16.XII. u spomen rođendana Dr.Ivana Merza

U dubokoj noći sniježnoga prosinca
Sinula je svijetu nova vatra nade.
Bljesnula je munja i crne su slutnje
Pobijeđene nebom nestale bez traga…

U kaosu čudnom neslućenih stvari
Tonuli su ljudi bez životnog cilja.
Krvavo prokletstvo rodilo je suze
I nove su čežnje zasjale ko sunce.

U bezdanu strasti čekali su mnogi
Da pružena ruka putem ih povede
I da sebe nađu. Premnogi su htjeli
Nečem nepoznatom darovati sebe.

Čekalo se biće što će čudnom snagom
Doviknuti bratu: Diži se i pođi!
Mi smo djeca sunca, mi smo braća zvijezda.
Idealom vječnim srca naša gore.

U ledenom mraku mrzle su se nade,
I slutile čežnje kao čudna želja.
Riječ su htjele čuti, poklik duše duši
U svitanju dana svetog uzdignuća.

U dubokoj noći sniježnoga prosinca
Sinula je svijetu nova vatra nade.
Bljesnula je munja i milošću neba
Naraštaju jednom rodio se ČOVJEK.

(NEDJELJA, br. 38/39, Zagreb, 13.XII.1942.)