1987. g.
Jozef Staszkowian, Poljska
OCU MAVRI
Ocu Ivana Merza
Dragi Mavro, oče Ive Merza,
Našeg Vođe, hrvatskoga sveca!
Tebi se klanjam i puno volim,
Za Tvoju dušu Bogu se molim.
Davno tomu vidio sam Tebe
U aleji groblja Mirogoja.
Pristupio si grobnici sina
I molio za umrle svoje.
Onda si tu zajedno s mladima
Pjevao psalme Višnjemu Bogu
Za svetu dušu mladoga Ivana,
Tvoga sina, našeg Velikana.
Danas Tebe nema na tom svijetu,
Počivaš u miru, u Vječnosti.
Moli za nas da budemo vjerni
Ivanovoj duhovnoj baštini!
11.IX.1987.
(Ivanov otac Mavro Merz doživio je duboku starost. Umro je u 92. god. života 1959.g.)
1989. g.
Mladen Radan
TRANSCENDENTNI POZEMLJAR
U spomen bratu Ivanu
Bivstvovao je pozemljar intaktan
i profinjenim tkivom satkan.
Disao je na horizontalnoj razini,
a po svagdašnjoj katarzi
sav je uranjao u čar
i karizmožar
osobnih susreta
na vertikali superdometa.
U trajnoj prisutnosti
inkarnirane nadsvijesti
i u kontemplativnoj samoći
nasuprot svijeta gluhoći
meditirao je pred semaforom
na raspuću svjetovnom
između fizisa
i metafizisa.
Hodočastio je podno Pirineja
da bi atmosferu Masabjela
u sebe unio
i drugima prenio,
da bi svjedočio Istinu,
a pobijao sataniju bestidnu.
Bio je plamen
čije ognjice znamen
darivao je otuđenoj mladosti
da ima radosti
grijati se na Ljubavi
pri Jaganjčevoj proslavi.
Pokrenuo je poluge
i digao na noge
uspavane mlade
bez životne nade.
Pozivao je na rast
i procvat
u duhu i tijelu
mladež cijelu,
a osobito lutalice
bez orijentacije,
koji gube dane i noći
žedni u suhoći,
te prazni i mrtvo-hladni
od vječne gladi.
Taj pozemljar preselio je u stan
komforniji: transcendentan.
Sada je u četvrtoj dimenziji
gdje je kontakt intenzivniji
s transcendentnim pozemljarom
nego bijaše pod zavjetrinom
na ovozemnom vrtuljku,
svemirskom patuljku.
Otišao je u regione
dostižne smione
samo eliti duha
s mnogo mističnog sluha.
Njegovo je boravište
i posvetište
u vječnom, čudesnom Sada
gdje trojedna Ljubav vlada,
a niti Sunce ne gasne
u sate noćne, kasne…
1994.g.
Dubravka Beljan, Karlovac
IVAN MERZ – ČOVJEK SVETE LJUBAVI
Za Krista si živio, žrtvovao se,
ljubio ga žarko iznad svega.
K Njemu su bile upravljene tvoje misli,
svaki dan u Euharistiji primao si Njega.
Ljubio si svetu Crkvu, branio je.
Vjeran si joj sinak uvijek bio.
Svetu liturgiju srcem doživljavao,
uživao u pjesmi, svaki dan časoslov molio.
Ljubio si Papu gledajući u njem Krista.
U Hrvatsku prvi uveo si Papin dan. U Rim
s mladima hodočastio, po Papinoj želji,
pokrenuo si Orlove mlade sav radostan.
Ljubio si mlade darujući im vrijeme,
od grijeha ih odvraćao kreposnim životom.
Za svaku se dušu žrtvovao, katoličkoj
Crkvi mnoge si priveo svojom dobrotom.
Ljubio si ljude, vidio patnje maloga čovjeka
poštujuć’ zadnjeg prosjaka na cesti.
Rekao si: “Volim te male ljude koji
na svojim leđima nose sav teret povijesti.”
“Krist mi je bio život, a smrt dobitak!”
– dragi je i poznat motto tvoj.
Umirući kao svetac za našu
hrvatsku mladost prikazao si život svoj.
Gledajući tu tvoju veliku ljubav molimo
da te vidimo uzdignuta na čast oltara.
A ti nam uzore sve hrvatske mladeži
u nebu izmoli, tvoje vjere žar!
GLASILO POSTULATURE, br.1-2 (17), Zagreb, 1994., str.39
Ana Lončar, Otok
IVANU MERZU
On je Božji sluga,
On je radost druga,
mir donosi svuda.
Vjerom hrabro kroz
život je kročio
Uz križ Isusov, ničeg
se nije bojao.
Uz Isusa sve,
bez Isusa ništa!
– geslo koje treba
među nama da prolista.
On je vitez hrvatskoga roda,
On je uzor života moga.
Mladi svoje molbe
k njemu upravljaju,
a one se sve više
s neba uslišavaju.
Ivane, volimo te
mi svi,
U nama tvoje svjetlo
vječno gori.
1995. g.
Zora Miletić, Zagreb
POHVALA IVANU MERZU
Ljubitelju Hostije
Uskrsloga Krista,
Potresna je tvoja Ljubav
Tako nježna, čista.
Ljubav je i domišljata
Pa se sjeti svašta
Živeći svetački –
Radila je mašta.
Svakog si četvrtka
svježe cvijeće slao
da bi Tabernakul
blistao se, sjao…
U punini vremena
Krist te je ubrao
Da bi pred Njim –
U Vječnosti
Cvao mirisao…
Zagreb, 21.V.1995.
Zora Miletić, Zagreb
NA GROBU IVANA MERZA
Na Merčevom grobu
Uvijek svježe cvijeće,
Uvijek feral gori,
Feral mjesto svijeće.
Sve razmišljam,
Zašto feral,
Čiji je ljubimac –
Taj štovatelj
Mora da je
Da je dalmatinac.
I biva mi drago
Što Ivana vole
Čak i moji Dalmatinci
Da se njemu mole.
A ja mu se molim
Ne pamtim od kad
Posebno se molim sada
Kad Hrvatska strada.
Zagreb, 21.V.1995.
Zora Miletić, Zagreb
NA MERČEVOM GROBU
Svakog dana
Feral gori
Svi Ivana
Prose –
I svaki dan
Svježe cvijeće
na grob mu
Donose.
Sve to gledam
radujem se
Što Ivana vole –
I sretna sam,
Presretna
Što mu se
Svi mole.
A i sama
Molim se
Jer on, dobro
Znade,
Kakao treba
Žrtvovat se
I molit
Za mlade…
Zagreb, 21.V.1995.
Zora Miletić, Zagreb
NA GROBU IVANA MERZA
Na Merčevom grobu
Svaki dan se mole,
I stari i mladi
Svi Ivana vole.
Sve razmišljam zašto,
Zašto svi ga vole
I razmišljam zašto
Sve više ga mole.
Dođem kući
Slušam vijesti
Banja Luka pati,
A posebno stradaju
Prognani Hrvati.
Prekrižim se
Pomolim se –
O, Ivane Brate,
Zaštiti svoj
Rodni grad,
Posebno Hrvate.
Zagreb, 21.V.1995.
Zora Miletić, Zagreb
MLADI NA GROBU IVANA MERZA
Ivane dobri
Rođeni brate
Banja Luku tuku
Progone Hrvate.
Ta, gdje li si, bratac
Rodni grad ti tuku
Čuvaj svoje mještane
Štiti Banja Luku.
Gledam na tvom grobu
Svaki dan se mole
A posebno mladi
Što ih rane bole…
Zagreb, 21.V.1995.
Zora Miletić, Zagreb
PRODUHOVLJENA LJEPOTA
Nalazim Te
U ljepoti
U potezu
Kista
Nalazim Te
U mekoći
Brezinoga
Lista..
Nalazim Te
U zrakama
Kad sunce
Grije,
I u smiješku
Nalazim Te
Kad se dijete
Smije…
Prisjećam se
Našeg Brata
Što u ˝Palmi˝
Sniva –
Za života
U ljepoti,
I on je
Uživa…
Zagreb, 23.XI.1995.
Ana Lončar, Otok
DR. IVANU MERZU
Zagreb, 10.V.1995.
Ovoga dana
ispunilo se sve što je želio,
Orao bijelih krila
ka nebu je poletio.
Htio je nebeske
vrhunce osvajati
i to mu je polako
počelo uspijevati.
Snagu je tražio
u Srcu Presvetom,
Umoran je išao
Isusu svom.
Sunce je duši
njegovoj zasjalo,
a dragima njegovim
sa zemlje vječno odvelo.
Od tada je daleko
a ipak tako blizu…
Ana Lončar, Otok
Uskrsni ponedjeljak u Otoku 1995.
Skup štovatelja Ivana Merza
ŽIVOT PREPUN ČISTOĆE
Grla nam mlada
gromko viču,
u povorci hodamo složno.
Nitko ni riječ
od prolaznika ne zbori,
ali što misle – znamo.
Vide mladu vojsku;
Merzova brigada
usred Slavonije ravne.
Na zastavi
ponosan i smjel
križ se ogleda
u nebeskom svodu.
Srca nam plamen
širi se po mjestu,
Zahvaća župljane, branitelje, djecu.
Na misi pogled
dižemo k Ocu.
Lik Uskrsloga
svoga nam daje,
vjeru jača.
Znamo tko smo,
što raditi trebamo,
Imamo ideal.
Život je to
Merza nam dragog,
prepun čistoće, mladosti, ljepote.
Trudi se svatko
kako bolje može
da grb, zastavu, Merza u sebi
što dostojnije nosi.
Duše okrijepismo
u druženju s Kristom
kroz sestre i braću.
Ta sreća
nije ostala neprimijećena.
Ana Lončar, Otok
IVANOV DAR MLADIMA
Na put ne ćemo krenuti krivi
jer među nama Bog živi!
Mi nismo duha mrtva,
a u tome nas jača Žrtva.
Euharistija i Apostolat još su gesla dio
kojeg nam je Ivan Merz
iz Francuske donio.
I danas zastave u povorci vijore
dok se pjesme iz mladih grla ore.
Spaja nas Krist, nije nam svejedno,
sve što radimo – radimo zajedno.
Vatra je živa među nama,
i nju ne može ugasiti
niti jedna tama.
Pjesma napisana prigodom susreta mladih u Varaždinu, 31. VIII. 1995.
Ako netko od posjetitelja ove stranice znade za još koju pjesmu koja se ne nalazi u ovoj zbirci, molimo da nas o tome obavijesti te nam je pošalje, ili nas upozori gdje je možemo pronaći.