24. LISTOPADA ODRŽANA JE GLAVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA VELIKOG KRIŽARSKOG BRATSTVA
Vj. ALPIĆ «24. listopada održana je glavna godišnja skupština Velikog Križarskog Bratstva», Nedjelja, Zagreb, 5. prosinca 1943., br. 25-27, str. 2-3
24. listopada održana je glavna godišnja skupština V. K. B.-a kojoj je prisustvovalo 57 delegata, te brojni križarski duhovnici i prijatelji križarske organizacije. Skupština je protekla u znaku oduševljenja i volje za križarski rad. To se osjećalo počam od govora brata predsjednika prigodom otvorenja skupštine pa redom kroz sve izvještaje pojedinih zajednica. Iz istih izvještaja razabire se i plodan rad križarske organizacije u minuloj radnoj godini.
Mahnićeva djačka križarska zajednica je unatoč težkih ratnih prilika liepo radila. To razabiremo iz izvještaja br. Petra Šimunića. Održano je 7 tečajeva, preko 20 posjeta sa predavanjima. Može se reći da su gotovo sva djačka bratstva bila posjećena u toku radne godine. Mnoga djačka bratstva izdaju svoje listove od kojih su neki na zamjernoj visini.
Zajednica je izdavala okružnice, slala predavanja i bila u pismenoj vezi sa bratstvima.
Kako djaci tako i seljaci križari nisu sustali u radu kroz minulu radnu godinu. Brat Frano Lukić podnio je izvještaj o radu Zajednice seljačke križarske omladine. Vodstvo zajednice je veoma liepo radilo sve do nekog vremena kada su svi članovi bili spriečeni u radu vojnom dužnošću. Slane su bile okružnice, predavanja, te sav gotov materijal za sastanke. O radu samih bratstava može se dobiti samo blieda slika jer manjkaju izvještaji radi neredovitih prilika. Za mnoga bratstva ne zna se dali uobće rade ili ne. Tako se statistički ne može njihov broj točno ustanoviti.
Radničko građanska križarska zajednica je svoje poslovanje morala prebaciti na tajničvo V. K. B.-a radi pomanjkanja radnih sila u samoj zajednici. No iz izvještaja predsjednika zajednice br. Rude Škorlića, vidimo da je rad građansko radničkih bratstava u svim većim mjestima bio na visini.
Brat Zvonko Sabljak, savezni vođa Malih Križara podnio je izvješće o stanju zborova Malih Križara. Zajednica malih križara je redovito izdavala okružnice, te nacrt rada do konca godine 1943. Mnogi zborovi su u osnutku, a osobito se osjeća život u radu zagrebačkih zborova.
Iz tajničkog izvještaja razabire se plodan rad vodstva V. K. B.-a u minuloj radnoj godini Dr. Ivana Merza. Vodstvo je bilo u živoj vezi sa svim bratstvima. Tako je odaslano 874 dopisa a primljeno 748. Osim toga vodstvo je redovito slalo svoje okružnice sa gotovim predavanjima. Izdano je bilo 8 okružnica, održano 12 tečajeva, zatim nekoliko sastanaka križarskih duhovnika, te zagrebačkog članstva. Sjednice vodstva, održavaju se redovito svake nedjelje. Održano je 36 sjednica.
Blagajnički izvještaj bio je saslušan sa velikim zanimanjem, te jednoglasno primljen. Osim redovitog poslovanja V. K. B.-a i Nedjelje, br. Bartol Blašković blagajnik V. K. B.-a iznosi pohvalan primjer jednog križarskog dobrotvora, koji je poklonio križarskoj centrali 100.000 kuna. Skupština ga je burno pozdravila, jer je i sam prisustvovao skupštini.
Brat Ante Jerkov urednik Nedjelje i izvjestitelj za promičbu podnio je također izvješće. Promičbi su služili brojni listovi u provinciji te križarsko glasilo: »Nedjelja«. Kolikogod su to prilike dozvoljavale ona je donosila sadržaje iz ideologije, organizacijskog života; iznosila uzor ličnost Dr. Ivana Merza, te upute za katolički križarski rad i život. Promičbi su služili i brojni posjeti, predavanja, tečajevi, koje priređivalo Veliko Križarsko Bratstvo. Zatim je brat Jerkov iznio potežkoće sa kojima se bori »Nedjelja«, kao i nastojanja uredničtva kroz prošlu radnu godinu.
Iz izvještaja prosvjetnog referenta V. K. B.-a vidimo rad križarske organizacije na prosvjetnom polju. Prosvjetni rad pojedinih bratstava ne može se statistički iznieti ali on je sigurno bio velik i zamašan. Mnoga bratstva priređuju tečajeve, nekoliko tečajeva je organiziralo samo vodstvo. Održana su mnogobrojna predavanja. Medju izdanjima Velikog križarskog Bratstva osobito se iztiče novi životopis Dr. Ivana Merza, kojeg je napisao O. Josip Vrbanek D. I. Sve ovo svjedoči da je križarska organizacija mnogo truda uložila za prosvjetni rad među članstvom i u samom narodu.
Na koncu je podnio izvješće br. predsjednik dr. Lav Znidarčić. U kratkim potezima je iznio rad vodstva, rad organizacije, te odnose sa drugim organizacijama, oblastima i ustanovama. I iz njegovog izvještaja se razabire snaga kojom je križarska organizacija radila minule radne godine i silna volja da taj rad bude što jači i što plodniji. »Bez straha i sustajanja krenimo u novu radnu godinu, neka ona bude puna borba i poteškoća, jer to je znak da smo vojska raspetoga, ali neka bude puna uspjeha i pobjeda. U radu neka nas vodi vedri kršćanski optimizam i čvrsta križarska sviest. Nikako sustati. Samo napried, u radu će nas pomagati zagovor nebeskog zaštitnika i molitve naših prvoboraca.
Ostanimo mladež Žrtve Euharistije Apostolata!«
Skupština je burno pozdravila ove rieči te jednoglasno dala razrješnicu starom vodstvu. Budući da dosada nije došao nikakav priedlog za novi odbor V. K. B.-a, to je vodstvo predložilo nove osobe za predsjedničtvo V. K. B.-a u novoj radnoj godini kako sliedi: Blašković Bartol, Cerovac prof. Mirko, Felicinović don Josokonsultor, Jerkov Ante, Feliks dr. Niedzelski, Machulka prof. Nikola, Lukić Frano, Pech prof. Vjenceslav, Perinić Ljeposlav, Sabljak Zvonko učitelj, Šimunić prof. Petar, Škorlić Rudolf, Znidarčić dr. Lav, Zorić dr. Ante Krešo.
Zatim je izabrani častni i družtveni sud V. K. B.-a i preglednički odbor.
Na koncu skupštine nakon čitanja primljenih i poslanih pozdrava razvila se debata o prilikama i potrebama organizacije, te su donešeni mnogi koristni zaključci za daljnji rad organizacije. Cieneći zasluge brata Marka Mašine skupština ga je jednoglasno proglasila začastnim članom križarske organizacije. Tako je križarska organizacije dobila novog začasnog člana zajedno sa pok. O. Brunom Foretićem i msgr. dr. Milanom Beluhanom.
Sa skupštine su križari posjetili preuzvišenog gospodina Nadbiskupa i Legata Sv. Otca Pape. Preuzvišenog gospodina Nadbiskupa su pozdravili križari oduševljenim klicanjem. Br. predsjednik je pozdravio predstavnika crkvene vlasti u Hrvatskoj. Došli smo da pokažemo da smo čvrsto povezani sa crkvenim auktoritetom. Preuzvišeni se liepo zahvalio križarima te im stavio opet osobito na srdce: duhovni život, živu krunicu i karitas. Pjevanjem križarske himne i ljubljenjem posvećene desnice završen je ovaj posjet. Nakon toga su križari posjetili Legata Sv. Otca kojeg je pozdravio na latinskom jeziku tajnik V. K. B.-a br. Ljeposlav Perinić. Preuzvišeni gospodin Legat se srdačno zahvalio križarima na pozdravu i zadržao se neko vrieme u razgovoru sa križarima. Pjevanjem križarske himne i ljubljenjem prstena i ovaj posjet je završen.
Poslije podne je bio obavljen zajednički posjet grobu dr. Ivana Merza, Dr. A. Čepulića, p. Foretića. Time je završen križarski rad 24. listopada. Ova skupština, koja se održala unatoč težkih ratnih prilika u prisustvu brojnih delegata iz provincije, dokaz je, da križarstvo živi punim životom i da se od njega s pravom može mnogo očekivati.
Vj. Alpić
ŽIVOT I RAD DR. IVANA MERZA
M. BELUHAN, «Život i rad Dr. Ivana Merza», Nedjelja, Zagreb, 5. prosinca 1943., br. 25-27, str. 4-5
Jubilarna je godina svršena. Svrha joj je bila da se križarska omladina u svojem mladenačkom natjecanju što većma približi uzoru, što nam ga je Providnost dala u Merzu. – Omladina je težila za novim izdanjem životopisa, jer novi naraštaji križarske organizacije već ne poznaju dovoljno svog ideologa, a prvi je životopis dr. Kniewalda već davno razpačan. – Ponovno su molile Križarske Centrale P. Josipa Vrbaneka D. I., da nam ga napiše, ali ovakovo djelo, kakovo smo dobili iziskivalo je zbilja napora, vremena.
Sam je životopis zamišljen kronoložkim redom Merzova života. Životopisac ga prati od njegove djetinje dobi u roditeljskom domu, a onda na srednjim školama i na sveučilištu; kasnije u njegovoj muževnoj dobi. Prikazan je kao muž na djelu u svestranoj njegovoj ljubavi i konačno kano vitez Srdca Isusova u njegovim junačkim krepostima, te njegovom duhovnom životu.
Novi životopis dr. Merza prikazuje njegov duhovni, milosni život kako ga je proživljavao, posve originalno, vođen Duhom svetim. Razvoj bio posvema skladan s obćom crkvenom naukom o kršćanskom savršenstvu počam od najmlađih dana života do svete smrti. – Merz je prikazan kano obće vriedan uzor katoličkoga života. – Kreposne su vježbe Merzove stavljene u okvire katoličke nauke o svakoj dotičnoj kreposti te je time životopis postao priručnikom kršćanskoga usavršivanja. – Sveukupno se prikazivanje oslanja na dogmatsku podlogu tako, da prosvjetljuje i uvjerava, a time je životopis mala apologetika, kako je i sam život Merzov apologija katolicizma. – Pravom kršćanskom ljubavlju i razboritošću izbjegavao je životopis oštrinu borbe za pravi crkveni laički apostolat, pa se Merza prikazuje onim, što je zaista bio: pun ljubavi prema svakomu, pa i najoštrijem protivniku, kako za života tako i zagovorom katoličkog rada na nebu.
Merzov je duhovni napredak tako dokumentarno dokazan, te nam posve jasno dokazuje heroizam i njegove kreposti, a prema tomu i opravdanost Crkvenoga procesa za beatifikaciju. – Kako je pojava Merzova bila vjerna i slika i odraz »Isusa, blaga i poniznoga Srdca«, tako i životopis nastoji upriličiti čitatelja milim načinom Isusu kroz Merza.
Uz ovaj stvarni prikaz životopisa dodaje nam pisac nakon te knjige bilješke, koje pokazuju, kako je životopis sklad temeljnog naučnoga rada i dubokog psiholožkog studija, koji je tražio vremena, ali zato stvara u čitaocu uvjerenje. – Zato valja životopis i ponovno čitati, pače opet i opet razmišljati, kako Merzove zapise onako i piščeve refleksije na pr. o duhovnom čišćenju, o problemu bola i o sjedinjenju s Bogom.
ovakav životopis mogao je napisati samo dugogodišnji profesor dogmatike i morala i stvoriti pravi udžbenik duhovnoga života, a s druge strane njegov najintimniji prijatelj, izpovjednik i duhovni dugogodišnji vođa.
Dr. Milan Beluhan, gen. duhov.
Knjiga je izašla u nakladi Velikog Križarskog Bratstva i Velikog Križarskog Sestrinstva – Zagreb – Palmotićeva 3.
Ciena broširanom primjerku 120, a uvezanom, a finom papiru 200 Kuna.
Hrvatska je javnost ovu knjigu primila s oduševljenjem. Za nepunih petnaest dana razgrabljeno je skoro polovica naklade.
Naruči i ti ovo djelo još danas. Svjetlopisi koje donosimo su samo dio ilustracija divne Vrbanekove knjige: Dr. Ivan Merz
MERČEV ŽIVOTOPIS PRIMILA JE HRVATSKA KATOLIČKA JAVNOST SA ODUŠEVLJENJEM. JESI LI GA I TI VEĆ PROČITAO?
DA BI MERZA NASLJEDOVALI VALJA NAM GA UPOZNATI. TO NAM OMOGUĆUJE NJEGOV NOVI ŽIVOTOPIS
SVI ONI KOJI ŽELE UPOZNATI TAJNU DUHOVNOG SUSRETA S BOGOM NEKA PROČITAJU ŽIVOTOPIS »SVETCA U FRAKU« DR. IVANA MERZA.
U ŽIVOTOPISU DR. IVANA MERZA UPOZNAT ĆE SVAKI INTELEKTUALAC UZOR, KOJI TREBA NASLJEDOVATI
ZAR JOŠ NISTE NARUČILI NOVI ŽIVOTOPIS IVANA MERZA?
HRVATSKI SELJAK UPOZNAT ĆE U VRBANEKOVOJ KNJIZI DR. IVAN MERZ, ONOGA, KOJI JE KAO NITKO DRUGI UPOZORIO NA VELIKU DUŠU NAŠEG NARODNOG ČOVJEKA.
RODITELJI, VAŠOJ DJECI DAJTE U RUKE ŽIVOTOPIS DR. IVANA MERZA. POMOZITE IM, DA NAĐU PUT SVOJE IZGRADNJE.
SVI KOJE MUČI PROBLEMATIKA RATNOG NEMIRA NAĆI ĆE U NOVOM ŽIVOTOPISU DR. IVANA MERZA ODABRANE STRANICE IZ NJEGOVOG RATNOG DNEVNIKA, U KOME JE KATOLIČKI PROGOVORILA DUŠA VELIKOG ČOVJEKA.
HARDY SCHILGEN: MLADI JUNACI
«Hardy Schilgen: Mladi junaci», Nedjelja, Zagreb, 5. prosinca 1943., br. 25-27, str. 7
Izašlo je iz tiska poznato Hardy Schligenovo djelo »Mladi junaci«. Izdala ju je kao svoju prvu knjigu novopokrenuta Merčeva Nakladna Biblioteka.
O njoj najbolje govore rieči predgovora:
U jubilarnoj Merčevoj godini izlazi ova knjiga, kano prva svezka nakladne Merčeve biblioteke, namienjene hrvatskoj mladeži.
Dr. Ivan Merz poznat je našoj omladini. U njemu ona gleda izgrađeni karakter, koji je izgrađivan godinama i godinama zasebno milošću Božjom. Pojava toga čovjeka Božjega imponira mladeži, a ova knjiga pruža mladiću praktičnu uputu, kako da i sam postane junak Kristov te se vlastitom borbom to jače približi svome uzoru, izgrađenom karakteru, Dru Ivanu Merzu.
Autor je prema savremenoj kritici posvema uspio. Probudio je u mladiću ponos, kako može da i sam postane junak nastojanjem plemenite težnje i čistoga života u izgradnji vlastitog karaktera.
Autor, kao izvrsni poznavalac mladenačke duše, iznosi mladiću protumačeni pojam junačtva, a onda posve praktično iznosi način borbe, po kojoj se ono stiče.
Ako što treba u naše dane hrvatskoj mladeži, to je sigurno naše nastojanje oko plemenštine duha i čistoće srdca. Neka nam dobri Pastir po zagovoru čovjeka Božjega udieli što veći rod, i plod u dušama hrvatske mladeži po ovoj prvoj knjizi Merčeve biblioteke namijenjenoj mladim Hrvatima.
Dodajmo ovim srdcima i kritiku kojom je svjetska javnost primila ovo značajno djelo:
»Ovo je – može se reći – knjiga možda najfinija i najbolja, koja je pisala o junačtvu i o junačkom boju u godinama, mlada čovjeka. Zorno, stvarno i u svežem govoru izneseno je, kako postaje, mladi čovjek junakom u službi Kristovoj, kaže o djelu Jung-Wacht, list za njemačku mladež.
»Ovoj knjizi ne treba nikakve preporuke. U oduševljenju razgrabili su je mladi dečki, jer odgovara njihovoj duševnoj nuždi, a još će rađe čitati ovo vanjski i unutrašnje savršeno izdanje mladenačke biblioteke«. Kazala je kritika ove knjige od P. Meinrada.
»U ovoj priručnoj knjizi ćutiš i opet meso, kosti i duh od Adolfa Dossa. Posvećena je mladeži i izvrsno je za nju opremljena. Cielu misaonu strukturu knjige, kao što i pojedinosti, otkrivaju ti psihologa, osobitoga poznavaoca mladenačke duše«. Kaže list »Literarischer Handweiser«.
»Spretan hitac! Pogodio je srdca svakom mladom čovjeku, koji još nije sasvim zaglibio u kaljužu. Tako sveučilištarac, kako gimnazijalac, trgovački pomoćnik, kano i obrtnički šegrt, tvornički radnik i seoski mladić, stoje pogođeni ovim udarcem. To je finesa, plemenština, te ostaje svakomu mladiću jednako razumljiva nužna poruka!« Kaže kritika u »Pastor bonus«.
Suvišno bi bilo i spominjati da bez ovog djela ne bi smjelo biti ni jednog našeg dječaka a posebno ne njegovog odgojitelja. Uvažimo li činjenicu da su »Mladi junaci« jedna od riedkih knjiga koja je u pedagoškoj književnosti uobće posvećena djeci u najodlučnijem razdoblju života, od 10-16 godine, onda to najbolje govori o potrebi i vriednosti hrvatskog prievoda ovoga djela.
Toplo preporučamo.
Ciena broširanom primjerku 60 kuna. Vezanom 100 kuna.
Djelo se može dobiti kod nakladnika, Merčeva Nakladna Biblioteka, Zagreb, Kaptol 3, u upravi »Nedjelje« kao i u svim boljim knjižarama.
KRIŽARSKE ŽRTVE
(16. – 24. o. mj.)
Zvonko, «Križarske žrtve», Nedjelja, Zagreb, 16. prosinca 1943., br. 28-29
ZAŠTO BAŠ SADA (16. – 24. O. MJ.)?
16. XII. 1896. rodio se čovjek žrtve – dr. Ivan Merz, koji je doista bio podpuna žrtva u radu za spas hrvatske mladeži (Vidi članak: Dr. Merz – čovjek žrtve). On nam je dao kao prvu rieš naše lozinke: ŽRTVA; ali još i daleko više: dao nam je cielog sebe, svoje snage, zdravlje, pa i život. »Svoj život žrtvujem za Orlovstvo!« Ove je rieči Merz s punim pravom mogao reći na samrti. Uzor žrtve!
Još jednog datuma se sjećamo ovom zgodom:
16. XII. 1923. – osnutak Hrvatskog Orlovskog Saveza! Od tog dana počinje jaki organizirani rad za obnovu mladeži. I postignuti su mnogi uspjesi u ovih 20 godina. Ali kako? – Putem žrtve! Žrtve hiljada mladih boraca: Orlova i Križara. Koliko je bilo istinske žrtve, toliko i uspjeha! To nam pokazuje najbolji smjer za budućnost! Stupajući naime u treće desetljeće naše borbe, a uz to sjećajuć se rođendana dra Merza nema doista prikladnijeg vremena za tjedan križarske žrtve«.
A konac tog tjedna žrtve bit će baš na Badnjak, u predvečerje rođenja Sina Božjeg, kojeg molimo za podpuni uspjeh.
TKO SVE…?
Tko da žrtvuje?
Prije svega svi članovi! Svaki prema svojim mogućnostima! Ali s svi! Ne mjeri se veličina dara i žrtve samo po broju i veličini, već po imetku od kojeg se daje i od nakane kojom se izvršuje.
I članovi u vojsci! Vojnički život traži mnogo žrtava i odricanja. Pa to nek prikažu Gospodinu Bogu – za katoličku stvar.
I Mali Križari! Vođa će i njima reći štogod o žrtvi. A njihova molitvica i mala žrtva bit će kamičak velike križarske zgrade.
I prijatelji! Osobito oni, koji su bili nekoć Križari, te su baš dobili mnogo pobuda i smjernica za izpravan život. Naći će i oni lako mogućnost žrtve za križarstvo. Molitva, i mali darak; a ako su imućni i veći. Čitali smo, da su lani i častne sestre prikazale svoje žrtve i molitve za Križarstvo – prigodom križarskog dana žrtve. Molimo ih i sada, a isto tako naše svećenike, da osobito u ovom tjednu prikažu, svoje molitve za našu križarsku mladost.
A i svi, koji su poznavali Merza, ne će li i oni naći mogućnost za žrtvu?!
(…) znajući da iza V. Petka dolazi Uskrs, te da se ono sunce i svietlost na Hrvatskom sjeveru neće nikada ugasiti, dok je života u grudima Merčevih sljedbenika, srce gore!
Zvonko
(…)
Prva je knjižica »Ličnost dr. Ivana Merza« od Josipa Strmečkog. Na 16 stranica pružio je pisac u četiri poglavlja (Uvod, Ivanovo hrvatstvo, Katolik dušom i tielom, Završetak) uvid u ličnost ove svetačke duše. (…)
(…)
Iz sobe Orlova ulazilo se u sobu Orlica. Malo nezgodno za ona načela koja je Merz zastupao o zajedničtvu mužke i ženske mladeži. Ali on se i u toj situaciji znao snaći. Brižno je pazio da sastanci jedne i druge organizacije ne budu u isto vrieme, a ako bi se u uredovno vrieme koji Orao previše zadržavao u sobi Orlica tobože po »službenom« poslu, Merz je znao proviriti kroz vrata, pozvati ga glasno i ozbiljno ga upozoriti da takav neozbiljni saobraćaj jednom Orlu ne dolikuje.
Nekoliko godina bili smo u tim prostorijama, a kad one više nisu odgovarale organizaciji, trebalo se seliti.
(…)
(…)
Krivo smatrahu Orlove avantgardom bivše pučke stranke. Od toga ih je očuvao sam njihov osnivač i pisac »Zlatne knjige« Dr. Ivan Merz. On je htio da Orlovstvo bude izvan svake političke stranke. Ono ima služiti najčistijim osjećajima samo hrvatskoj katoličkoj domovini. (…)
(…)
»Braćo, jeste li sviestni tko ste i što nosite u svome imenu«, ponavljao je dragi naš Merz.
Orlovi! Orlovi! Doista divno i genialno ime! Značajno i bogato ime! nije se dugo čulo u javnom životu (…)
MEDALJICE NA ORLOVSKOM NASTUPU
(Bez naslova), Nedjelja, Zagreb, 16. prosinca 1943., br. 28-29
U prvim danima organizacije, odmah iza osnutka HOS-a, stali su Orlovi velikom brzinom nabavljati odore. Najmlađi, dakako, najprije! A onda i svi ostali. Dr. Avelin Čepulić bio je među prvima od starijih, koji se u odori pojavio na jednom nastupu. A kad se na sletu u Ivanić-gradu pojavio u odori i dr. Merz, tad se znalo, da će neuniformiranih Orlova biti sve manje.
No na sletovima Orlovi su nastupali u posebnom gimnastičkom odielu. Biele majice bile su podesnije za sletske vježbe i za vježbe na spravama od crvenih orlovskih košulja. Te su majice odkrivale vrat i ruke vježbača.