Proljeće je, mjesec svibanj,
Pun topline, sunca, cvijeća
Koje miris svoj širi daleko
Kao da i ono se nečega sjeća.

Sunce svoje tople zrake baca
Na cvijeće što cvate kraj puta,
Na ptičice, čiji se cvrkut čuje u krošnji drveća
I crkvena zvona što mirno šušte
Jer i njih svibanj na nešto podsjeća.

Podsjeća ih na daleki 10. svibanj i četvrtak pun tuge,
Kada si, Ivane brate, ostavio ovaj svijet
I Isusu dragome pošao u susret.
I Blaženoj Djevici Mariji kojoj si se uvijek molio
I svoj Zavjet čistoće svog mladog života položio.

Ivane, 10. je svibanj i četvrtak: «Dan Tabernakula»
Dan kada si Isusu u crkvu cvijeće slao
I išao k Njemu, jer te zvao.
Skrušeno mu se molio i za mlade žrtve prikazao.

Bio si čovjek žive vjere, iako mlad.
No zemaljski život kratak ti je bio,
Samo 32 godine među nama si živio,
Ali za mlade i Hrvatsku mnogo si učinio,
Duhovnu baštinu mladima si ostavio.

Ivane, brate, hvala ti za sve tvoje molitve i žrtve,
Za sve ovo tebi hvala, jer tvoja molitva i žrtva
Za našu mladež puno, puno je dala.
Hvala ti, Brate!