Dragi uzvanici, dragi mladi i odrasli ovdje prisutni!
Sve vas pozdravljam ovdje okupljene u ovoj dvorani danas na blagdan Krista Kralja na završetku liturgijske godine. Lanjske godine kad smo na ovaj isti blagdan, slavili 50. obljetnicu smrti dr. Ivana Merza rekli smo da ćemo se ponovno okupiti ove godine na ovaj blagdan da proslavimo Krista Kralja. Ovaj blagdan je najeminentniji kršćanski blagdan kada se kršćani trebaju naći zajedno okupljeni ne samo kod svete liturgije, kod sv. mise nego i izvan toga vremena. Zašto?
Blagdan Krista Kralja prenosi nas u budućnost – to je blagdan naše budućnosti kojoj idemo u susret. Naše sretne i blagoslovljene budućnosti kada ćemo se svi jednoga dana okupiti u Kristovom Kraljevstvu. Zato Crkva stavlja taj blagdan na završetku crkvene liturgijske godine da time označi onu konačnu definitivnu budućnost, ono što nas čeka na završetku ne samo našega života, nego i cijeloga svijeta na završetku vremena: očekuje nas Isus Krist, Kralj svega stvorenog i njegovo blagoslovljeno Kraljevstvo.
Tu vjersku istinu želimo na današnji dan proslaviti, oživjeti, dozvati si u svijest i to u radosti i veselju, na neki način već sada uprisutniti, oživjeti, anticipirati one radosti koje nas čekaju u Isusovu kraljevstvu.
Danas kad ste prelazili preko Mirogoja prošli ste pokraj mirogojske crkve koja je posvećena upravo današnjem blagdanu, Kristu Kralju; možda ste zapazili onaj prekrasan natpis nad njezinim ulazom, natpis koji najviše odgovara počivalištu naših pokojnika: KRALJU VJEKOVA KOJEMU SVE ŽIVI. Velika je to istina o kojoj trebamo i mi razmišljati i koja ima tako veliko značenje i za naš život. I kada ste prolazili pokraj grobova naših pokojnika, jeste li pomislili na to da svi ljudi koji počivaju pod znakom križa, pod znakom svoje svete vjere jesu u stvari živi, eminentno živi, postigli su puninu života u Kraljevstvu Onoga kojemu sve živi! Mi ovdje jesmo tek na putu, tek u nastajanju. I kad se budete vraćali sjetite se toga: ti ljudi žive!
I vidite dragi naši mladi, dragi naši gosti: Ako čovjek još nije shvatio tu temeljnu istinu kršćanstva da smo određeni za Kristovo Kraljevstvo, da onamo putujemo i da se tome radujemo, a treba se tome radovati, onda vam moram reći da se takav čovjek još ne može smatrati pravim autentičnim kršćaninom! To je smisao našega života i našega ovozemaljskog putovanja.
I zato ovaj naš susret! Da se nađemo zajedno na današnji blagdan naše budućnosti, da zajedno dijelimo radost općeg zajedništva koje nas čeka u Kristovu Kraljevstvu u kojem ćemo se za sto godina, a mnogi već prije, svi jednom ondje naći.
Da tome našem blagdansku slavlju dademo jedan sasvim konkretan izraz iz bogate riznice naše vjere za temu programa izabrali smo ovogodišnji jubilej iz naše crkvene povijesti: Branimirova godina – 1100. godišnjica obnove Saveza hrvatskog naroda sa svetom Crkvom Katoličkom. Znademo da je 879 godine hrvatski knez Branimir vratio hrvatski narod opet natrag u krilo Katoličke Crkve od čega ga je bio za kratko vrijeme udalji knez Zdeslav. Sačuvali su nam se pisani dokumenti: pismo Pape Ivana VIII. Knezu Branimiru u kojem hvali ovaj gest povratka hrvatskog naroda, blagoslivlje i govori kako je na blagdan Uzašašća služio sv. misu nad grobom sv. Petra za hrvatski narod i blagoslovio nas. 1100. kasnije nasljednik Pape Ivana VIII, Ivan Pavao II. to je ponovio još u daleko značajnijem i bogatijem obliku: služio je sv. misu na hrvatskom jeziku i izrekao propovijed. 30. travnja 1979. I upravo iz te povijesne propovijedi koja ulazi u povijest crkve i hrvatskog naroda uzeli smo nekoliko misli kao motto ovoj našoj proslavi gdje nas Papa potiče da ustrajemo u trostrukoj vjekovnoj vjernosti, vjernosti Kristu, vjernosti Crkvi, vjernosti Mariji!
Netko može vjerovati u Boga, ali to još nije prava vjera kakovu nam je Bog objavio u Isusu Kristu. Netko može priznavati Krista, znademo ima ih mnogo raznih zajednica koji se na Njega pozivaju; ali Krist kakvoga ispovijeda i propovijeda Katolička Crkva jest pravi autentično Isus Krist, Sin Božji. Ali i kao katolik, kao pripadnik jedne svete Katoličke Crkve, čovjek može biti na rubu, može biti iako je njezin član, izvan zbivanja, neaktivan, mrtav. Onaj katolik koji štuje Kristovu Majku, jest onaj koji je na pravom putu. I zato su to kriteriji prave vjere i pravoga puta, ta trostruka vjernost našega naroda kroz stoljeća koju trebamo dalje uščuvati, uzdržati, sačuvati, oživotvoriti svatko u svom životu i onda predati budućim generacijama. To nam je zadatak koji nam daje Kristov namjesnik i na kojem smo se svečano obavezali u Ninu kao narod. U onoj ispovijesti vjere jesu sadržana sva ta tri bitna elementa naše vjernosti za našu svetu vjeru kako nas naši biskupi upozoravaju i žele da molimo svakodnevno.
Naš današnji susret ovako je zamišljen. Imamo glazbene točke u kojima sudjeluju razni sastavi mladih, bilo instrumentalni bilo vokalni, iz vjeronaučnih zajednica Zagreba. Tu su solo točke i prigodne recitacije mladih za ovu zgodu. Imat ćemo i nešto narodnog melosa jer smatramo da sve vrijednosti, posebno vrijednosti našega naroda trebamo uključiti u ovu proslavu i ovo slavlje. Posebno trebam istaknuti grupu mladića iz Rečice koji su došli iz udaljenosti od 50 km da bi aktivno uzeli udjela u ovome slavlju i razveselili nas svojom glazbom. Nakon programa koji su izveli naši mladi i kratke pauze koje će iza toga slijediti prikazat ćemo polsatni film Povijest crkve u Hrvata. Poslije filma svi ćemo potom poći u kapelicu gdje ćemo u kratkoj molitvi pred prisutnim, živim Isusom Kraljem naših srdaca završiti ovaj susret.
Želio bih na kraju spomenuti da naš Nadbiskup znade za ovaj naš susret; jučer sam bio kod njega. Ne može doći ali mi je rekao da svim nazočnima na ovome susretu izručim njegove pozdrave.