Ima jedan sveti čovjek,
sav od zemlje do nebesa,
i tu je sa mnom
u duši ga krijem.
Ima jedan čovjek patnje,
patnja mu kroz život tkana,
tko je dublje žeđa,
taj sa Kristom mora raspet biti.
Ima jedna Merčeva ljubav,
životu mom je pratilac draga,
ona je sidro i luka je blaga,
k’o dragi biser posvuda je tražim.
Ima jedan čovjek zore
za daleka putovanja,
budi se tamjan i mirisi vjere
odora gruba u zemlji skrita.
Ima jedan vječni Ivan Merz,
dubinom plamena gori,
i pred grobom ga molim
da vječna glazba u mom srcu igra.