Blaženomu Ivanu Merzu
Duge mračne ulice,
trošne zgrade u nizu,
mali tračak svijetla, tvoje je lice
Zemljače tako si mi blizu…
Visoko uzdiže tvoj se dom,
besmrtnost tvoja i ispod oltara,
milost svoju podario ti On
Zemljače tako si mi blizu…
Ja ponižen i ponizan u mračnoj noći,
tumaram rasulom od reda i pragova u nizu,
slušam jecaj kovine u groblju vagona
Zemljače tako si mi blizu…
Al ostat će znamen svakog čina,
i pečat od svake riječi,
urezati će se vapaj do visina,
da bolesne duše izliječi…
Ivane, svrni pogled nama iz sretnih visina,
o Blaženi, siđi k meni, na moju lokomotivu,
molim te da ne prođem prugom neznan svima.
Blagoslovi me u mojoj patnji,
i mojim snovima…