1996. g.
100. obljetnica rođenja Ivana Merza
1896.-1996.
Jozef Staszkowian, Poljska
IVANU MERZU ZA 100. ROĐENDAN
Ivan Merz po svom javnom djelovanju
Utjecao je na svoju generaciju
Koja je stvarno upoznala
Njegovu ljubav i veličinu.
Svetački lik Ivana Merza
Pokazuje nam put k Isusu Kristu.
Merzova je duša impregnirana
Nadnaravnim, Božjim svijetom.
Ivane, Tvoja svetačka pojava
Po Tvojim vrlinama i krepostima,
Širokim kulturnim vidicima,
Svijetli nama, Tvojim križarima.
Mlad si umro, na glasu svetosti,
Ostavio duhovnu baštinu,
Tvoje ime neće silaziti
S pozornice katoličkog svijeta.
Danas, na dan stote obljetnice
Rođenja brata Ivana Merza
Zahvaljujemo za pokazanje puta
K Isusu Kristu – Kralju vječne slave!
Dragi Ivane, naš sveti Brate,
U nebu pred Božjim prijestoljem,
Pred Veličanstvom Boga Svevišnjega
Moli, Brate, za mlade Hrvate!
Gromadka, Poljska, 16. prosinca 1996.g.
(GLASILO POSTULATURE, br. 1-2, 1996., str. 13)
Dubravka Beljan, Karlovac
ŠTO ĆEMO TI POKLONITI?
Što ćemo ti pokloniti za stotu obljetnicu
rođenja? Stotinu bijelih i crvenih ruža,
od kojih svaka čistoću znači i kao ti
Bogu se na slavu za žrtvu pruža.
Da ti na dar prikažemo svu našu
mladež, za koju si umirući život prikazao,
da te molimo za one koje si volio i
za koje si sve svoje sile i snage dao?
Da te zamolimo da i sada svrneš s
Nebeskih visina svoj pogled po toj Suznoj Dolini,
Da pomoliš se za mladost našu, jer
Puno toga ima što peče nas i boli?
Pomoli se, Ivane, za sve one mlade koji
Su robovi droge, pušenja, alkohola,
Kojima ne mogu pomoći ni roditelji,
Ni Crkva, a ponajmanje škole.
O daj, Ivane, da naša mladež
Odvrati se od toga puta koji u zlo vodi,
Da okrenu se domu i Crkvi i da hrabro
Mogu reći NE toj lažnoj slobodi.
Pomoli se za one koji ne vole dan,
Čiji se burni život odvija samo noću.
Daj da se vrate svi posrnuli i pali,
Da vide kako je lijepo sačuvati čistoću.
Neka stotine i stotine obraćenih mladih
Najljepši poklon tebi za stoti rođendan bude!
Ti izmoli da nestane psovke i nečistog
Života s ove naše hrvatske grude!
Najljepši poklon tebi za rođendan će biti
Ona mladež neokaljana obraza i srca čista,
Izmoli da naša mladež tebe slijedi, pa
Ako treba i umrijeti za Crkvu i za Krista.
(GLASILO POSTULATURE, br. 1-2, 1996., str. 13)
Marija Tekeli Rajh, Varaždin
U SPOMEN IVANU MERZU
Za 100. Rođendan
Hrabra četa Kristovih vojnika
Vedra duha naprijed kroči smjelo
Da proslavi 100. rođendan Ivana Merza
Koji je učinio veliko djelo.
Rastao je među nama
Skroman, nježan kao cvijet,
Duše čiste kao ljiljan
Volio je cijeli svijet.
Sa svojim je životom,
Pun kreposti i vrline,
Usmjerio život mladih
Da stupaju hrabro stazom
Ne skrenuvši u krivine.
Vodio je našu mladež
Stazom koja vodi Kristu,
Bio je kao zvijezda
Što im pokazuje puta
Da im duša ne zaluta.
A i kuda treba poći
Da mogu Kristu doći.
Imao je plemenito srce,
Lijep je bio i dušom i tijelom,
Molitve je svoje dnevne,
Život, dušu svoju čistu,
Sve to je radosno darivao
Isusu Kristu.
Sve molitve svoje, bdijenja
Prikazao je Kristu Kralju
Moleći se uvijek sabran
I u Crkvi, svome domu,
Među braćom i sestrama,
Pred Svetohraništem kod oltara,
Ne skrećući nikad s puta
Svojih dragih Ideala.
Visoko se uzdigao prema nebu
Poput orla, ptice snažne,
Sačuvao dušu čistu
I svoj mladi skroman život
Darivao svome Kristu.
Nek križarstvo brižno čuva
Vječni spomen na mladića
Koji je bio svakome prijatelj i brat,
Kojeg je resilo geslo:
Žrtva, Euharistija, Apostolat.
(GLASILO POSTULATURE, br. 1-2, 1996., str. 15)
Zora Miletić, Zagreb
NA GROBU IVANA MERZA
Na tvome grobu
Molim,
Molim
Svakog jutra,
Molim se
Ivane, brate
Molim
Za bolje sutra.
I molim za
zemlju cijelu
da brat
imade brata,
molim da
nema rata
posebno – posebno
kod Hrvata.
Zagreb, 3.II.1996.
Zora Miletić, Zagreb
SVJETIONIK
/Ivanu Merzu/
Čitajuć ti dnevnik
duša se odmara
kao starim prijateljem
kad se razgovara.
Hvala – Dobrom Nebu –
Koje nam te dade
Svjetionik postao si
Posebno za mlade.
I – Put k Suncu – pokazuješ
Osvjetljavaš stazu,
Dok živimo – tragajući
Ovdje – u prolazu…
Zagreb, 3.II.1996.
Zora Miletić, Zagreb
PUTOKAZ
/IVANU MERZU/
Za čiste si
Naraštaje
Pa nam ih
Izmoli,
Da te može
Slijediti
Tko želi,
Tko voli…
Zagreb, 3.II.1996.
Zora Miletić, Zagreb
ODABRANIK
/IVANU MERZU/
Nebo te je odabralo
Izgledaš ko’čudo
Za Krista si krenuo
Radujuć se ludo.
Sve nekako ko’ od šale
Odabireš stazu
Shvaćaš – pokazuješ
Da smo – u prolazu.
Život kratak podvrgo si
Svome – Vječnom Suncu –
Spontano si težio
Samo ka Vrhuncu.
I sve nas si pozvao
A posebno mlade,
Da si – vječnu Sreću –
Već na zemlji grade…
Zagreb, 3.II.1996.
Zora Miletić, Zagreb
ASKETA
/Ivanu Merzu/
Već od rane mladosti
Slutio si, znao
Pa si tijelo duhu
Odmah podvrgao.
I čudna je ta jasnoća
Već od malih dana
Koju sluti – samo duša
Ona – odabrana…
Odabran si stvarno
I zato nas vodi,
Štiti, brani – put pokaži
Ka Vječnoj Slobodi…
Zagreb, 3.II.1996.
Zora Miletić, Zagreb
OTKRIĆE
/Ivanu Merzu/
Znaš, Ivane brate
Ti si mi otkriće
Čitajuć ti dnevnik
Otkrivam slabiće.
Najvećeg slabića
Otkrih, eto, sebe
Hvala nebu, hvala tebi
Što upoznah sebe.
Sad, nekako, znadem
Ili barem slutim,
Znam što mi je činiti –
Radim, molim, šutim…
Zagreb, 3.II.1996.
Zora Miletić, Zagreb
K’O NEKA RAKETA
/Ivanu Merzu/
Godina je stota
Otkako se rodi
Živio radujuć se
Suncu i Slobodi.
Godina je stota
Otkad poče cvasti
Ni slutio nisi
Da će svih prerasti.
U to malo godina
Ko’ neka – Raketa
Bljesnuo si – zasjao
Kao čudo svijeta…
Gospodin odabire
Onog koga želi
I zato si od rođenja
Njegov – samo Njegov –
cijeli…
Zagreb, 3.II.1996.
Zora Miletić, Zagreb
JEDINAC
/Ivanu Merzu/
Nisi bio razmažen
Kao sin jedinac
Izuzetno, čudno
Jedinac, ljubimac.
I nije ti smetalo
Ni što si jedinac,
I nije ti smetalo
Ni što si ljubimac.
Volio si skromne,
Imao si sluha,
Malene, neznatne
Što su čista duha.
Volio si ˝bijedne˝
Ali hrabre, vrijedne
One od prkosa,
One od ponosa…
Ljubio si iskreno
Čovjeka i Boga
I žeđao – Pravdu,
Pravdu, za svakoga…
Zagreb,3. II. 1996.
Zora Miletić, Zagreb
NADA SVIJETA
/Posvećeno –Ljubitelju Hostije-
Ivanu Merzu za rođendan 100-ti/
Svijet bi bio
pust i prazan
ma kako si
samo znao,
svijet bi bio
pust i prazan
da nam sebe
nisi dao.
Kruh i vino
U Pretvorbi
Ta Prisutnost
Draga Sveta –
Najljepša su
Najstvarnija
I najveća
Nada svijeta…
Zagreb, 6.VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
UZOR
/ Ivanu Merzu/
Vježbao si
duh i tijelo
ali vrijeme
cijelo
I kad si
Sve nadišo
Onda si
Otišo…
Osvjetljavaš
Sad nam stazu
Romarima –
U prolazu…
Zagreb,21,VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
PUT K SUNCU
/Ivanu Merzu/
Tražio si
Stalno
Stalno
Čeprkao
sve nekako
Podsvjesno
Da nisi
Ni znao.
Poput
Tebe
Nastojimo
i mi
čeprkati,
I – Put k Suncu –
Želimo
svima
pokazati…
Zagreb, 30.VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
TRAGALAC
/ Ivanu Merzu /
Tragao si
Istraživo
Sve mrtvo
I živo
Tragao si,
Mogao si,
Al’ nisi
Uživo.
Tragao si
Tražio
Smisao
Života,
A On
Čekao te –
On – vječna
Ljepota…
Zagreb, 30.VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
TEŽNJA KA VRHUNCU
/ Ivanu Merzu /
Sve si
podredio
svome
vječnom Suncu –
kratki život
bio ti je,
težnja
ka Vrhuncu…
Zagreb, 30.VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
SAŽETAK
/ Ivanu Merzu /
Život ti je
Bio, Krist
A smrt je
Dobitak –
Rodit’ se za
Vječnost Sretnu,
Glavni je
Zgoditak..
Zagreb, 30.VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
TAJNA NEBA
/ Ivanu Merzu /
Brat Ivan je
Bljesnuo
Pred nama
Zasjao
I tren
čudesno
prhnuo
nestao.
Zašto Nebo
Uzima,
Tko li će ga
Znati,
Uzima si
Mlade Zvijezde
Dočim počnu
Sjati…
Zagreb, 30.VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
TAKTIKA NEBA
/ Ivanu Merzu /
Tek što je
Bljesnuo,
Tek što je
Zasjao
U trenutku
Jednom je
Otišao
Nestao.
Taktika je
Neba
Čim netko
Zasine,
Samo bljesne
I isčezne –
Ode u
Visine…
Zagreb, 30.VI.1996.
Zora Miletić, Zagreb
TEK NEBU JE ZNANO
/ Ivanu Merzu /
Samo Dobro Nebo
Znade
Zašto voli
Mlade
Jer, dočim nam
Primjer daju
Ubrzo
Nestaju…
U Vječnost se
Presele
Čini nam se
Rano,
Zašto tako
Rano,
Tek Nebu je
Znano…
Zagreb, 30.VI. 1996.
Zora Miletić, Zagreb
IVANU MERZU
/ Za rodjendan 100-ti /
U – Poštanskom
Časopisu
Brat Ivan se
Našo,
Na – Poštanskoj
Marki
Cijeli svijet
Obašo.
Pred pedeset
Godina
Disat nismo
Smjeli
Na Božić smo
Orehnjaču
Poskrivećke
Jeli.
U pošti je
Bilo tako
U vremena
Teška –
Presretna sam
Da je sada
Ispravljena
Greška.
Danas, to je
HPT-e,
Ta, tko bi se
Nado –
Da će sunce
Zasjati nam
Nakon mora
Jada…
A to, da je
Ivan Merz –
K’o neka
Raketa
U ˝mojoj˝ se
Pošti našo,
Zvuči – čudo
Svijeta –
Meni zvuči
Kao san
Ili kao
Šala –
Očima sam
Vlastitim
Jedva
Vjerovala.
U pošti je
I ranije
Nad mladima
Bdio –
Na sličici
Kod mene se
Krio…
Zagreb, 13.VII. 1996.
(Ovu je pjesmu autorica Zorka Miletić spjevala nakon što je Hrvatska pošta izdala poštansku marku s likom Ivana Merza prigodom 100. obljetnice njegova rođenja. Autorica je bila poštanski službenik pa u pjesmi evocira i svoje uspomene na razdoblje komunističkog režima dok je radila u pošti.)
(GLASILO POSTULATURE, br. 1-2, 1996., str. 31)
1998. g.
Jozef Staszkowian, Poljska
IVAN MERZ
Prigodom 70. obljetnice smrti
1928. – 1998.
(original pjesme je na poljskom jeziku)
S tornja katedrale odjeknuo glas,
U život vječni prešao Ivan,
Mladi profesor, svima nam poznat,
Iz redova naših uzet je danas.
Htio je živjeti, djelovati, odgajati,
Učiti, pokazivati put k Bogu,
Ali teška, neizlječiva bolest
Zadržala na putu života.
Bio u ratu, studirao, učio.
Orao, Vitez Kristova Križa
Vodio orlove u Vječni Grad,
Odan Crkvi, Svetom Ocu Papi.
Ivan Merz – čovjek Euharistije,
Velikan žrtve, Apostolata,
Udubljen u svetu Liturgiju,
Molitvu, psalme i razmatranja.
Ime Ivana Merza danas znači
Program života, slobode i rada.
Njegov život – program djelatnosti
Čiste duše, božanskoga žara.
Njegovo tijelo leži u Bazilici,
U kojoj za života svakodnevno
Molio se i adorirao,
Sveto Tijelo Kristovo primao.
Sedamdeset je godina prošlo
Od prelaska u život vječni.
Ivan Merz živi u srcima ljudi
I nadu na vječnost u njima budi.
Ostavio duhovnu baštinu
Bogatu za buduće naraštaje.
Oduševljeni Merčevom svetošću
U život vječni želimo ući.
Gromadka, Poljska, 10. svibnja 1998.
(prijevod s poljskog jezika, preveo sam autor)
1999. g.
Dubravka Beljan, Karlovac
IVAN MERZ – ČOVJEK SVETE LJUBAVI
Za Krista si živio, žrtvovao se
Ljubio ga žarko iznad svega
Njemu si upravljao misli
U pričesti primao si njega.
Ljubio si Crkvu, branio je
Vjeran si joj sinak bio,
Liturgiju svetu proživljavao
Svaki dan časoslov molio.
Pripjev: Ivane, Ivane, Ivane, Ivane naš.
Ljubio si Papu videć Krista u njemu
Uveo si Papin dan
S mladima u Rim hodočastio
Osnovao Orlove sav radostan.
Vidio si patnje malog čovjeka
Poštujuć i prosjaka na cesti
Volio te ljude koji nose
Teret povijesti na leđima.
Pripjev: Ivane, Ivane, Ivane, Ivane naš.
Krist je bio život, smrt dobitak
Drag mi je i poznat moto tvoj
Umro kao svetac prikazavši
Za hrvatsku mladost, život svoj.
Gledajuć tu tvoju ljubav
Molimo za čast oltara
uz Majčino Bezgrešno srce sada
Izmoli nam svoje vjere žar.
Karlovac, 14. srpnja 1999.
¸
Glazba: Ratko Podvorac
Pjesma je prvi puta objavljena 1994. g. u Glasilu Postulature.
Ovdje je prilagođena i nešto izmijenjena i za potrebe uglazbljivanja.
2000. g.
Anto Orlovac
IVANU MERZU – BANJALUČANINU
Banja Luko, grade, Bog te pohodio,
U tebi se uzor Ivan Merz rodio,
Darom Božjim mi ga gledasmo iz bliza
Do Zagreba stiže, Beča i Pariza!
O, Ivane, k tebi uzdižemo ruke,
Pred Bogom se sjeti svoje Banja Luke!
Milost Božja vazda sa njime je bila,
Te preteča posta kasnijeg Koncila,
Sveta misa, pričest, davaše mu snagu
S kojom se je lakše odupir’o vragu!
Svećenik ne bješe, niti biskup posta,
Već cijelog života uzor laik osta,
Svud pronese vjeru radosnu i čistu
Jer je htio ostat’ trajno vjeran Kristu!
Što je Ivan mog’o, to i drugi mogu:
K’o vjernici živjet’ i svidjet’ se Bogu.
Da učvrsti vjeru i blaži nam boli,
To, Ivane, za nas kod Boga izmoli!
Uglazbio: Miroslav Miro Hriček
2000.g
S. Gertruda Zenko, Družba sestara Milosrdnica
(Zagreb, srpanj 2000.)
K’O SJAJNA ZVIJEZDA NEBESKOGA SVODA
K’o sjajna zvijezda nebeskoga svoda
prosipaš zrake svjetla i topline
da nas obasjaš, da nam posvjedočiš
Božju blizinu!
Isusa Krista odabrao Ti si
Njegovo srce zaklon Ti bijaše
Biće Ti cijelo zahvatio plamen
Ljubavi žarke.
Prošao Ti si mnoga iskušenja
stupao tvrdom kamenitom stazom
prekaljen žrtvom grliš drvo križa
spasenja znamen.
Uronjen duhom u otajstvo križa
shvatio Ti si vrijednost ljudske patnje
njeno bogatstvo utkao u život
k’o dragocjenost.
Žrtvu života predao si spremno
pšenično zrno palo je u zemlju
da bogat urod umrijevši donese
po Božjoj volji.
Ivane brate, pogledaj s visina
potrebe naše goleme i brojne
srca su prazna vječnih ideala
zanosa svetih.
Mladeži našoj svjetionik budi
kroz burne noći nevjere i tame
proroci lažni sa svih strana grnu
nudeći propast.
Izmoli vjeru stamenu i živu
ljubav za Crkvu učiteljstvo njeno
Kristove riječi neka prate djela
Ljubavi hrabre.
Ne daj da naša proljeća uvenu
mrazovi hladni da ih ne unište
prodahni snagom Božanskoga Duha
sva srca mlada.
Božjemu suncu uzdižemo oči
Ivane brate budi u pomoći
Crkvu i mladež, Domovinu dragu
Molitvom prati.
Trojedni Bože, Oče, Sine, Duše,
Molitvu počuj skrušenoga roda
Svetačkom krunom ti ovjenčaj čelo
Ivana Merza.
Dubravka Beljan, Karlovac
IVANU MERZU
O kako bi danas trebali
nam ljudi tako tebi slični.
Kako bi nam trebali takvi
koji su radu na Božjoj njivi vični!
Žrtva – Euharistija – Apostolat!
Prave i tako snažne riječi.
Ti si znao da po svakoj od njih
svaka se hrvatska rana liječi.
Žrtva – znamo da bez prave žrtve
ni ljubavi prave nema.
Isus nam je sebe u Euharistiji ostavio
da nas svojom snagom za žrtvu sprema.
Apostolat! – Doći do svakog čovjeka,
ljubavlju borba za mnoge duše.
Pokazati da jedini Bog ostaje kad
svi nas ostave i svi se svjetovi ruše.
Daj da i nama Žrtva – Euharistija –
Apostolat postane geslo života,
životom svojim svjedočimo za Boga
da ljudi vide kako je velika njegova dobrota.
O kako bi i danas trebali
nam ljudi tako tebi slični.
Kako bi nam trebali takvi
koji su radu na Božjoj njivi vični!
(Križ, br. 4, 2000., str.7)
S. Marija od Presvetog Srca (Anka Petričević)
OD DIVNE TAJNE ŽIVIO SI
Sluzi Božjem dr. Ivanu Merzu
Odani sine svoje Crkve svete,
Za Krista trajno bojeve si bio,
Slabeći snagu sile mračne – klete,
I Šator Božji u duši si krio.
Mnogu si mladež predvodio k Visu,
Žeđao s njome izvore si bistre,
I zvijezde Tvoje gasile se nisu;
I Sjaj su oči zračile Ti čiste.
Od divne Tajne živio si – cvao,
tražio duh ti božanska je zrenja,
Presveto Srce ljubiti si znao;
Motrio Ti si vječna Otkrivenja.
* * * *
Čuvaj nam mladež – moralnu joj snagu,
Domaju, neka vječnoj smjera Zori,
Jer joj je ići po krvavom tragu…
Ivane, svijetli kao krije na gori!
Split, 26. 5. 2000.
2001. g.
Marija Tekeli Rajh, Ludbreg
U SPOMEN BRATU IVANU MERZU
Proljeće je, mjesec svibanj,
Pun topline, sunca, cvijeća
Koje miris svoj širi daleko
Kao da i ono se nečega sjeća.
Sunce svoje tople zrake baca
Na cvijeće što cvate kraj puta,
Na ptičice, čiji se cvrkut čuje u krošnji drveća
I crkvena zvona što mirno šušte
Jer i njih svibanj na nešto podsjeća.
Podsjeća ih na daleki 10. svibanj i četvrtak pun tuge,
Kada si, Ivane brate, ostavio ovaj svijet
I Isusu dragome pošao u susret.
I Blaženoj Djevici Mariji kojoj si se uvijek molio
I svoj Zavjet čistoće svog mladog života položio.
Ivane, 10. je svibanj i četvrtak: «Dan Tabernakula»
Dan kada si Isusu u crkvu cvijeće slao
I išao k Njemu, jer te zvao.
Skrušeno mu se molio i za mlade žrtve prikazao.
Bio si čovjek žive vjere, iako mlad.
No zemaljski život kratak ti je bio,
Samo 32 godine među nama si živio,
Ali za mlade i Hrvatsku mnogo si učinio,
Duhovnu baštinu mladima si ostavio.
Ivane, brate, hvala ti za sve tvoje molitve i žrtve,
Za sve ovo tebi hvala, jer tvoja molitva i žrtva
Za našu mladež puno, puno je dala.
Hvala ti, Brate!
(Križ, 2001.)
Luka Balvan
PLAMEN ZA VISINAMA
Molim te, Isuse, da budem tebi sličan,
kao što je bio Ivan Merz.
Molim te, Isuse, da budem za mlade apostol,
kao što je bio Ivan Merz.
U meni gori plamen za visinama,
za beskrajnim visinama
gdje ću grliti Duha Svetoga
i tebe, Isuse, i Oca Nebeskoga.
Želim te, Isuse, slijediti na tvome putu,
makar išao po trnju.
Želim te, Isuse, s Marijom, po Mariji i u Mariji
svaki dan sve više ljubiti.
U meni gori plamen za visinama….
(Uglazbio Luka Balvan. Pjesma objavljena u albumu «Anđeli ti pjevaju» VIS-a Emanuel iz Sarajeva.)
(GLASILO POSTULATURE, br. 1-2, 2001.)
2002.g.
LAIKU – VELIKOM BOŽJEM SVJEDOKU
Dr. Ivanu Merzu
Čuvši Božji zov da Mu se posve predaš,
privučen vječnom Dobrotom i Ljepotom,
i kao Bogu posvećen laik u svijetu,
već ovdje na zemlji živio si nebeskim životom.
Bol pere s čovjeka sve prolazno,
kako sām još u mladosti lijepo reče,
i sugerira mu smisao života –
a u tom leži filozofija sreće.
Moralna čistoća Tvoga srca
bila je snaga Tvojih pregnuća,
jer postao si gospodar svoga tijela,
pokretā svoga srca i svojih nagnuća.
Nisi dopustio da Te znanost i umjetnost
odviše jednostrano zaokupe,
jer prihvatio si zov Svetoga Duha
koji je htio Tvoje srce, um i ruke.
Rekao si: Moderno društvo očajava
jer je izgubilo vezu s Praizvorom svojim,
a samo s Božjim Kraljevstvom u srcu ono ustrajava
u Dobru, Pravdi, Istini, Ljubavi i Miru.
Kao zreo kršćanski intelektualac,
oduševljavao si mlade za Gospu i Krista –
riječju, djelom i svetačkim primjerom,
a Tvoja poruka i danas blista.
Čeznutljivo si se divio Euharistiji,
za duše si se žrtvovao do posljednjeg daha,
i znao si da su moralni siromasi
skoro potrebitiji od materijalnih siromaha.
“Žrtva – Euharistija – Apostolat”
bilo je geslo Tvoje,
živio si, radio i žarko ljubio
posvema baš to troje.
Volio si svetu liturgiju,
jer u njoj se Boga hvali,
Ti, pioniru liturgijske obnove
i pretečo Koncila – ne mali!
Zašto si ljubio Crkvu svim svojim bićem?
Jer u njoj si vidio
“jasnu sliku Spasitelja preljubljenoga,
a u Sv. Ocu pod prilikama čovjeka – Boga svoga”.
Darovao si svoj mladi život
kao žrtvu za mladež Domaje,
a Tvoja misao o vječnosti, ljubavi, životu i smrti
i sada suvremena i svježa ostaje.
Život Ti je bio Krist, a smrt dobitak
jer imao si dar svetačke vjere,
i to je Tvoj najveći životni zgoditak!
Ivane, hvala Bogu i Tebi – bez mjere!
Vlasta Molinar
Zagreb, 16. VII. 2002.
S. Marija od Presvetog Srca, klarisa
(Anka Petričević)
URESU DIVNI HRVATSKOGA RODA
Uresu divni hrvatskoga roda,
Ivane mili, uzore pun sjaja,
Sada nam svijetli sred nebeskog svoda,
Naraštaj vodi putem vječnog Raja.
Bogu svom posve Ti predade biće,
Ljubljaše njega umom – srcem svojim,
I On je Tvoje obuzeo žiće
I bio vođa svim stazama Tvojim.
Kreposti mnoge u duši Ti cvale;
Ljubica, ruža ko i ljiljan bijeli,
Zjene Ti nisu za zlo – tamu znale;
Božjim si Srcem ljubio Svijet cijeli!
Za KRST – SLOBODU svoj si život dao,
Putokaz bješe naraštaju brojnom,
Ideal vječni naprijed Te je zvao…
Moralne bitke na polju si bojnom
Izdržat znao…, zato za nas moli
Da trulež grijeha duše nam ne takne,
I Božjim Srcem našu mladost voli,
Da živi Duhom, a ne da nam sahne.
Ognjišta nek nam žarom vjere gore,
blagoslov Božji nek nas trajno prati,
Za vječni spas svoj nek se duše bore;
Zagrle Kristov križ kad srce pati!
Uresu divni hrvatskoga roda,
Ivane mili, uzore pun sjaja,
Sada nam svijetli sred nebeskog svoda,
Naraštaj vodi putem vječnog Raja.
Split, Samostan sv. Klare 30. VIII. 2002.
Vera Valčić Belić
Ivanu Merzu
Mlad, tražio si put
i susreo Krista.
Upalio si svijeću
svoje ljubavi
za Crkvu i Gospodina
i poklonio je hrvatskoj mladeži.
A kad se tvoj život
prerano ugasio
tvoj primjer
kao neugasiva svijeća
Božjeg Voska
svijetli i dočekuje
nova pokoljenja mladih
da ostvare i prenesu
tvoje ideale
na sva vremena.
Blaženi uzore
Hrvatskog Zavjeta.
Vancouver, 21. X. 2002.
ZA IVANA MERZA
Na pozornici svijeta svjetlost svijeće.
Nikoga. Samo on, vi i ja.
Ikonografija jedne tužne zbilje. Naše Hrvatske.
Bez molitve, bez ljubavi, bez ičega.
Bez ikoga. Bez davanja. Bez primanja.
Kroz mutni lornjon, preko lupe,
pomoću naočala i leća dodirujem njegovu misao.
Dodirujemo njegovu Riječ.
I slušam kako srce orla udara snažno, sada i ovdje za sve nas.
Blagodat je izreći Ivanovu Refleksiju o svijetu
Rukovati se s Mojsijem i osjetiti kako se otapa
Adamov ledeni upitnik u ruci koja nosi nož i smrt.
Radost je u ovom svetom trenutku dodirnuti
Svileno krilo hrvatskog idioma i moliti
Za sve nas. S njima, s njim i s nama.
(Together in eternity) Zauvijek u vječnosti.
Sisak, 1. 11. 2002.
Maja Mojsimović
BOŽJI ČOVJEK IVAN MERZ
Božji čovjek Ivan dragi
svete vjere uzor pravi
papu, Crkvu, mladež našu
štiti on i sad u slavi
Snagom misne Žrtve svete
duše žarke svoje s njome
hrabrio je orle mlade
služeć Bogu jedinome
Sve mu blago bi čistoća
Majkom Božjom nadahnuta
rad, molitva, apostolat
protiv zloga i zla puta
Slava nek je vječnom Bogu
za sve milosti nam znane
što ih Nebo zemlji dade
s Ivanom za naše dane
Božjem Sinu s Duhom svetim
neka kliče zemlja cijela
što nebeskog Oca slave
Ivanova dobra djela.
Ivane, Božji čovječe,
što put Neba utireš
stazama vjernih Hrvata
do Krista višnjeg nam brata.
Karlovac, 11. studenoga 2002.
Josip Zidarić
o. Ladislav Fišić
Blaženom Ivanu Merzu
Ivane, o mužu vrli,
ti si Božji nama dar.
Zbog vrlina neumrlih,
uzdignut si na oltar.
Mladima si uzor sveti
u borbi im životnoj.
U zlu svakom što im prijeti
zagovor im pruži svoj.
Bog je svoje snage rijeku
utočio u duh tvoj,
u vremena kratkom tijeku
da posvetiš život svoj.
Bosna ti je život dala
i svetosti prvi sjaj.
Hrvatskoj te darovala,
obje tvoj su zavičaj!
Vjeri, miru i slobodi
uči dušu roda svog.
Kristov Orlu, i nas vodi
k Suncu svoda nebeskog.
Sarajevo 25.XII.2002.
Ako netko od posjetitelja ove stranice znade za još koju pjesmu koja se ne nalazi u ovoj zbirci, molimo da nas o tome obavijesti te nam je pošalje, ili nas upozori gdje je možemo pronaći.