Grla nam mlada
gromko viču,
u povorci hodamo složno.
Nitko ni riječ
od prolaznika ne zbori,
ali što misle – znamo.
Vide mladu vojsku;
Merzova brigada
usred Slavonije ravne.
Na zastavi
ponosan i smjel
križ se ogleda
u nebeskom svodu.
Srca nam plamen
širi se po mjestu,
Zahvaća župljane, branitelje, djecu.
Na misi pogled
dižemo k Ocu.
Lik Uskrsloga
svoga nam daje,
vjeru jača.
Znamo tko smo,
što raditi trebamo,
Imamo ideal.
Život je to
Merza nam dragog,
prepun čistoće, mladosti, ljepote.
Trudi se svatko
kako bolje može
da grb, zastavu, Merza u sebi
što dostojnije nosi.
Duše okrijepismo
u druženju s Kristom
kroz sestre i braću.
Ta sreća
nije ostala neprimijećena.