Na grobu Ivana Merza

Na Merčevom grobu
Uvijek svježe cvijeće,
Uvijek feral gori,
Feral mjesto svijeće.

Sve razmišljam,
Zašto feral,
Čiji je ljubimac –
Taj štovatelj
Mora da je
Da je dalmatinac.

I biva mi drago
Što Ivana vole
Čak i moji Dalmatinci
Da se njemu mole.

A ja mu se molim
Ne pamtim od kad
Posebno se molim sada
Kad Hrvatska strada.


Zagreb, 21.V.1995.
Zora Miletić