Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti u Zagrebu objavila je 10. svibnja pobjednike literarnog natječaja „Blaženi Ivan Merz“.
Tema ovogodišnjeg literarnog natječaja bila je „Sva je povijest krvlju ispisana, sve su kulturne vrednote produkt boli”. Stiglo je 9 radova iz katoličkih srednjih škola Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Povjerenstvo je donijelo sljedeću odluku:
Prvo mjesto osvojila je Enya Doboš, učenica IV. razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti, Osijek (mentorica: Ružica Filipović, prof.).
Drugo mjesto osvojila je Dora Bošnjaković, učenica IV. razreda Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti, Zagreb (mentorica: Donata Mikić, prof.).
Treće mjesto dijele Lara Jakopović, učenica III. razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti, Osijek (mentorica: Ružica Filipović, prof.); Ana Meštrić, učenica IV. razreda Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti, Zagreb (mentorica: Donata Mikić, prof.) i Brigita Kupanovac, učenica IV. razreda Isusovačke klasične gimnazije s pravom javnosti, Osijek (mentorica: Ružica Filipović, prof.). (IKA)
PRVONAGRAĐENI RAD
Sva je povijest krvlju ispisana, sve su kulturne vrednote produkt boli
Krv, poput tinte, razlijeva se po bijelim stranicama knjige života. Simbol onečišćenja i pročišćenja, smrti i života. Teče rukama koje grle i ranjavaju. Teče srcem koje može ljubiti i mrziti. Čovjeka protiv čovjeka okrenuti. Toliko je krvi proliveno, krive i nevine, mlade i stare, na bojištima ljudske povijesti. Stara izreka kaže da je povijest učiteljica života. Dodajmo joj riječi blaženoga Ivana Merza: „Sva je povijest krvlju ispisana.“
Tijekom cijele povijesti čovječanstva odjekuju ratovi. Odzvanja metal o metal, para zvuk metaka iz puške i miješa se s krikovima ljudskoga očaja. Neizmjerna bol cakli se u očima majke koja se mora oprostiti od krvi svoje krvi, ne znajući hoće li joj se sin vratiti ili će biti zgažen nogama Zvijeri nazvane „rat“. Kada pogledamo povijest hrvatskoga naroda, koja je krvlju branitelja ispisana, osjećamo težinu svakoga slova, svake kapi. U plamenu Prvoga svjetskog rata, u ustima Zvijeri, gledajući smrti ravno u oči, Ivan Merz susreo se licem u lice s boli. Svakoga dana, nakon što bi se vratio s bojišta, dolazio je po snagu u sakramentu Euharistije, k Isusu, koji je njegovu bol pretvarao u blagoslov. Kršćanska vjera bila mu je jedini izlaz, jedino oružje pobjede nad zlom kojim je bio okružen. Patnja je postala pokretač želje za promjenom ljudskih srca, za vrednotama.
Polagano jauci jenjavaju, koraci stupanja gube se u daljini. Na bojištu naizgled vlada tišina. No nutrina viče, plače, a od patnje srce se steže. Želi progovoriti što je proživjelo, ne želi se vraćati na stare stranice. Želi podijeliti bol koju osjeća. Pjesnici su bolna srca pisali stihove koji su, poput strijela, prodirali u dušu čitatelja. Slikari su načinili djela koja su otvarala vrata k izvanzemaljskom, a ruke su pažljivo gradile iz temelja ono što je Zvijer srušila. Bol je ljudima bila put do izvora iz kojega su crpili snagu. Do Izvora života, iz kojega teče Sveta Krv koja pročišćava, posvećuje i zacjeljuje. Krv koja se na povijest ljudi izlila iz prsa Boga, koji nam je na križu, patnjom, otvorio novu knjigu Života. On, Sin Božji, podnosio je bol iz ljubavi, za nas. Čovječanstvo danas izgubilo je povezanost s duhovnim, jer bježi od patnje, samoodricanja i boli. Izvori vrednota presušuju, ostavljajući samo pustinje, djela bez dubine, kulturu bez duše, čovjeka bez ljudskosti. Papa Franjo govori: „Gdje se rodi Bog, rađa se mir, tamo više nema mjesta za mržnju i rat.“ Kad čovjek otvori svoje srce boli, izabire put kojim je kročio Krist, put požrtvovne patnje i ljubavi. Tada se u njegovu srcu rađa Bog. Više neće biti potrebe za prolijevanjem krvi, jer smo Božjim otkupljenjem pozvani biti Božjom djecom i sustvarateljima u Kraljevstvu Nebeskom.
Svaki čovjek jedna je stranica, bez koje knjiga povijesti ne bi bila ista. Pustimo Gospodina da piše našu povijest, jer doći će jednog dana kraj knjige „i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe“ (Otk 21,4). Križ kao simbol najveće patnje i boli u Isusu je postao simbol spasenja, neiscrpni izvor inspiracije za sve naše najveće kulturne vrednote. Temelj na kojem se Crkva gradi, korica knjige. Po životu Ivana Merza možemo učiti kako biti akteri s kojima Bog piše Knjigu Života, povijest svakoga od nas. Čovjek je pisao povijest krvlju čovjeka, a Bog je Božjom krvlju otkupio grijehe naše prošlosti, dao nam snagu u sadašnjosti i nadu za vječnost.
Enya Doboš, 4.b
Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti, Osijek