečujni anđeli raja
I pletu vijence šarenih cvijetnih kita
S predivnom krunom svetačkog nekog sjaja.
Prolazi mladost. Ovdje je carstvo hlada.
Pod ovom sjenom prestaju patnje i grijesi.
Ovdje se krije prerano otišla nada…
Gdje si, o Ivane, gdje si?

Mramorkom šute križevi tužnih aleja,
Tek vjetrov dašak kojiput cvijećem lahori.
A ovdje leži – čovjek Božjih ideja,
Tu sveti plamen novoj mladosti gori…
Sablasno strše križevi sivi i bijeli,
Sutonom tužnim jedna tek zvijezda se krijesi,
A vjetrić blagi šapuće tiho i veli:
Gdje si, o Ivane, gdje si?

Veliki prorok – stvaralac mladosti nove –
K’o svjetionik nad burnim morem svjetluca!
Njegova mladost i danas ga vođom zove,
Tisuće srca njegovim kucajem kuca:
Hoćemo Tebe, da nam se drugiput rodiš.
Hoćemo Tebe, što nikad sustao nijesi!
Hoćemo Tebe, da nas i mrtav vodiš!
Gdje si, o Ivane, gdje si?

Jutarnje sunce mladu Hrvatsku kupa,
Cvrkuću ptice, sjaje se Božji oltari…
Mrtav je Ivan, – al’ za njim ponosno stupa
Njegova mladost – njegovi dragi mladi.
Bigliše slavuj odnekud iz daleka,
Nova epoha bijelim se križem resi,
A iznad svega ori se olujna jeka:
Gdje si, o Ivane, gdje si!


(KR. KRILA, br.5, Pakrac, 6.X.1940.)