O desetoj obljetnici Ivanove smrti 1938. g. cijeli peti broj isusovačkog časopisa Život bio je posvećen Ivanu Merzu. Isti taj broj objavljen je kao posebno izdanje pod naslovom Božji čovjek Hrvatske – Ivan Merz. Uvod i posvetu napisala je prof. Đurđica Vitković. Ovu posvetu, u stvari pjesmu u prozi donosimo ovdje u cijelosti jer u udaljenosti od deset godina izvrsno izražava što je Ivan Merz značio za žensku mladež dok je živio, kao i nakon svoje smrti.
U dubokoj zahvalnosti Kristu Kralju, u počast svog velikog brata, dr. Ivana Merza, u desetoj godini njegova smirenja na Srcu božanske Ljubavi i tihe adoracije Najsvetijoj od žena, predajemo svojim sestrama ovu knjigu.
VELIKI NAŠ UČITELJU, hvala ti!
Hvala ti, što si nas naučio kako se vjerno ljubi Krist.
Hvala ti, što si nam pokazao svu slast euharistijskog blagovanja, svu vitalnu snagu božanske mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom i Zaručnikom duša.
Hvala ti, što si nas naučio gledati Krista u Njegovu mističnu tijelu, Njegovoj svetoj zaručnici, Crkvi katoličkoj.
Hvala ti, što si nas upozorio da ne možemo biti katolici bez ljubavi prema Papi, biskupima i svećenicima. Hvala ti, što si nam otvorio srce za one po kojima nam govori sam Duh Sveti.
Hvala ti, što nam je danas jasno da u ljubavi prema njima iskazujemo ljubav i poštovanje samom Bogu, i da prezirući njih Gospoda preziremo.
Hvala ti, što u pomazaniku Božjem gledamo ne slaba grešnika, nego drugog Krista, čovjeka jaka koji svojom riječju saziva trojednog Boga da Ga samo po njegovim posvećenim rukama možemo primiti u sebe.
Hvala ti, što si nas naučio projicirati sve svoje želje i nastojanja na transcendentalno, vječno; što si nas uputio da U BOGU smirimo nemirna svoja srca, da neizmjernu pustoš njihovu možemo zadovoljiti samo Neizmjernim.
Za sve ovo hvala ti!
DOBRI NAŠ PRIJATELJU, hvala ti!
Hvala ti, što si nam srca učinio širokim da obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i braću svoju, dragu domovinu i cio svijet.
Hvala ti, što si nas oplemenio u shvaćanju onih koji nas mrze i progone, da budemo ponizni i blagi, veseli sa sretnima i žalosni s tužnima.
Hvala ti, što s tobom kao s asiškim Siromahom pjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i zvijezde, za sitna mrava i malenu travku.
Za sve ovo hvala ti!
ČISTI NAŠ BRATE, hvala ti!
Hvala ti, što si bio prema nama tako delikatan i suptilan. Što si razumio sve najfinije vibracije i najsitnije stanice djevojačke duše.
Hvala ti, što si u svakoj ženi gledao sliku Najčistije. Ti si bio, lijepi brate, jedan među tisućama koji si savršeno shvatio u kontaktu s nama zašto je KRIST PO ŽENI došao na svijet. Hvala ti, Ivane, što si iskreno poštovao sve svoje sestre, što si u svakoj od njih gledao Kristoforu, Bogorodičin nastavak, da – Bogorodicu.
Hvala ti, što smo po tebi uzljubile čistoću djevica, bjelinu Marije i njezina Sina.
Za sve ovo, hvala ti!
VELIČA DUŠA NAŠA GOSPODINA, JER NAM VELIKE STVARI UČINI ONAJ KOJI JE MOĆAN…
Gospodin te je dao našoj domovini, Hrvatskoj – da budeš jedan između nas.
S tobom smo živjeli, gledali te i slušali kroz 31 godinu. Bio si kao i mi, a opet toliko iznad nas!
Bio si DIJETE OSOBITE MILOSTI I LJUBAVI BOŽJE.
Bio si DJEVIČANSKA – EUHARISTIJSKA DUŠA.
Zato sva naša zahvalnost Kralju slave!
Sveci se ne rađaju svaki dan, a mi smo sveca imali kraj sebe kao člana svoje organizacije.
U njoj si nam ostavio skupocjeno blago, nepropadljivu baštinu.
Mi ti, sveti naš brati Ivane, koji si život svoj prikazao Gospodaru vjekova za križarstvo i za sve nas, obećajemo da ćemo uvijek biti vjerne čuvarice tvoje baštine, da ćemo se kao i ti boriti samo ZA KRISTA I NJEGOVO KRALJEVSTVO u dušama.
To je Zavjet nas Križarica tebi u desetgodišnjici tvoga počivanja u krilu Vječnoga Oca.