SVEČANA AKADEMIJA U POVODU STOTE OBLJETNICE BL. IVANA MERZA
U nedjelja, 15.prosinca 1996. s početkom u 17 sati održana je u Hrvatskom narodnom kazalištu Svečana Akademija posvećena 100.obljetnici rođenja Sluge Božjega Ivana Merza. Akademiju je organizirala Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza. Brojni štovatelji Ivana Merza ispunili su kazalište do posljednjeg mjesta. To je već drugi puta da je spomen na Ivana Merza održan u ovome hramu hrvatske kulture. Prvi puta u Hrvatskom narodnom kazalištu bila je svečano proslavljena 15. obljetnica smrti Ivana Merza i to u svibnju mjesecu 1943.god. što je bilo spomenuto na ovoj sadašnjoj akademiji. Na akademiji su sudjelovali razni izvođači, među njima i pet pjevačkih zborova: Akademski zbor “Palma” iz Bazilike Srca Isusova iz Zagreba, Collegium pro musica sacra iz Zagreba, zbor učenika Nadbiskupske klasične gimnazije, zbor učenika Osnovne škole “Dr. Ivan Merz” iz Zagreba, zbor “Katančić” iz Valpova. Kroz riječ i glazbu raznih izvođača prikazan je lik Ivana Merza. Pojedine točke ilustrirale su određene vidove njegove duhovnosti. Tako je kroz riječ i glazbu ponovno predstavljena ljepota njegove duše i još jednom došla do izražaja poruku koju nam Bog preko njega upućuje.
Pozdravni govor postulatora, o. Božidara Nagya, na otvorenju Akademije:
“Ime koje se neće izbrisati ni na nebu ni na zemlji!” (D. Žanko)
“Već po drugi puta od kako je Ivan Merz napustio ovu zemlju i ušao u blaženu vječnost, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu održava se komemoracija njemu u spomen. Prvi puta bilo je to 1943. godine kada se komemorirala 15.obljetnica njegove smrti. Nakon više od pedeset godina opet se na ovome mjestu okupio novi naraštaj njegovih štovatelja koji čuvaju njegov spomen da u ovome hramu hrvatske kulture proslavi stotu obljetnicu rođenja čovjeka koji je duboko označio hrvatsku religioznu kulturu u ovom našem stoljeću svojim svetačkim životom i svojim odgojiteljskim radom među hrvatskom mladeži.
“Suđeno je za neke ljude, da njihovo ime nikada ne silazi sa poprišta duhovne borbe čovječanstva” – tim riječima započinje svoj poznati esej o Ivanu Merzu njegov bliski prijatelj, prof. Dušan Žanko, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u vremenu od 1941. do 1943. Svoj esej prof. Žanko nastavlja: “Ti se ljudi pojave najednom kao neki poslenici višega svijeta i uđu u službu ovoga svijeta, …. ne misleći na uspjeh i ne računajući na snagu svoje riječi i svoga srca, nego samo na slavu Ideje. Kao vjesnici nijeme Providnosti, kao oblici nevidljive ljubavi umiješaju se među ljude i njihova budnost ide pred svima, njihova mudrost uznemiruje sve… Ime Ivana Merza može se već danas sigurno ubrojiti među imena onih koji se neće izbrisati ni na nebu ni na zemlji” završava prof. Žanko uvod svoga eseja o Merzu.
Svjedoci smo da se ove gotovo proročanske riječi Dušana Žanka koje je napisao još daleke 1938.god. i danas ostvaruju, sedamdeset godina nakon Merčeve smrti, a sto godina nakon njegova rođenja. Ime Ivana Merza svih ovih godina nije silazilo niti se umanjivalo, postalo je dapače program života i rada jedne cijele generacije mladih hrvatskih katolika i sada se nalazi u svome usponu da zasjaji sa oltara naših crkava kao blaženik i svetac.
Kada je Hrvatska pošta u siječnju ove godine u izvjesnom smislu otvorila proslavu Merčeva jubileja, 100. obljetnice njegova rođenja objavivši poštansku marku s njegovim likom razaslavši je u cijeli svijet, objavila je tu marku zajedno s druge dvije u seriji “Svjedoci srca i duhovnosti u Hrvata”.
Ono što nas je večeras ovdje okupilo to je upravo duh i srce Ivana Merza, i to onaj njegov duh i srce koji su bili potpuno prožeti i obogaćeni Božjom milošću. I taj njegov preobraženi duh i srce Kristovom milošću dali su poticaj da je te iste godine 1943. kad se na ovom mjestu svečano komemorirala 15. obljetnica njegova ulaska u vječni život, po prvi puta u javnosti iznesena ideja da treba pokrenuti postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim.
Trebalo je međutim pričekati još drugih 15 godina da se od ideje prijeđe na ostvarenje. 1958. god. još za života Kardinala Alojzija Stepinca, a zalaganjem nadbiskupa Franje Šepera i Merčevih štovatelja, ovdje u Zagrebu pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim, a koji se sada u Rimu sretno privodi kraju i vjerujemo da ne ćemo morati još tako dugo čekati da našega Ivana Merza vidimo na našim oltarima.
Prošlog mjeseca i u Parizu, u gradu u kojem je Merz završio svoj studij, svečano je proslavljen jubilej Merčeve 100. obljetnice. Tom smo se prigodom prisjetili onoga što je pisao francuski katolički dnevnik La Croix, neposredno nakon Ivanove smrti. Donoseći tužnu vijest o njegovoj smrti popraćenu nekrologom, u članku se navodi kako nas je ostavio čovjek koji je pobuđivao velike nade, a članak završava ovim riječima: “Ali hrvatskim katolicima ostaje ipak jedna velika utjeha, a ta je da je Ivan Merz umro kao svetac, nakon što je živio kao svetac.” Već iz Pariza, gdje je Merz za vrijeme studija već provodio svetački život njegovi prijatelji koji su tome bili također svjedoci iznijeli su francuskoj javnosti preko ovoga lista svoje uvjerenje o Merčevoj svetosti.
Svetost Ivana Merza jest ono najvrednije na njemu što od njegova lika i djela čini neprolaznu vrijednost, te je izvor trajnih nadahnuća za kršćanski život, čega je potvrda i cijela ova proslava njegove 100. obljetnice rođenja.
Činjenica da mnoštvo hrvatskih mladića i djevojaka slijedi i danas njegove ideje u okviru katoličkih organizacija, kao što je to bilo i u prošlosti, znak je koliko su duh i srce Ivana Merza privlačni, koliko su njegove ideje snažne i jake. Ono što nas na Merzu privlači jest u stvari sam Isus Krist kojemu je Merz potpuno otvorio vrata svoje duše i svoga srca. Na Ivanu Merzu, kao i na svakom Božjem ugodniku, vidimo sliku obnovljenog čovjek u Kristu na što je pozvan svaki kršćanin snagom sakramenta krštenja i potvrde.
Ovom Akademijom želimo kroz riječ i glazbu ne samo odati počast i komemorirati 100. obljetnicu Merčeva rođenja nego i omogućiti da nam progovori njegov duh i srce. I dok svi želimo i molimo da nam Ivan što prije zasvijetli sa naših oltara kao svetac sveopće Crkve, poslušajmo i ovom prigodom za njegovu 100. obljetnice rođenja što nam on govori, ali isto što nam Bog želi reći kroz njegov lik, kroz svjedočanstvo njegova svetoga života.”
Program i sadržaj Akademije
Akademiju je otvorio pjevački zbor “Katančić” otpjevavši himnu Ivanu Merzu za koju je riječi napisao Mirko Validžić, a glazbu Vinko Glasnović. Slijedila je pozdravna riječ o.Božidara Nagy, postulatora kauze Sluge Božjega Ivana Merza.
Prve tri pjesme izveo je zbor “Katančić” iz Valpova koji je sudjelovao također i na proslavi Merčeva stogodišnjeg jubileja u Rimu. Pjesma “O Ljubavi božanska vjerna” od D.Bortnjanski- E.Trišler, sa svojim sadržajnim riječima ilustrira Božju ljubav koja je sva prožela Ivana Merza, njegovu dušu i njegov život i bila je u izvorištu svih djela što ih je Merz načinio u svome apostolatu. U svojim duhovnim bilješkama Merz je zapisao 1923.g.: “Osjetio sam svu ljubav Božju koja se očituje u njegovim neizmjernim dobročinstvima… Pokreće svemir, sunca, da ja mogu živjeti… No najveće je dobročinstvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. ” Na jednom mjestu u svojoj za sada još neobjavljenoj studiji “Glazba i katolicizam” Ivan Merz spominje glazbenika Palestrinu, a njegovu glazbu naziva glazbom svetosti te je preporuča mladima za slušanje i izvođenje. Pjesmu “Jesu Rex admirabilis” od Palestrine izveo je zbor “Katančić” iz Valpova. Prijevod pjesme na hrvatski glasi: Isuse Kralju predivni, uzvišeni pobjedniče, slatkoćo neizreciva cijeloga te želimo. Ostani s nama Gospodine i osvijetli nas svjetlom, zagrij duh toplinom, a svijet ispuni svojom dobrotom. Ove riječi izražavaju one misli koje je Ivan Merz zapisao 1923.g. u svojim duhovnim bilješkama:
Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve što mi je drago zaboravljam, kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Najradije bih Ti tamo služio, gdje se neprestano o Tebi razmišlja, i samo, samo Tebi i više nikome ne služi.
Ivan Merz posebno je štovao Gospu Bezgrešnu. U kutu svoje sobe imao je kip Bezgrešne pred kojom je stalno gorjelo vječno svjetlo. Na sam dan Bezgrešnog Začeća još kao 19 godišnji mladić položio je zavjet čistoće do ženidbe, a nekoliko godina kasnije 1923.g. položio je za isti blagdan Bezgrešne 8. prosinca i vječni zavjet čistoće. Pjesmu “Bezgrešna Djevice” od franjevca oca Kamila Kolba, koju je izveo zbor “Katančić” iz Valpova ilustrirala je ljubav i odanost Ivana Merza prema Bezgrešnoj Djevici.
Mira Preisler: Naš dobri brat Ivan
Hrvatska pjesnikinja, učiteljica Mira Preisler, među svojim brojnim pjesmama dvije je posvetila i Ivanu Merzu čijim se idejama nadahnjivala cijeli život i slijedila njegov svetački primjer. Pjesma Naš dobri brat Ivan koja je nastala 1964.godine recitira Ružica Lakotić iz Osijeka.
C. Franck: Panis Angelicus
Euharistija je bila središte duhovnog života Ivana Merza. Pjesma Panis Angelicus – Kruh Anđeoski, od Cesara Francka otpjevao je Ivica Kontent u pratnji zbora mladih iz Donje Stubice. Ovom pjesmom željela se dočarati velika ljubav Ivana Merza prema Euharistiji.
O. di Lasso: Domine, labia mea aperies
Ivan Merz je veoma cijenio i volio liturgiju koja mu je bila izvor duhovnog života. Liturgijskim molitvama hranio je svoju dušu i podržavao milosni božanski život u svojoj nutrini. Premda nije bio svećenik nego laik, Merz je molio i časoslov Božjega naroda (svećenički brevijar). Pjesma Orlanda di Lassa Otvori Gospodine usne moje i usta će moja navješćivati hvalu Tvoju, jest uglazbljeni početni zaziv u časoslovu svakoga dana. Otpjevao ju je akademski zbora Bazilike Srca Isusova, pod ravnanjem sestre Imakulate Malinke. U ovu je baziliku I.Merz dolazio svakodnevno posljednjih šest godina svoga života, i tu se danas nalazi njegov grob.
M.Pavelić-M. Lešćan: Ivanu Merzu
Osim brojnih pjesama koje su napisane u čast našem Ivanu i pojedini glazbenici stavili su svoje sposobnosti u proslavu Sluge Božjega Ivana Merza. Riječi pjesme “Lovac Srca Isusova” hrvatskog isusovca pjesnika o.Milana Pavelića posvećene Ivanu Merzu, uglazbio je Mato Lešćan. Izveo ih je Zbor učenika Nadbiskupske klasične gimnazije u kojoj je Ivan Merz bio profesor. Zborom je ravnao o.Ante Lozuk.
Recital: čovjek Žrtve, Euharistije, Apostolata
Kada se osnivao 1923.god. Hrvatski orlovski savez Ivan Merz je predložio da se uzme za geslo “Žrtva Euharistija Apostolat” što je bilo prihvaćeno. Od tada su te tri riječi postale nadahnuće, svojina i program života i apostolskog rada tisuća mladića i djevojaka najprije u hrvatskom Orlovstvu a onda i kasnijim naraštajima mladih. Recital Ivan Merz kao čovjek žrtve euharistije i apostolata izvode mladići iz Karlovca.
V.Stahuljak: Isuse naš; G. Rossini: O salutaris hostia; Alessandro Scarlatti: Exultate Deo – Akademski zbor “Palma”
Svoj duhovni život Ivan Merz je vodio u uskom jedinstvu sa liturgijom crkve. Njegov ideal bila je svakodnevna pjevana misa. Nakon posjeta trapističkom samostanu u Rajhenburgu, kamo je poveo đake kongreganiste, među kojima je bio i budući zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo šeper, Merz je u svome članku “U krilu sv. liturgije” opisao taj posjet i sudjelovanje u samostanskom bogoslužju. U tom članku među ostalim piše: “Nakon nekih drugih molitava započe svečana, konventualna misa. Kako je dostojanstvena! Kako sve ide polako, da čovjek osjeti kucanje vječnosti. čemu se žuriti, kada čovjek pjeva hvalu Božju, radi koje je i stvoren. čovjek je došao do svoga cilja, i on treba samo motriti.” Kao ilustracija liturgijske pobožnosti Ivana Merza akademski zbor Palma iz Bazilike Srca Isusova izveo je tri liturgijske skladbe: Isuse naš od Vladimira Stahuljaka, O salutaris hostia (o Spasonosna Hostijo) od Rossinija, te Exultate Deo (Hvalite Boga) od Alessandra Scarlatti-a.
Ilija Pandža: Dr.Ivanu Merzu; – Boris Kolb: Božjemu Orlu dr.Ivanu Merzu
Od 1928.god. nakon što je Ivan Merz ušao u vječni život ispjevane su njemu u čast brojne pjesme. Pjesmu “Ivanu Merzu” napisao je Ilija Pandža, svega nekoliko godina nakon Merčeve smrti. Recitirao ju je Neven iz Karlovca. Drugu pjesmu “Božjemu Orlu dr.Ivanu Merzu” napisao je 1938.god. za desetu obljetnicu Ivanove smrti mladić Boris Kolb iz Pakraca. Boris Kolb je potom ušao u bogosloviju u Zagreb. 1944.god. prolio je svoju krv kao mučenik za vjeru i domovinu. Ubili su ga srpski partizani u blizini rodnog mjesta Pakraca. Njegovu poletnu pjesmu recitirao je Robert đakušić iz Donje Stubice.
Zdrava Devica, obrada M. Lešćan – Collegium pro musica sacra
Ivan Merz je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije još od svojih mladih dana. Kao student često je zapisivao u svome dnevniku kratke molitve upravljene Majci Božjoj. Po dolasku u Beč na početku studija zapisao je: “Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka me u ovome gradu prati na svakom koraku. Svaki moj hod i korak neka bude usmjeren lijepome.” Ovu Ivanovu odanost i pobožnost Majci Božjoj dočarao je Collegium pro musica sacra starom hrvatskom pjesmom iz Citare Octocorde, Zdrava Devica u obradi Mate Lešćana.
B. Papandopulo, Psalam 150 – Collegium pro musica sacra
Život Ivana Merza bio je već na zemlji trajna hvala Božja koju je Ivan po ulasku u vječnost nastavio pjevati. Collegium pro musica sacra izveo je Psalam 150, posljednji iz knjige psalama, što ga je uglazbio Boris Papandapulo. Sugerira nam trajnu pjesmu hvale što ga sveci u nebu i s njima zajedno naš Ivan pjevaju sada pred Božjim prijestoljem. Riječi iz psalma 150: “Hvalite Boga u svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskoga. Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne veličine njegove. Sve štogod diše Gospodina neka slavi. Aleluja”.
Dušan Žanko: Duša Ivana Merza – izvadci iz eseja
Prikaz duhovnog lika Ivana Merza ne bi bio potpun kad ne bismo barem spomenuli onu vrlinu koja je posebno karakterizirala Ivana Merza, njegov rad, njega kao izgrađenog katoličkog intelektualca: bila je to njegova velika ljubav prema Papi i Crkvi. Lijepim riječima to je izrazio njegov veliki prijatelj Dušan Žanko u svome poznatom eseju Duša dr.Ivana Merza. Nekoliko kratkih izvadaka iz toga eseja, gdje Žanko opisuje rimsku orijentaciju Ivana Merza pročitao je mladić Stjepan Ribić.
M. Grlić: Ivanu Merzu; L. Kuzinović: Ivanu Merzu – Zbor učenika Nadb.klasične gimnazije
Ivan Merz je bio profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Predavao je i odgajao buduće hrvatske svećenike koji su se ondje školovali. Zbor učenika te ustanove u koju je Merz ugradio svoje odgojiteljsko i profesionalno djelovanje otpjevao je dvije skladbe posvećene Ivanu Merzu. Prva ju komponirao Marijan Grgić za 30.obljetnicu Merčeve smrti. Drugu je skladala sestra milosrdnica Lujza Kuzinović. Obje nose naziv Dr.Ivanu Merzu.
P. Perica: Mladi naprijed – Zbor učenika Nadb.klasične gimnazije
Hrvatski isusovac, o.Petar Perica, autor najpopularnijih hrvatskih vjerskih pjesama Do nebesa i Zdravo Djevo, bio je u kontaktu s Ivanom Merzom. Sačuvala nam se i njihova korespondencija. Zajedno su planirali osnovati udrugu katoličkih laika Vitezovi Srca Isusova. Kada je nakon smrti Ivana Merza, nova katolička organizacija 1930. godine nastavila ostvarivati njegove ideje, o. Petar Perica kao njezin zauzeti duhovnik napisao je riječi i glazbu pjesme “Mladi naprijed”, kojoj je on sam dao naziv himna. Ova pjesma otkrivena je tek prije dvije godine, prigodom proslave 50. obljetnice njegove mučeničke smrti. Otkriće ove pjesmu shvaćeno je kao dar o.Petra Perice s neba našem vremenu. U riječima i melosu pjesme, koju je izveo Zbor učenika Nadb.klasične gimnazije, prepoznaje se autor pjesama Do nebesa i Zdravo Djevo.
G. Verdi: Zbor Hebreja iz opere Nabucco. Izvodi Dječji zbor Osnovne škole “Dr.Ivan Merz” iz Zagreba
Dječji zbor osnovne škole “Dr.Ivan Merz” iz Zagreba (škola koja se nalazi u zgradi u kojoj je umro Ivan Merz) otpjevao je ariju zbora Hebreja iz Verdijeve opere Nabucco, pod ravnanjem Ine Rajn-Simonišek uz klavirsku pratnju Slavice Erlih. Dok je zbor pjevao predstavnici mladih katolika iz raznih mjesta sa zastavama su se polagano uspinjali na pozornicu. Željelo se time ilustrirati kako katolička mladež nakon pedesetogodišnjeg komunističkog progona opet do dolazi u javnost i nastavlja svoju djelatnost.
I na kraju programa voditelji su naglasili jednu važnu činjenicu. Dok slavimo 100. obljetnicu rođenja našega Ivana Merza ne možemo a da se ne sjetimo i završetka njegova život. Znajući da Bog želi i traži od njega da mlad umre on spremno prikazuje Bogu svoj mladi život i svoju ranu smrt kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež o čemu su nam ostavili sigurna svjedočanstva njegovi najbliži kojima je to on bio priopćio, i kako je zapisano u njegovim biografijama. Koliko je ta žrtva bila ugodna Bogu, koliko je donijela ploda pokazale su godine koje su slijedile sve do naših dana. Tisuće mladih sve do danas uzele su Ivana Merza za uzor; što je on za njih značio najbolje su to izrazili sami mladi kad su mu na grob donijeli vijenac s vrpcom, na kojoj stoji natpis:
HVALA TI ORLE KRISTOV ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU.
Pjesma Bože čuvaj Hrvatsku koju su svi zajedno zapjevali i zbor i publika na koncu akademije, podsjetila je na žrtvu života Ivana Merza za hrvatsku mladež i na njegovu trajnu molitvu pred prijestoljem Svevišnjega za hrvatski narod i hrvatsku domovinu u kojoj je živio i našao svoje posljednje počivalište.