Razmišljam što majka misli
spremajući objed
i svako malo promatra fotografiju
koju kani opremiti
okvirom boje zrelih banjalučkih jabuka.
Plavokosi dječak
ili anđeo
majci je ista slika
voljeti sina
Našeg blaženog Brata.
Do mojih misli
i kontemplacije gledajuć dijete
i razgovaram s paterom Božidarom
o opremi slike
za Isusovački Hram, Zagrebački kazano
u Palmu.
A Ivan je Blaženi svugdje
baš taj pozlaćeni tren
pripitomljuje moje srce modrog vuka
odvodeći do staze
kud prolazi ON, Milost i Misterij,
Kralj vremena Sada,
Kralj povijesti.
Tišina je u galeriji
srce u Duhu orla putuje
nebom Nazaretom, Zagrebom…
A za sve što bih kazao, nemam riječi
do Božanskog Vječnog u očima dječaka
slikopis je majke dok sprema objed
i pogledava Sina…