Banja Luko, grade, Bog te pohodio,
U tebi se uzor Ivan Merz rodio,
Darom Božjim mi ga gledasmo iz bliza
Do Zagreba stiže, Beča i Pariza!

O, Ivane, k tebi uzdižemo ruke,
Pred Bogom se sjeti svoje Banja Luke!

Milost Božja vazda sa njime je bila,
Te preteča posta kasnijeg Koncila,
Sveta misa, pričest, davaše mu snagu
S kojom se je lakše odupir’o vragu!

Svećenik ne bješe, niti biskup posta,
Već cijelog života uzor laik osta,
Svud pronese vjeru radosnu i čistu
Jer je htio ostat’ trajno vjeran Kristu!

Što je Ivan mog’o, to i drugi mogu:
K’o vjernici živjet’ i svidjet’ se Bogu.
Da učvrsti vjeru i blaži nam boli,
To, Ivane, za nas kod Boga izmoli!