Na pozornici svijeta svjetlost svijeće.
Nikoga. Samo on, vi i ja.
Ikonografija jedne tužne zbilje. Naše Hrvatske.
Bez molitve, bez ljubavi, bez ičega.
Bez ikoga. Bez davanja. Bez primanja.
Kroz mutni lornjon, preko lupe,
pomoću naočala i leća dodirujem njegovu misao.
Dodirujemo njegovu Riječ.
I slušam kako srce orla udara snažno, sada i ovdje za sve nas.
Blagodat je izreći Ivanovu Refleksiju o svijetu
Rukovati se s Mojsijem i osjetiti kako se otapa
Adamov ledeni upitnik u ruci koja nosi nož i smrt.
Radost je u ovom svetom trenutku dodirnuti
Svileno krilo hrvatskog idioma i moliti
Za sve nas. S njima, s njim i s nama.
(Together in eternity) Zauvijek u vječnosti.