“Plamen za visinama”
Najljepše misli Ivana Merza
Izdavač: Filozofsko teološki institut Družbe Isusove
i Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, Zagreb, 1999., 128 str.
Zašto takav naslov?
Kao student u Beču Ivan Merz je zapisao u svoj dnevnik ove riječi: “U meni je plamen za beskrajnim visinama, žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha…” (12.V.1920.) Nekoliko riječi iz ovog njegova zapisa, tj. “plamen za visinama”, učinile su se najprikladnije kao naziv ove zbirke njegovih odabranih misli. U ovim riječima vidljiva je nazočnost milosti Božje u njegovoj duši koja je Ivana privlačila i vodila prema božanskim visinama; ali, tu je i njegov odgovor i suradnju s Duhom Božjim koji ga je nadahnjivao. Kako se odvijao taj Ivanov zemaljski uspon prema vrhuncima kršćanske savršenosti o tome nam govore upravo ove njegovo misli.
Misli objavljene u ovoj knjižici sabrane su iz njegova dnevnika, članaka, pisama i neobjavljenih rukopisa; svrstane su po srodnosti u cjeline po određenim temama. Merz ih je napisao u raznim prigodama, na raznim mjestima.
Priručnik duhovnog života
Kroz ove odabrane misli možemo duboko zaviriti u dušu Ivana Merza i njegovo doživljavanje i proživljavanje katoličke vjere i njezinih istina. U njegovoj duši, po prirodi otvorenoj za sve što je dobro, lijepo i plemenito, možemo jasno uočiti djelovanje Božje milosti koja ga od mladenačkih dana potiče i vodi prema vrhuncima kršćanske svetosti. Također je i vidljivo kako se Ivan spremno odazivao Božjoj milosti koja prosijava iz njegovih tekstova i kako je s njome surađivao, što potvrđuje njegov intenzivni duhovni i asketski život samosvladavanja, njegova borba na moralnom području u nadvladavanju slabosti koje je osjećao kao i svaki čovjek. Njegovu suradnju s milošću potvrđuje njegovo zauzeto izgrađivanje i sticanje kršćanskih vrlina, o čemu nam posebno svjedoče njegova “pravila života”, kao i odluke za usavršavanje kršćanskog života koje je činio pod duhovnim vježbama.
Kad je Ivan zapisivao ove misli sigurno nije slutio da će jednoga dana biti ovako probrane i svrstane u sistematsku cjelinu kao jedan mogući priručnik duhovnosti. No, ako on to nije izravno slutio kad ih je stavljao na papir, danas nam je jasno da ga je Božja Providnost vodila i pripremala da njegov primjer i vjersko iskustvo posluži za uzor drugima. Njegove su misli poslužile za izgradnju kršćanskih stavova mnogih mladića i djevojaka koji su slijedili njegov primjer. Pomogle su i pomažu nadalje onima, koji poput Ivana osjećaju da ih Božja milost poziva na dublji, savršeniji kršćanski život, na ostvarivanje ideala kršćanske svetosti. Dr. B. K. iz Zagreba, izjavila je kako joj je samo jedna Ivanova rečenica – “ići u neugodne situacije” – veoma mnogo pomogla u životu. (Merz ju je napisao u Parizu kao jednu od svojih odluka u “životnom pravilu”).
Merzov uspon prema kršćanskoj savršenosti
Ivanovi tekstovi u svakom poglavlju poredani uglavnom kronološki, onako kako su vremenski nastajali; napose se to odnosi na tekstove iz dnevnika. U duhovnom razvoju Ivana Merza postoji stupnjevitost i uspon. Prve godine mladenaštva često su ispunjene nejasnoćama, lutanjem i traženjem na vjerskom i moralnom području. Sve je to našlo odjeka u njegovom dnevniku, što ga čini veoma bliskim svakome, napose mladom čovjeku koji poput njega traži odgovore na životna pitanja. Merz se postupno uzdizao prema kršćanskoj svetosti, ali to nije išlo bez borbe, odricanja, uočavanja svojih slabosti i otpora ljudske naravi; sve to on iskreno priznaje na stranicama svoga dnevnika. Stoga je kod čitanja ovih njegovih misli korisno i važno obratiti pozornost preko bilješke na godinu kad je koja misao ili tekst nastao. Može se tako uočiti, s jedne strane, mladenačko stanje traženja njegove duše, izraženo uglavnom u tekstovima iz dnevnika, a koje se razlikuje od onog dubokog iskustva vjere i izgrađenih kršćanskih stavova koji su karakteristični za zreli period njegova života; njih nalazimo u njegovim tekstovima objavljenima u raznim člancima i djelima nastalim posljednjih godina njegova života. S druge pak strane, u tekstovima iz dnevnika može se vidjeti kako je Ivan, premda mlad, veoma zrelo razmišljao o pojedinim životnim problemima.
Kardinal F. Kuharić: “Ivan Merz nam ima puno toga reći!”
Prigodom pedesete obljetnice smrti sluge Božjega Ivana Merza 1978.g. koja je svečano obilježena u Zagrebu kardinal Franjo Kuharić održao je dva govora u kojima je među ostalim rekao: “Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi se sve bogatstvo njihove ljepote. Ali, kad se uđe u njih vidi se sva različitost vidika, očituju se vrhunci, vide se doline i otkriva se bogatstvo planinskih vijenaca. Slično se događa i s Božjim čovjekom. Ako ga gledamo iz daljine, bilo vremenske, bilo prostorne, ne doživljavamo bogatstvo njegove duše. Ali, kad se uđe u otajstvo duše, otkriva se bogatstvo milosti. Otkrivanje Merčeve duše jest ulazak u jedan splet divnih planina; pozvao bih da bude što više planinara duha koji će težiti prema tom vrhuncu. Ivan Merz blješti u tom nizu velikih, vjernih sinova i kćeri naše Crkve u hrvatskom narodu kao jedan blještavi vrhunac.
Ivan Merz ima mnogo toga reći danas našim mladima, našim sjemeništarcima, našim bogoslovima, našim redovnicima i redovnicama, nama svećenicima i biskupima. Zaista, ovaj naš dragi Orao bio je apostol vrlo kratko vrijeme, samo šest godina, a unio je mnogo, učinio je mnogo, zapalio je mnoge, jer je sam gorio ljubavlju Duha Svetoga koja se u njemu razgorila u otvorenost duše da prihvati Isusa za Kralja svoga srca i života i da uđe u Njegovo Kraljevstvo. ” (Proslava 50. obljetnice smrti Ivana Merza u Zagrebu, 24. i 25. XI. 1978.)
Napisano u blistavom okrilju Milosti
Jedan od Ivanovih suvremenika i štovatelja, Ton Smerdel, svoj susret s Merzom preko njegovih misli i tekstova ovako je izrazio: “Iz svakog rada koji je on napisao osjetio sam snagu, jer je on možda bio jedini među nama koji je sve ono što je napisao, napisao u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazjašnjene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je. Zato je mogao djelovati na mladež i baš nju učiniti onom koja će braniti Boga” .(In gloriosam memoriam, Nedjelja, 18.V.1930.)
Tek što je knjiga izišla iz tiska student Hrvoje Šolić iz Osijeka, koji ju je odmah pročitao, izjavio je: “Čitajući misli Ivana Merza osjetio sam sreću i veliko ushićenje, jer je Ivan uistinu nadahnut Duhom Svetim i svojom literalnom sposobnošću uspio je izraziti najintimnije detalje svoga života i svoje duše u svega nekoliko riječi, koje uistinu ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnima.”