Katolička mladež koja je ostvarivala duhovnu baštinu Ivana Merza svečano je proslavila 1943.g. 15. obljetnicu njegove smrti. Tom je prigodom prvi puta u javnosti iznesena ideja za pokretanje postupka za proglašenje Ivana Merza blaženim. Koliko je Merz  duboko djelovao na duše mladih i mnogo godina nakon svoje smrti, vidljivo je iz govora prof. Petra Šimunića kod groba Ivana Merza na Mirogoju prigodom svečanosti komemoracije 15. obljetnice njegove smrti 10. V. 1943.g.

Dragi brate Ivane,

Došli smo iz grada živih u grad mrtvih, u ovaj mirni gaj, gdje već 15 godina počivaju Tvoji zemni ostaci. Došli smo, ne da plačemo i jadikujemo nad kostima Tvojim. Ne ! Daleko je od nas i sama pomisao na to. Vjerujući u život vječni, znademo da Tvoja dobra duša uživa vječnu slavu u krilu Boga Trojedinoga.

Došli smo ovamo da u sjeni Tvojeg grobnog spomenika, daleko od gradske vreve i buke, provedemo desetak minuta u duhu sjedinjeni s tobom. Sakupili smo se ovdje da ti se zahvalimo na svemu što si nam, milošću Božjom, dao.

Hvala Ti, dragi brate Ivane, na svim žrtvama i patnjama, koje si u svojem radu i pregaranju, u zdravlju i bolesti pridonosio na slavu Božju i na razvitak i napredak naše orlovsko – križarske organizacije. Pokazao si nam vlastitim primjerom kako je žrtva za ideale najljepši i najuzvišeniji dar što ga može slabašan čovjek prikazati Svemogućem Bogu. Tvoj je život bio realizacija onih Kristovih riječi :   “Tko hoće da bude moj učenik neka uzme križ svoj svagdanji i neka slijedi mene”.  Hvala Ti !

Hvala Ti, dragi brate, što si nas upozorio i na sredstvo koje će nam pomoći da uzmognemo koračati putem križa i žrtve. U svojim govorima i predavanjima, a osobito svojim životom, podsjetio si nas na velikog Boga sakrivenog u maloj bijeloj hostiji, na Euharistiju Spasitelja, koji je bio središte Tvojeg duhovnog života, sva radost i veselje, sva nada Tvoja.  Hvala Ti !

Hvala Ti što si nas podsjetio da svrha našega života nije samo vlastito spasenje i usavršenje, nego i rad na spasenju i posvećenju naših bližnjih. U svoj vrhunaravnoj dubini shvatio si poziv Crkve, poziv zamjenika Kristova na zemlji, koji nas zovu da i mi laici budemo apostoli, širitelji božanskog nauka Kristovog. Katolička Akcija bila je mezimče Tvoje. Svojim si nam primjerom pokazao preduvjet uspješnog apostolata – svetost života. Ispunio si želju i zahtjev Krista Gospodina : “ Neka svijetli vaša svjetlost ……….”  Hvala Ti ! 

Sakupili smo se  ovdje ne samo da Ti se na svemu zahvalimo, nego da Ti obnovimo i naše obećanje.       

Obećajemo Ti da ćemo svim silama nastojati da se što intimnije vežemo s euharistijskim Spasiteljem, sjećajući se njegovih riječi : “ Ako ne budete jeli ………………. “. Vjerujemo, znamo i priznajemo da je euharistijski Spasitelj hrana života i zalog naše buduće slave na nebu.

Obećajemo Ti da ćemo biti apostoli i širitelji nauka Kristova u našem milom hrvatskom narodu. Apostoli riječi i djela !  Za taj apostolat spremni smo se podvrći i preziru ljudskom, a ako bi ustrebalo podvrći se i svim progonima, patnjama i mukama držeći se riječi Kristovih : “ Blago vam kad vas progone ……. “

Na rastanku s grobom Tvojim još nešto Te molimo. Zagovaraj nas kod Gospodina, moli  ga da nam dade snage kako bi ovo svoje obećanje i izvršili, da to ne ostanu samo lijepe riječi, nego i plodonosna djela. 

Neka nam Gospodin dade te milosti da i mi uzmognemo na koncu svoga života izreći one duboke riječi koje su bile sadržaj Tvojeg života, a sada poslije smrti rese Tvoj grobni spomenik : ” Meni je život bio Krist, a smrt dobitak. “ Moli Gospodina da se jednom sastanemo tamo gore gdje nema ni mržnje ni rata, gdje nema ni boli, ni suza, ni patnja.

Da dođemo tamo gore gdje vlada vječno veselje i radost, vječna ljubav i mir!  Još jednom hvala Ti i moli Boga za nas !

prof. Petar Šimunić