Usporite korake!
Ušutkajte misli,
koje ste glasno razasuli idući ulicama
u žurbi za dnevnim poslovima!

Ušutkajte misli…
Ovim je prašnim ulicama našega dragog
grada hodao apostol.
Prolazio je mirno.
Uronjen u misterij Ljubavi.
On, naš dobri brat I V A N,
Apostol ŠUTNJE,
Apostol SAMOZATAJE,
Apostol DOBRIH DJELA.
Prolazio je glavnim ulicama, bučnim, punim prolaznika,
što grozničavo traže svršetak svakoga dana,
što rastjeruju misli i želje
i ostaju prazni i umorni tražeći smirenje.
Kraj njih je prošao naš dobri brat Ivan,
Apostol naših dana.

Njegove su se misli skupile u svjetlu
Gospodnjem.
I kad je iz daleka nazrio prebivalište Njegovo,
Nasred bi ulice pobožno skinuo šešir,

U džepu je nosio Gospina zrna i molio,
Uvijek je molio –
On, apostol!

O, dragi naš bijeli Zagrebe,
U tvome se krilu smjestio apostol.
Tu je učio, radio
I molio.
Ostavio nam je kao baštinu svoja traženja –
vječna u Gospodinu,
Ljepotu svojih misli u krilu Djevice,
svoj život neprestane žrtve,
kao ogledalo čovjeka, koji u slici Besmrtnog
prolazi putem dostojan otkupljenja.

To je bio naš brat Ivan.

Usporite korake, otvorite srca –
Kroz naše ulice prolazi On – još uvijek u Gospodinu vječan.

4.XI.1964
(GLASILO POSTULATURE, br.2., Zagreb, rujan 1973.)