1939.g
Fra Ninoslav Ivanković
U SPOMEN DR. IVANU MERZU
(Iz bečkih đačkih dana 1918-1919-1920)
Ono je bilo za vrijeme rata,
Kadno se zbijasmo ko brat uz brata.
U Beču slavnom na univerzi,
Kao i trgovci na svojoj berzi.
I jedna miso sve nas vodila,
Vjera i nauka za cilj nam bila.
Mnoge i lijepe imasmo plane
U one đačke i ratne dane.
I naše društvo, đačka elita,
Požudno čekaše zadnjih ispita.
Da svaki krene u svoje strane
I tamo izvodi skovane plane.
Poslije nas sudba rasprši svuda
Jedne k’o majka, druge k’o furija huda.
Nad Tobom, druže, božanska sila
Trajno je bdjela pa Te štitila.
Nikad se nisi nadao, druže,
Da će Ti cvasti zemaljske ruže.
Zemlju si smatro podinom nogu,
Dok Ti je mis’o težila k Bogu.
Na Tebi bješe odora ratna,
Dušu Ti resila nevinost zlatna.
Kao što oro pod nebom kruži,
Da se nad plijenom spusti i pruži,
Tako si i Ti duhom se dizo,
Ideje zbiro, ko biser nizo.
Mističnog orla im’o si krila,
Koja Te k svjetlu Božjem nosila.
Tu Ti se otkrila nauka Krista,
Jedra i snažna, bistra i čista.
Tu si neiscrpno osnažen Duhom
Dušu zasićo života kruhom.
Kroz more patnja mor’o si proći
Učeć’ i trudeć’ danju i noći.
Pa kad si sebe u svem nadvlad’o,
Savjet si davo i drugima rado.
Koji su puti, što spasu vode,
Do trajne sreće, prave slobode.
Hrvatska dična bješe Ti mila,
Ona je i Tebi kolijevkom bila.
Nijemac si bio po staroj krvi,
A duhom Hrvat svagdje k’o prvi.
Zato što Hrvat nikada nije
Izdao Krista niti Marije.
Povijest ne pozna narod na sv’jetu
Stalan i vjeran zavjetu svetu,
Kao što narod hrvatskog roda,
Čiji je ideal – Krist i Sloboda.
Bedem kršćanstva, štitnik kulture
Nazvan u doba olujne bure.
Bio si uzor-mladić u svemu
Imo si potpunu kršćansku spremu.
Danas se za Te prepiru ljudi,
Svaki Te po svome shvaćanju sudi.
Mnogi se po Tebi hoće da slave,
Prohtjevno pišuć’ iz svoje glave.
Ti mirno snivaj u svome grobu,
Tvoj program stoji svakom na probu.
Za Tvoja dična, uzorna djela
Svevišnjeg ruka vijenac Ti splela.
Ne ima sljedbe Pavla, Apola,
Nit’ se očekuje uspjeh ozdola.
Svaki je uspjeh ozgor od Boga,
Gdje vlada ljubav i bratska sloga.
Kod svetih ljudi strujanja nema,
Zašto da sljedba strančarstvo sprema!
Jablanica, 1939.
Autor ove pjesme, Fra N.Ivanković zajedno je studirao s Ivanom Merzom u Beču.
(KATOLIČKI SVIJET, br.6, lipanj 1940.)
1940.g.
Budimir Suić
MOJEM BRATU IVANU DR. MERZU
Čempres je sanjivo šumio nad Tvojim grobom, dok sam blagoslovljenom vodom škropio suhe grude hrvatske zemlje.
Htjedoh Ti reći da Te braća dozivlju i čekaju već dugo –
i da ne razumiju zašto Te nema.
Nismo Te zaboravili, Ivane brate!
Nemirni smo i za Tobom čeznemo, za toplinom Tvoga osmjeha.
U nama se javio novi život, život sokova i cvjetanja, život
pjesme i mladosti.
Naša Patnica, Majka Heroja – Hrvatska nas čeka.
Dozivlju nas naša polja, domovi, vrtovi i cvijeće…
Sve.. svu uzdanicu, nas,
omladince –
čeka.
Bol i tuga padaju na srce. Prazne nade varaju nas ludo.
Oh, reci, Ivo, hoće li Tvoja ljubav biti jaka. Jača od rodne
grude što Ti krije Tijelo?
Kaži mi, mrtvi Brate…!
Oh, ja bih opet htio ravnati putove mladosti moje po djelima
Tvojim.
Akordi moje tužne pjesme zamiru negdje nad našim poljanama.
Mir…
Tek negdje daleko zvone svibanjska zvona: Ave Maria.
A ja sam došao u redu Tvoje braće s mnogo čežnja i nada.
Dignuo sam ruke svoje visoko, jer Ti nosim pozdrav i pjesmu:
Plodove našeg skromnog rada.
Ah, što je, Ivane moj pozdrav i pjesma!
Primi što Ti dajem – osjećaj duše
i tihi šapat srca koje Te žarko
ljubi!
Ništa nemam
jer ljubav je toplo čuvstvo,
danas dajem
Bratu Ivanu –
Idealu mladeži.
(SUBOTIČKE NOVINE, br.19, 1940.)
Boris Kolb
NA GROBU DR. IVANA MERZA
Da, –
tu usred hlada,
tu je križ – skroman – od siva
granita,
tu je skrita
žrtva ljubavi Božje i rada…
Tu –
naš Ivo sniva
i čeka – s onu stranu groba –
na novo doba,
da svuda riječ nam zaori živa.
Tu –
kao čuvar stoji,
pa budu li napori naši još veći,
On će ustati, reći:
“Ja sam vaš – vi ste moji!”
Da, –
tu je skrita
žrtva ljubavi Božje i rada, –
tu usred hlada,
tu je križ – skroman – od siva
granita…
(NEDJELJA, Zagreb, 12. V. 1940.)
Don Jure Dulčić
ORLU
Alegorija o dr. Merzu
Orle!
Kraljevskog imena ptico
I vječne mladosti sliko;
Ti predvodni, pobjedni znače
Ponosnih legija stari’;
Ti simbole biblijski pače
Ivanje uloge svete,
Što njeg’ve označuješ velike misli
I tajne vječnih kazuješ stvari,
Orle, visina nebeskih dijete,
Ja ti se divim.
U krugu nedohitnih strana
U dalekim krajevima sivim
Tvoje se pojavlja biće
I tvoja se razvija sila.
U odsjevu duge sja tvoja glava,
Zrakama zore i sunca protkana
Tvoja su krila.
Nebeskom rosom se miješ,
Ambrozija sveta tvoja je hrana,
Mistični nektar života ti piješ;
Smjelost i polet tvoje su žiće.
Ti kidaš veze nizina
Nad zemlje kalom i prahom,
Čak iznad oblaka
Živim, okretnim mahom
Ti siječeš neba pučine
I ondje se let tvoj ponosno vije:
U kraljevstvu vječnoga Kralja.
Borba je tvoja borba vedrina
Sa strujama močvarnih vapa
Što svijeta ih riga nizina
Te lazeće, plazeće kalja,
Truje, potapa.
Nu iznad putanja nižega soja
Opasnih, krivi!
Život je tvoj i pobjeda tvoja,
Pobjeda slobode i mira.
Čak tvoje iz junačke smrti
Zanosna jata orlića mladih
Svom žiću i letu nalaze vira –
Orle, Bog živi!
(NEDJELJA, Zagreb, Božićni broj 1940.)
Boris Kolb
IVANE, GDJE SI?
Kraljevska vrata – nadgrobnu ploču granita –
Čuvaju vječno nečujni anđeli raja
I pletu vijence šarenih cvijetnih kita
S predivnom krunom svetačkog nekog sjaja.
Prolazi mladost. Ovdje je carstvo hlada.
Pod ovom sjenom prestaju patnje i grijesi.
Ovdje se krije prerano otišla nada…
Gdje si, o Ivane, gdje si?
Mramorkom šute križevi tužnih aleja,
Tek vjetrov dašak kojiput cvijećem lahori.
A ovdje leži – čovjek Božjih ideja,
Tu sveti plamen novoj mladosti gori…
Sablasno strše križevi sivi i bijeli,
Sutonom tužnim jedna tek zvijezda se krijesi,
A vjetrić blagi šapuće tiho i veli:
Gdje si, o Ivane, gdje si?
Veliki prorok – stvaralac mladosti nove –
K’o svjetionik nad burnim morem svjetluca!
Njegova mladost i danas ga vođom zove,
Tisuće srca njegovim kucajem kuca:
Hoćemo Tebe, da nam se drugiput rodiš.
Hoćemo Tebe, što nikad sustao nijesi!
Hoćemo Tebe, da nas i mrtav vodiš!
Gdje si, o Ivane, gdje si?
Jutarnje sunce mladu Hrvatsku kupa,
Cvrkuću ptice, sjaje se Božji oltari…
Mrtav je Ivan, – al’ za njim ponosno stupa
Njegova mladost – njegovi dragi mladi.
Bigliše slavuj odnekud iz daleka,
Nova epoha bijelim se križem resi,
A iznad svega ori se olujna jeka:
Gdje si, o Ivane, gdje si!
(KR. KRILA, br.5, Pakrac, 6.X.1940.)
Slavko Matanić, Lipik
IVANE, BRATE!
Časni sine svoje domovine,
Duh moj leti često u visine
Tebi, geniju, čovjeku dostojanstva,
Koji si sve svoje vrline
Stavio u službu Crkve i Domovine!
Tisuću prepreka svladao si u svom radu,
Klonuo nisi, stupao si naprijed i
Tvoji samoprijegori urodiše plodom:
Molitve svete pred Bogom
Učiniše sretnim mladež – Tvoju nadu!
Ivane, brate, moli Oca svoga,
Da Tvoje mezimče – naš cvijet ponosni –
Ljubi Te i dalje srcem radosnim!
Mladi će Ti pjevat’ svetu odu,
Ti ćeš za njih molit’ na nebeskom svodu…
Tvoji dični sljedbenici, Tvoja cvjetna nada,
Obećavali su uvijek, obećavaju i sada,
Da će Tvoje riječi čuvat’ k’o amanet,
Da će među njima vladat najljepša sloga,
Da će Tebi biti – vjerni do groba!
Oh, kako će biti sretna domovina naša,
Kad se u tančine ispuni Tvoj san!!!
Bit ćemo tada sretni stvorovi,
Hrvatska će se obnovit’ u vjeri,
Za našu mladost svanut’ će novi dan!!!
Sunce žarko ljepše će sjati,
Ptičice zlatne ljepše će pjevati,
Nestat će olovni oblaci sivi,
A gorom i dolom iz svih hrvatskih grla
Orit će gromki – BOG ŽIVI!
(KR. KRILA, br.5, Pakrac, 6.X.1940.)
1941.g.
Don Jure Dulčić
UZORU, DR. IVANU MERZU
Preko dugih deset ljeta
Prolijevamo suze,
Iz sredine što te naše
Isus k sebi uze.
Što nam vjera sveta šapće
K’o da ne pitamo
I k’o da nam nije znano,
Zašto nijesi amo.
Kratkoćom si dana mnoga
Ispunio ljeta
I uzorom sjala nam je
Pojava ti sveta;
Pa sad, kad si nad međašem
Zemaljskih nizina,
Kad odsjevom vječnim blista
Tvoja veličina,
Sada, kada većim sjajem
Kreposti ti sjaju,
Kad ti molbe veće mogu
U nebeskom raju,
Uzorom nam sada jačim
Lik tvoj sjajni sije
I zagovornikom sad si
Većim nego prije.
(NEDJELJA, br 2., Zagreb, 12. I. 1941.)
Don Jure Dulčić
SVJETLO S NEBA
Dr. Ivanu Merzu
U omračju sunčanih vedrina,
Što ga tvori dim od eksploziva
Sa vapama močvarnih dubina,
Dubok suton kada sve pokriva,
Tko li naprijed poć’ će?
Tko će, Bože, tko će?…
U orljavi ubojnih grozota,
Gdje se ljudske hekatombe pale,
Gdje milijuni nariču sirota,
Kad s’ u rasap tekovine pale,
Sve se sile koče.
Tko će dalje, tko će?…
Kada kao za potopnih dana
Svaka put je zastranila s puta,
Kada svaka vrijednost razrovana
I nad svetost zloća uzdignuta,
Kad svi strmo kroče,
Tko će na kraj, tko će?…
Tek nebeske ovdje mogu moći:
Može svjetlo iz većih visina,
Ozgor uzor ima svijetu doći
K’o i vodič put viših vedrina.
Tko inače hoće?
Tko će pomoć’, tko će?…
O, Ivane, po Božjoj dobroti
Kad pakao ovaj izmeđ’ ljudi
Ti vodičem nama biti hoti
Nad razbojem zloće.
Tko će drugi, tko će?…
(Nedjelja br. 2, 12. I. 1941.)
1942.g.
I. L.
DR. IVANU MERZU
Proklikni, pjesmo,
Izvij se gromka mladih iz grudi;
radostan dan je slave prekrasne,
radostan dan je, braćo, o, ljudi!
Danas je spomen njegove smrti,
koji je bio vođa nam smjeli,
koji je dignuo zastavu Krista
do neba plava
zovući sve što srca su čista,
s njim da se bore i da probude
ljudstvo, što spava.
Boreć’ se s tijelom, dižući dušu,
k vječnome Bogu
pred nama on je stupao u boj.
Svladavši sebe, svladavši mnogu
zamku, što đavo i svijet mu vio;
k’o žrtvu Bogu dao je mladost,
život svoj bio.
Apostol vjerni Kristov je bio,
k Bogu je svu nam vodio mladost.
Hostija bijela kruh mu je bila:
iz nje je svoju crpao snagu,
snagu i radost.
Duša mu bila Jaganjac bijeli,
a srce čisto, žarko ko’ svijetlo,
plameno sunce.
Vodeć’ nas k Bogu k’o or’o smjeli
prvi je stigo na svete vrhunce
ljubavi Božje.
On vođa naš je, mladosti naše
ideal sveti.
Borbe nas teške uza nj ne plaše,
jer on nas vodi sada s nebesa.
Mladosti naša, za njime stupaj
sveta i čista!
Za njime stupaj naprijed smjelo
u boj za Krista!
(NEDJELJA, br. 17, 3. V. 1942.)
A. J.
ROĐENJE ČOVJEKA
16.XII. u spomen rođendana Dr.Ivana Merza
U dubokoj noći sniježnoga prosinca
Sinula je svijetu nova vatra nade.
Bljesnula je munja i crne su slutnje
Pobijeđene nebom nestale bez traga…
U kaosu čudnom neslućenih stvari
Tonuli su ljudi bez životnog cilja.
Krvavo prokletstvo rodilo je suze
I nove su čežnje zasjale ko sunce.
U bezdanu strasti čekali su mnogi
Da pružena ruka putem ih povede
I da sebe nađu. Premnogi su htjeli
Nečem nepoznatom darovati sebe.
Čekalo se biće što će čudnom snagom
Doviknuti bratu: Diži se i pođi!
Mi smo djeca sunca, mi smo braća zvijezda.
Idealom vječnim srca naša gore.
U ledenom mraku mrzle su se nade,
I slutile čežnje kao čudna želja.
Riječ su htjele čuti, poklik duše duši
U svitanju dana svetog uzdignuća.
U dubokoj noći sniježnoga prosinca
Sinula je svijetu nova vatra nade.
Bljesnula je munja i milošću neba
Naraštaju jednom rodio se ČOVJEK.
(NEDJELJA, br. 38/39, Zagreb, 13.XII.1942.)
1943. g.
A. J.
ČUVARI MERČEVE BAŠTINE
Ponosna mi smo braća Ivana Merza,
Hrvatska Kristu geslo naše je sveto.
Sinci smo vrli, djeca slavnih otaca,
Što dom svoj ljube, duhom Kristove vjere.
Naša je ljubav snaga velikih pređa
Koji za Krista život su znali dati.
Naši su pređi junačkim prsima svojim
Predziđe bili svete Kristove vjere.
U nama teče krvca njihovih žila
I mi smo spremni stopama njihovim poći.
Ako bi dušman gazio svetinje naše,
Braniči mi smo roda, doma i vjere.
Grudi nam naše sveti križevi rese,
U srcu mladom oganj ljubavi gori,
Pred nama stupa junak kršćanske žrtve
Apostol mladih, svetac Vječnoga Kruha.
Pred nama stupa uzor divan i vrli,
Koraci naši slijede Ivana Merza.
Mlade nam stope putem njegovim kreću,
Mlada nam srca žarom njegovim gore.
Hrvatska mladež za njim pošla je cijela,
Mlade nam duše molitvu njegovu mole.
Hrvatska mladež Ivana svojim zove,
Poletni mladi djela njegova slijede.
Naše je geslo, geslo Ivana brata:
Isus nek’ vlada dušom sviju Hrvata.
U crven i bijeli i plavi mi ćemo
Svetoga plama unijet’ ideale naše.
Mi ćemo mladi Merčevim ići tragom,
Mi ćemo Krista našoj vratiti školi,
Melemom svojim On će ozdravit’ žulje,
na tvrdom dlanu sina tvorničkog stroja.
Mi smo čuvari Merčevih ideala.
Kristova braća, djeca kršćanske žrtve.
Mi smo čuvari baštine one svete
Ivana Merza, svoga velikog brata.
U svakom našemu djelu njegov nas
zagovor prati i duši ulijeva snagu.
Korak naš svaki oko njegovo gleda,
Borbom za duše Merz nam klonuti ne da.
Do svetog cilja preko trnovih staza,
Oltarski Krist nam snaga, a Merz nas vodi,
Na modrom nebu On junačkom rukom
digo’ je stjegove bijele, ideale naše.
Duh njegov bdi pri svakom našem djelu,
Duh njegov snaži mlade duhove naše.
Ponosna mi smo mladež njegova roda,
Junačka djeca, svjedoci Hrvatske svete.
U srcu našem zavjet Ivanu živi:
Dokle nas bude, mi ćemo znati bdjeti
na svetome tlu vječnu čuvati stražu
k’o vjerni apostoli Kristove Hrvatske.
Predziđe kršćanstva uvijek ćemo biti;
Sve tamo od Mure do Jadranskog vala,
Gdje se Drava u Dunav ulijeva,
sljedbenika bit će Ivanove misli.
Letjet će poklik mladosti što ljubi
ponosnu i svetu hrvatsku domaju;
Orit će se svuda naša sveta mis’o
U Hrvatskoj svetoj nek’ Bog vječni živi!
(Prilagođeno i objavljeno kao zborna recitacija u:
NEDJELJA, br.9, Zagreb, Uskrs, 1943.)
Boris Kolb
VIĐENJE
Slava Ivana Merza
O! Kako je prekrasan dan,
Taj blagdan vječnog svanuća:
Kad prošlost tone u san,
Kad šume krošnjate pjevaju
Pjesmu svetog ganuća,
Kad šarna se polja prelijevaju
K’o sag od biserja tkan,
Dok sunčane zrake sijevaju
K’o svečeva molitva vruća!
Gle! Nebo je divna bašta
S palmom i libanskim cedrom,
S riznicom svega i svašta,
S jezerom gorskoga čara!
Na prekrasnoj lađi pod jedrom
Crvenog Merčevog plašta
S ljiljanskim križem – stvara
Svetački krug se nad vedrom
Glavom prvog križara!…
O! Kako je čist i divan
Taj apostol životne radosti,
Taj dragulj u Hrvatskoj skrivan,
Taj vjesnik vječnoga raja!
Iz Božje posude sladosti
On – čisti i ponizni Ivan –
Presađen procva sred gaja
Novovjeke hrvatske mladosti,
On – zvijezda svetačkog sjaja!
O! Gdje su genijska pera,
Da opišu trunak ljepote
Tog divnog rascvalog lijera!
Gdje flauta, klarineta,
Da glasove tajne milote
Prenesu s rajskih sfera,
Gdje kiparska precizna dlijeta,
Da isklešu mramor divote:
Bakljonošu Božjega svijeta!
Gle! Mnoštvo zlaćanih strijela
U žarkoj molitvi bjega
Tresuć’ nebesa cijela!
Leprša na kopljištu vitom
Zastava s križem od snijega,
A Ivan – skroman i pitom –
Gleda gdje mladež bijela
Moli pod stijegom i štitom,
Da svecem izmoli Njega!
O, ne! To nije san,
To anđeli pjesme pjevaju
Slaveći Ivanov dan!
U beskrajno srebrno more
Sjajni se slapovi slijevaju
I pjeneć’ se šušte, žubore…
To Njegove kreposti sijevaju
Navješćujuć’ veliki dan
Nove pobjedne zore!
I urnebes ori
Iz tisuća grla križara,
Te snage, koja se bori,
Te brane, što ponosna stoji,
Te sile, što čuda stvara,
Tog plamena, koji gori,
Tog vihora, što ori iz svojih
Srdaca prepunih žara:
Ivane, mi smo Tvoji!
(NEDJELJA, br.10, Zagreb, 9.V.1943.)
1944.g.
Mika Tinšić
IVANU
Ivane, orlu zlaćanih krila,
S visine Božje zaštiti nam djelo,
Da hrvatska mladež polet sačuva
I duše osvaja za Krista smjelo.
Ivane, brate radnika, đaka,
Apostole hrvatskog sela i grada,
Moli da pravda na zemlju dođe,
Krist Kralj da dušama vlada.
(NEDJELJA, br.16, Zagreb 14.V.1944.)
1945. g.
N.N.
NEBESKOM ORLU
Oj, ti dragi naš nebeski orle,
Sa Sionskog zlaćanog vrhunca,
Čuvaj, pazi, vodi čete naše,
Put im kazuj do vječnoga Sunca.
Ta njemu si i sam žrtvovao
Svog života mladosti i snagu
I krilima orlovskim se zlatnim
Vinuo se u domovinu dragu.
Put im kazuj do vječnoga Sunca.
Kao sunce, hrvatski naš sine,
Svim nam sjajiš primjerom s visina.
Neka snagom sve pod barjak plamni
Kristu vodi sav naš narod slavni.
Ti herojski kroz sav život zemni,
Među svece zvao si nas Spasu.
U veselju kao junak hrabri
Svu Hrvatsku uvijek Bogu vodi.
Kristu vodi sav naš narod slavni.
Ako netko od posjetitelja ove stranice znade za još koju pjesmu koja se ne nalazi u ovoj zbirci, molimo da nas o tome obavijesti te nam je pošalje, ili nas upozori gdje je možemo pronaći.