MILJENIČE  BOŽJI

Himan Ivanu Merzu

Miljeniče Božji

Čuj nam teške boli

Ponosan pod križem

Puk tvoj danas moli.

Mladi, djeca naša,

Svi te slave danas:

Svi se tebi mole,

Moli i ti za nas.

Blaženi Ivane,

Mole te Hrvati

Vjera, mir i ljubav

Nek’  tvoj narod prati.

Diko roda svoga,

Bosne zemlje sine,

S neba moli za spas

Svoje domovine!

Molit ćemo smjerno,

Oca, Duha, Krista:

Da nam tvoja duša

Kao uzor blista.

       Fra Božo Blažević, Okučani


ZA MERZA KO’ SVECA, HVALA TI!

Volim da molim tebi se Oče naš,

Jer molim da volim Isuse smiluj se,

I nadu i radost mi svaku blagosivljaš,

Jer brata i sestru po Kristu i bližnje sve,

I grijehe i zloće sve moje ti opraštaš,

I volje za bolje da srcu mi podaš sne,

I Merza ko sveca što rado mi poklanjaš,

Za Merza ko sveca kroz milosti bezbrojne

Za Merza ko sveca hvala ti, hvala ti,

Ko uzor za vazda jer krijepost mi obnovi,

Za Merza ‘ko sveca hvala kad pokloni,

Stog pravda nek vlada i Božji svi zakoni!

                      Banja Luka, siječanj 2003.

                        Glazba i stihove: Miro Hričak


IVAN MERZ

prijatelj riječi

nebeskih krajeva

odjekuje,

opominje i zove

dolinom gradskih

staza i

čovjekovih odluka

prijatelj riječi

nebeskih dveri

veseli se,

nada i dolazi

na gozbu ljubavi

sabranih

sinova i kćeri

prijatelj riječi

nebeskih djela

moli

zagovara i plamti

tišinom vjere,

žrtve i

pouzdanja

prijatelj riječi

nebeskih želja

veliča,

hvali i kliče

svakom zagrljaju

mladosti,

ljepote i dobrote

      Zagreb, veljača 2003.

                 Tvrtko Beus


BLAŽENIKU IVANU MERZU

Život po mjeri ranjenog čovjeka

Uvijek nas vraća tami ljudskog pada,

O, Ti si Orle Svjetlo našeg vijeka,

Prejasna staza za sva srca mlada,

      Ti si na oltar uzdignuta Nada.

Bog kad je ljude iz raja prognao

Široke ruke u svemu je bio,

Ljudima skoro sve je dopustio,

Jedino vrijeme koje nam je dao

      U svojoj vlasti Bog je zadržao.

Kad je Bog dobri sebi Te pozvao

U kor anđela, rajskih odvjetnika,

Da slaviš zakon svojih baštinika

Ti si se Orle spreman odazvao,

      Tebe je Orle Bog sebi pozvao.

Ti znaš istinu svih naših strahota:

Isusov narod još nije priznao

Darove koje On je sobom dao,

Ljubav k’o princip puta i života,

      Ti znaš istinu svih naših strahota.

Mjesto ljubavi korist je uzela,

Zvijeri osvete na sve strane reže,

Snovi i mašta iz života bježe,

Volja je zakon časti preuzela,

O Nado naša u spas sa raspela.

Sve kod nas u tom proteklo je znaku,

Bili smo ziđe kršćanskomu Domu,

Na križnom putu divljač u progonu,

Ti si nas, Svjetlo, hrabrio u mraku,

      Sve kod nas u tom proteklo je znaku.

Um što Vukovar s dlanom je sravnio,

Um koji kaže nismo za to znali,

Nije se moglo, nismo vjerovali,

Um što New-jorku mir vratio ne bi,

      Taj um je, Orle, prijetio i Tebi.

Ivan je ime međa i planina

A Merz je čovjek snažnom duhu dao

Dobar si bojak Orle vojevao

U misteriji hostije i vina,

      Ivan je ime međa i planina.

Bio si genij, izniman i rijedak,

Velik i iskren, k’o dijete bez grijeha,

Teret zavisti zbog divnih uspjeha

Nadam se da Ti ne bi odveć težak,

      Bio si genij izniman i rijedak.

Asfalt je, kažu, užurban i zao,

Dobrota ljudska zadnja mu je briga,

Ti himno srca, tijelo svetih knjiga,

Zagrebu lađu života si dao,

      Hrvatskoj lađu života si dao.

Nama si svjedok, Bog te izabrao,

Nama si uzor, Bog Te uzdigao,

Našoj si vjeri lice osvjetlao,

Sada si i sam u svete prešao,

      Za nas si Orle u svete prešao.

K’o svjetlost bijela, k’o maslačak žuta,

Divna Adresa na oltar je sjela,

U lovor vijenac ljubav je sve splela,

Gle, cilj je ljepši od prijeđenog puta,

      U Te se, Orle, ufa Crkva cijela.

Promičem ovdje vjeru Crkve Tvoje,

U svetu misu, u otajstva sveta,

U Sunce, Krista za nas razapeta,

U svete lađe što na Stijeni stoje,

      U Tebe Orle, u krijeposti Tvoje.

Vini se vini Orle naših dana

Sveliječna ljubav naroda je Tvoga,

Vini u slavu Čovjeka i Boga

Vini zbog patnje i zadanih rana,

      Vini se vini Orle naših dana.

                    Osijek, 20. 4. 2003.

                           Lujo Medvidović


PO ZAGOVORU IVANA MERZA

Od Banja Luke sve do Beča preko Pariza sve do Zagreba

gdje god je Ivan hodao Božja ga je ljubav pratila.

Put je njegov bio uvijek u  katoličkoj vjeri.

Ona je bila njegovo životno zvanje.

Pripjev

Neka se dignu ruke naše, neka se tresu planine,

jer Bog svoj narod ljubi i šalje nam blagoslov.

Nek’ se ujedine molitve vjernika  iz cijelog svijeta

i neka vlada mir po zagovoru Ivana Merza.  (2x)

Dao mu je ljubav za Svetu Euharistiju.

Ljubio je Ivan Njegovo Presveto Srce .

U  Svetom Ocu Papi, pod prilikama čovjeka,

vidio je Njega, Boga i Gospoda svoga.

Pripjev…

                     Luka Balvan

                       Zagreb, 10. V. 2003.


Let Ivana Merza

Kad se život k nebu vine,   

slavi Božjoj duša kliče,

iz tvog srca čuda teku,

o Ivane blaženiče.

Milost Božja i nas sada

zagovorom tvojim grije,

cvjeta ljubav, raste nada

i u nama radost zrije.

Orle Božji, leti, leti,

od Vrbasa pa do Save,

na svoj narod, na svijet cijeli

prospi zrake rajske slave.

Ptiću Kristov, leti, leti,

povedi nas u visine,

pokaži nam put do Sunca

i čistoće Marijine.

Cvijete Gospin, leti, leti,

molitve su tvoja krila,

putokaz na svima budi,

vjera ti je zvanje bila.

Vedra srca na put kreće

onaj što se bližnjem daje,

i kad ode i kad mine

iza njega svjetlost traje.

Poniznost nas tvoja uči

kako Krista svjedočiti,

kako Crkvi katoličkoj

sebe dati, vjeran biti.

                 21.V.2003.

                    stihovi: Jakov Džolić

glazba: Vitomir Dugandžić


Ivanu Merzu

Kad Ljubav srcu otkrije Ljepotu,

polete čežnje u prostranstvo novo,

zapjeva duša hvalospjev životu

u kojem raste ime Isusovo;

opet će svjetlost, svjedočka i čista,

prožeći grijehe, sažeći ružnoću,

kad Božja mudrost u nama zablista,

milost će sjajem prožeti gluhoću;

strahu i sumnji navijestiti bitke,

vratiti dušu u vječne užitke.

Pred vjerom čvrstom drhti dvojbe klica,

u srcu cvjeta blijesak uskrsnuća,

blažena svjetlost s Marijina lica

dječicu vodi Kraljevstvu čeznuća.

                    svibanj 2003. 

                          Jakov Džolić


DOBRODOŠLICA

Čežnjom duše Božji prag će prijeći            

blaženici nakon časnog boja,                 

čekat će ih Isusove riječi                      

i ljepota rajskih perivoja.

Gospodine, uzdamo se u te,

srca naša kucaju na vrata,

moli za nas, osvijetli nam pute,

Majko Božja, kraljice Hrvata.

Zagovorom milost prosi

ona koja ljubi Boga,

sveti Vlaho skupa moli

s Marijom od Propetoga.

Blaženica podno križa

prikazuje naše dane,

s njega Isus Dubrovniku

blaži boli, liječi rane.

Tu smo Kristu zavjet dali,

stara vjernost još nas prati,

pozdravlja te, Sveti Oče,

cijeli narod, svi Hrvati;

naši živi, naši mrtvi,

stoljeća se s nama mole,

blagoslovi, Sveti Oče,

ova srca što te vole.

Uz Ivana Merza dišu

snaga vjere, zlatni sati,

nek uzorom svima bude,

nek nas njegov nazor prati.

On je dao da ga vodi

Božja volja, Božja ruka,

s njim se diči rodna gruda,

Herceg-Bosna, Banja Luka.

                lipanj 2003.      

                 stihovi:  Jakov Džolić

                 glazba:  Vitomir Dugandžić


Blaženom Ivanu Mertzu

Blaženiče mladi, na oltaru svetom,

Katoličke Crkve naroda tvoga,

Hrvati brojni, Domajom i svijetom,

Slavimo skupa trojedinog Boga.

Molimo sada diljem Domovine,

Blaženika našeg iz Bosne ponosne,

Zagovorom tvojim, nek nam sunce sine,

I donese nove plodove radosne.

Za sve dobre ljude naroda tvoga,

I zemlje, naših pređa kroz stoljeća,

Koji od Porge slave pravog Boga,

Kroz hladne zime i topla proljeća…

K Nebu se dižu milijuni ruku,

Dok oči naše svoga Krista prate,

Mislimo na tvoju rodnu Banja Luku,

I ljude koji progonstvima pate.

Slika tvoga lica pruža nam nadu,

Blaženi pogled, snaga tvojih riječi,

S tobom se patnje lakše trpjeti dadu,

Ranjeno srce kušnjama se liječi.

Blaženiče, blaženo u Zagrebu gradu,

Počivaj mirno sve do uskrsnuća,

Životom ti si potvrdio nadu,

Za život vječni nakon svih bespuća.

                          Mate Ćavar


Molimo se skupa Blaženi Ivane!

Domovinom, kojom, lipe nam cvjetaju,

Molimo se skupa Blaženi Ivane,

S tobom na Nebu u Kristovom Raju,

Ostanimo zajedno kroz buduće dane.

Zaštitniče blaženi, hrvatskoga roda,

Mladosti naše uzorni sine,

Zagrli nas snažno ispod cijelog svoda,

Diljem lijepe naše, svete domovine.

Od Banja Luke do Zagreba grada,

Beča i Pariza, Europa te ima,

Profesora svoga na nebu sada,

Naraštaja novih Kristovih godina.

Pošao si putem ribara sa žala,

Na Kristov poziv, uz toliko znanje,

Kristova ljubav snagu ti je dala,

Da ti vjera postane životno zvanje.

Počivaj Ivane, u Zagrebu gradu,

Nadomak svoje rodne Banja Luke,

Zagovorom svojim učvrsti nam nadu!

Molimo se Kristu uz sklopljene ruke.

           Mate Ćavar


HVALA TI ORLE KRISTOV

Ova je pjesma napisana i skladana za beatifikaciju bl. Ivana Merza i prvi puta su je izveli «Leptiri» u Banjoj Luci, 22. lipnja 2003. na Papinoj misi proglašenja blaženim Ivana Merza.

1.   Letio si kao mladi orao

   Prema nebu visoko

   Plamen za visinama

   U tebi je gorio

   Krista si ljubio

   Crkvu volio

   I hrvatske orlove

   Bogu vodio

HVALA TI IVANE

TI SI NAM PUT

VJEČNOME SUNCU POKAZAO

TI SI NAM PUT

VJEČNOME SUNCU POKAZAO

HVALA TI ORLE KRISTOV

HVALA TI IVANE

2.   Pjevao si pjesme nebeske

   O čistoći ljubavi

   Sanjao si svaki dan

   O gnijezdu u vječnosti

   S neba se moli sad

   Za hrvatske orlove

   Da i oni dolete

   Gnijezdu vječnome

HVALA TI IVANE

TI SI NAM PUT

VJEČNOME SUNCU POKAZAO

TI SI NAM PUT

VJEČNOME SUNCU POKAZAO

HVALA TI ORLE KRISTOV

HVALA TI IVANE

Tekst i glazba: Don Ivo Šutalo, Mostar


BANJU LUKU PAPA POHODIO

Ova epska pjesma u narodnom desetercu spjevana je nakon Papin pohoda Banjoj Luci i proglašenja blaženim Ivana Merza 22. 6. 2003. Prvi puta je objavljena u Monografiji o ovom Papinu drugom pohodu Bosni i Hercegovini, koju je objavio Ordinarijat Banjalučke biskupije o Božiću 2003. Pjesma, koju je napisao Toni,  nalazi se na str. 163-167 ove Monografije.

Otkad šeher Banja Luka stoji

i otkada godinice broji,

nije jače zvono zazvonilo

nit se nešto veće dogodilo.

Ne dočeka još tolike sreće

kao ove dvi’ tisuće treće.

Leti ‘tica iz Vječnoga Grada

i donese Starca srca mlada.

Donese nam čovjeka od Boga,

Ivan Pavla po redu Drugoga.

Bolestan je hodati ne može,

blagoslov mu podaj, mili Bože,

da izdrži ljeto i vrelinu,

prozbori nam kao otac sinu.

Sleti ptica onog ljetnog dana

nasred zračne luke Mahovljana.

Nitko nema što nam Bosna ima:

jedan Papa, a tri domaćina.

Pa pred gosta udarili pravac

Dragan Čović, Tihić i Paravac.

Pozdrave ga još u zračnoj luci,

krenu konvoj prema Banjoj Luci.

Policija sva u stavu «mirno»,

Papu nitko nije prstom dirn’o.

Kraj puta su neki radoznali

jedan drugog potiho pitali:

«Što je ovo, ako Boga znate,

Srbin čuva Papu i Hrvate.»

Tko bi rek’o pred malo godina

da će ovo postati istina?

Istina je, očiju mi moji’,

stiže svijeta, ‘ajde ga izbroji.

Najdužega dana u godini

okupi se na onoj ledini,

sve unatoč ljetnog dana vruća

čak šezdeset i više tisuća.

Svatko želi čudo doživiti,

na Dudiću Papu pozdraviti.

Kad je sunce uvr’ neba bilo,

veselje se silno prolomilo:

«Bože mili, jesam li to sanj’o?»

Stiže Papa, s njime biskup Franjo.

Pa kroz narod provezli se cijeli,

svi gledaju papamobil bijeli.

Ganut Papa u autu sjedi,

pa on Franji biskupu besjedi:

«Više ovdje vjernika Ti stoji,

nego što Ti dijeceza broji!

Nakon sviju nevolja i plača,

vidiš, sinko, da je Božja jača!»

Kad je sveta misa započela

zaleluja ona masa cijela.

Iz sveg srca skandirati poče:

«Volimo Te, dragi Sveti Oče!»

Koliko je narod navalio,

jedva Papa misu nastavio.

Biskup Franjo Papu pozdravio

i dugo mu srdačno zborio:

«Kako ne bi’ Bogu hvalu dali,

kad smo ovo danas dočekali.»

Pod zrakama lipanjskoga sunca

svetkovina stiže do vrhunca.

Otkriva se na oltaru slika,

Papa kliče: «Evo Blaženika!

Evo vama uzornoga lika,

Ivan Merza, vjernika laika!»

Štije Papa knjigu, blago meni:

«Ivan Merz je odsele blaženi.»

Pa on zbori uzdignute ruke:

«To je ponos grada Banje Luke,

Banje Luke i bijelog Zagreba,

cijele Crkve i samoga neba!»

A narodu Papa prozborio,

i ovako njemu govorio:

«Rat je puno napravio štete,

protjerao i starca i dijete.

Od prognanih sve do ovog sata,

najmanje se vratilo Hrvata.

Znam da sve vas taru brige mnoge,

nećete ih riješiti bez sloge!

Nije sreća svirala na vrbi,

složite se Hrvati i Srbi.

I Bošnjaci nek vam braća budu,

i nemojte sustati u trudu.

Oprostite, sve u ime Boga,

svi ste djeca Oca nebeskoga.

Hrvat, Srbin il’ se Bošnjak zvao,

nek’ ne bude pokvaren i zao».

Još nam reče bijeli Sveti Otac:

«Nemojte se hvatati u koštac,

i lomiti jedan drugom kosti,

svaki neka drugome oprosti.

Jedan drugom ispružite ruke

pa vam, eto, sretne Banje Luke!»

Još je mnogo svetkovanja bilo,

na vrućinu sve zaboravilo,

ravnodušnim nikog ne ostavlja

ovaj dan od radosti i slavlja.

Poslije ručka, i to ću vam reći,

Papu čeka i zadatak treći.

Nakon ovog velikoga slavlja

svatko trči, s Papom se pozdravlja.

Biskupovom kućom svita šeta,

kako neće, dva su entiteta.

Svaki ima svoga Predsjednika,

oni opet svojih suradnika,

i, bezbeli, supruge i djecu,

sve se žuri ovom živom Svecu.

Da je Bosna šarena kutija

govori i više religija.

Papi hrli, hrli – kako neće,

od četiri religije Vijeće.

Pa su Papu pozdravljali skupa

od Reisa pa do Nadbiskupa,

u sredini Rabin i Vladika,

eto to je naše Bosne slika.

Kad je bilo već u smiraj dana,

kad navali četa ukućana,

pa je Papi izljubilo ruke,

Bože m’ prosti, pola Banje Luke.

Kad je i to Papa izdurao,

sa svima se opraštati stao.

Žuri odma’ prema katedrali,

svi okolo u špalir su stali.

Kad se Papa Bogu pomolio,

blagoslov nam svoj je udijelio.

Brzo ide prema ‘erodromu,

umoran je žuri svome domu.

Oprašta se, prema Rimu leti,

baš Ti hvala, dragi Oče Sveti!

Toni


RUNOLIST

(Blaženomu Ivanu Merzu)

Kao sunce
svijetli, sjaje
Sav proziran
bijel i čist
Put – sigurni
Pokazuje
Dragi bijeli
Runolist.

Slutili smo
već odavno,
Mjesto mu je
na oltaru,
Bože, hvala
stoput hvala
Hvala Ti na
divnom daru.

Bjelasa se
svijetli, sjaje
Sav proziran
bijel i čist,
Vođa mladih,
Radost naša –
Dragi bijeli
Runolist…

Zorka Miletić

Zagreb, 3. VII. 2003.



DUGA SJAJNA

(Blaženomu Ivanu Merzu)


Došao je
i s nama je
Ni otišao
ko da nije,
Vratio se i
s nama je
Još sjajniji
nego prije.

Jest, došo je
i s nama je
Mada je i
Usred Raja –
Kao Duga
divna sjajna
Gle – sada nas
s Nebom spaja…

Zorka Miletić


Zagreb, 3. VII. 2003.





VIZIONAR

(Blaženomu Ivanu Merzu)


Stoji hrabar
sav proziran
Vizionar
Čudo malo
I to Sunce
Našeg neba
Sve nas skupa
obasjalo.

Jest, Sunce je
našeg neba
Upravo nam
sada treba
U poratne
ove dane
Kad se suše
mnoge rane.

Zorka Miletić

Zagreb, 4. VII. 2003.





IMAMO BLAŽENIKA

(Blaženomu Ivanu Merzu)

Ko iz pjene
izronio
Sjajan – suncem
Obasjan
Bjelasa se
Sav proziran
Izgleda ko
lijepi san.

Ali to je
Stvarnost divna
Naš ponos je
Naša dika
Cijeli svijet je
već saznao
Da imamo
Blaženika.

I dalje se
svi molimo
Mi odrasli
I mi djeca
Nebo će se
smilovati
Darovat na
Mladog Sveca…

Zorka Miletić

Zagreb, 20. VII. 2003.