NOVI DUHOVI U RIMU
POLA MILIJUNA ANGAŽIRANIH VJERNIKA LAIKA S PAPOM U RIMU
Kršćanska novost mijenja osobe i povijest – Proljeće zalaganja katoličkih laika u službi Crkve – Opipljivi dokaz djelovanja Duha u Crkvi – Susret i sklad institucionalne i karizmatske dimenzije Crkve
U subotu, 30. svibnja uoči Duhova zbio se u Rimu jedinstven događaj. Po prvi puta u povijesti Crkve na poziv Petrova nasljednika okupili su se u Rimu utemeljitelji, voditelji i brojni predstavnici novih crkvenih pokreta i kršćanskih zajednica. Okupilo ih se oko pola milijuna pod geslom kongresa “Dar Duha – nada za ljude”. Došli su iz svih krajeva svijeta. Ispunili su cijeli trg sv.Petra, cijelu ulicu Conciliazione i pokrajne uličice. Jedinstven događaj koji je svojim odazivom i brojnošću iznenadio i same organizatore, i sudionike i sam Vatikan. Radi se o jednoj novosti u Crkvi pred kojom se više ne može biti indiferentan, a još manje skeptičan. Duh Sveti snažno je zahvatio u kršćansku bazu, pokrenuo je tolike vjernike laike da dublje, zauzetije žive kršćansku vjeru i naviještaju je u zajedništvu s Petrom.
Prvi svjetski kongres crkvenih pokreta
Središnjem susretu pokreta s Papom prethodio je prvi svjetski kongres crkvenih pokreta koji se održavao tri dana prije u Rimu od 27. do 29.svibnja na kojem je sudjelovalo 350 delegata, predstavnika 56 pokreta i novih zajednica. Organiziralo ga je Papinsko vijeće za laike, a tema mu je bila: “Crkveni pokret: zajedništvo i poslanje na pragu trećeg tisućljeća.” Kroz tri dana sudionici su imali zajedničko razmišljanje o teološkoj naravi pokreta i njihovoj ulozi u djelu evangelizacije. Bio je to i važan momenat uzajamnih susreta i upoznavanja kao i zajedničkog svjedočenja. Osim predstavnika pokreta na kongresu je sudjelovalo pedesetak biskupa te članovi raznih kongregacija i ureda Svete Stolice.
Prvo predavanja na kongresu održao je Kardinal Jozef Ratzinger, prefekt Kongregacije za nauk vjere, a tema je bila: Crkveni pokreti nada za Crkvu i ljude. Slijedili su ostali predavači, profesori s raznih crkvenih učilišta iz Rima i svijeta, koji su svatko sa svoje strane osvjetljavali tu novu duhovsku stvarnost u Crkvi. Evo važnijih predavača: D.L.Schindler(Washington): Instititucija i karizma; Prof.P.Coda(Rim-Lateransko sveučilišta): Pokreti – dar Duha; G.Ghirlanda (Rim-Gregoriana): Karizma i pravo; Msgr.A.M.de Monleon, biskup Pamiersa (Francuska): Pokreti mjesto preobraženog čovječanstva. Nastupili su potom utemeljitelji i predstavnici crkvenih pokreta koji su iznosili svoja svjedočanstva i razmišljanja o životu i djelovanju pokreta u koje ih je Duh Sveti pozvao da aktivno žive kršćansku vjeru.
Susret s Petrom naših dana
Središnji dio ovoga skupa bio je susret s Papom u subotu, 30.svibnja na Trgu Sv.Petra. Već iza podneva mnoštvo pripadnika crkvenih pokreta iz cijeloga svijeta pohrlilo je prema srcu kršćanstva, prema Trgu ispred Bazilike sv.Petra gdje se susret odvijao. Zahvaljujući velikim ekranima i zvučnicima i oni najudaljeniji mogli su slijediti sve što se odvijalo pred Bazilikom. Na poticaj Pape Ivana Pavla II. još od prije dvije godine ovaj susret, kao i kongres koji mu je prethodio organiziralo je Papinsko vijeće za laike u suradnji sa samim pokretima. Tri su bila cilja ovoga susreta: (1) očitovanje crkvenog jedinstva s Petrom naših dana i pokreta međusobno u istoj vjeri i istom kršćanskom zajedništvu, (2) potom zahvala Crkve pokretima za sve duhovno dobro što su ga do sada učinili, te (3) obnova apostolskog i misionarskog poslanja. Sve je bilo prožeto pjesmom, radošću, veseljem, visokim stupnjem duhovnog i Duhovskog ozračja. Fokolarinski sastav Gen Rosso oduševljavao je nazočne svojim pjesmama koje su se izmjenjivale sa neokatekumenskim napjevima koji su zahvaćali mnoštvo. Veliki drveni križ – simbol svjetskih dana mladih koji putuje po kontinentima bio je uzdignut pred Bazilikom Sv. Petra. Ali ono najvažnije: bilo je to očitovanje nazočnosti Duha u svojoj Crkvi koji obnavlja lice zemlje i lice Crkve, kako je i Papa u svome govoru to istaknuo.
Prije nego što je Papa uputio svoj govor pred polmilijuntim mnoštvom, dali su svoja svjedočanstva nekoliko utemeljitelja posebno velikih pokreta. Nakon pozdrava Kardinala Stafforda, predstojnika papinskog vijeća za laike govorila je prva Chiara Lubich, (Italija) utemeljiteljica pokreta Fokolarina Djela Marijina. Ovaj pokret je osnovan 1943. g. i okuplja 110.000 članova i pet milijuna pripadnika i simpatizera na svih pet kontinenata. Nastupio je potom Kiko Arguello, (Španjolska), začetnik Neokatekumenskog pokreta osnovanog 1960.g. koji je nazočan danas u 850 biskupija diljem svijeta, u 105 naroda, broji 15.000 zajednica koje djeluju u 4.500 župa; svoje svjedočanstvo dao je zatim Jean Vanier, (Francuska), utemeljitelj dvaju pokreta Arche i “Vjera i Svjetlo”. Ovi pokreti ustanovljeni su 1964.g.; Arche broji 108 zajednica u 28 nacija i brinu se za hendikepirane osobe, dok “Vjera i Svjetlo” ima 1.300 zajednica i prisutna je u 70 naroda. Govorio je također i Mons. Luigi Giussani,(Italija) začetnik pokreta “Comunione e Liberazione – Zajedništvo i Oslobođenje”, osnovanog 1954.g. i djelatan je u 70 naroda. Nakon Papinog govora i prije blagoslova u ime svih pokreta Svetom Ocu zahvalio je Charles Whitehead, predsjednik Međunarodnog Karizmatskog Katoličkog pokreta Obnove u Duhu.
Papa Ivan Pavao II: “Crkveni pokreti – opipljiv dokaz izlijevanja Duha!”
Govor Pape Ivana Pavla II. bio je vrhunac cijelog ovog susreta. U njemu je Papa jasno istaknuo vrijednost novih crkvenih pokreta za evangelizaciju današnjeg svijeta i naveo je kriterije njihove autentičnosti, ispravnosti i crkvenog zajedništva. Donosimo samo neke važnije misli iz Papinog govora. Nakon što je podsjetio na događaj silaska Duha Svetoga nad Apostole Papa je nastavio:
“Ono što se dogodilo u Jeruzalemu prije dvije tisuće godina, kao da se večeras obnavlja na ovom trgu, u središtu kršćanskog svijeta. Kao tada Apostoli i mi se danas nalazimo okupljeni u jednom velikom cenakulumu Duhova, očekujući silazak Duha. Ovdje želimo ispovjediti s cijelom Crkvom da je jedan Duh, jedan Gospodin, jedan Bog koji djeluje sve u svima. (l Kor, 12,4-6)…. Današnji događaj jest stvarno jedinstven; po prvi puta se pokreti i nove crkvene zajednice nalaze se svi zajedno s Papom. To je veliko “zajedničko svjedočenje” što sam ga želio u godini koja je u hodu Crkve prema velikom Jubileju posvećena Duhu Svetome. Duh Sveti je ovdje s nama.! On je duša toga divnog događaja crkvenog zajedništva….
Uvijek kad Duh intervenira ostavlja ljude zapanjene. Budi događaje čija novost zbunjuje; radikalno mijenja osobe i povijest. To je bilo nezaboravno iskustvo Drugog vatikanskog sabora za vrijeme kojega je, pod vodstvom istoga Duha, Crkva ponovno otkrila kao konstitutivnu dimenziju same sebe dimenziju karizmatsku: “Duh Sveti ne ograničava se da posvećuje i vodi narod Božji pomoću sakramenata i ministerija i ukrašavajući ga krepostima, nego ‘dijeleći svakome vlastite darove kako mu se sviđa’ (1 Kor 12,11) dijeli također među vjernicima svakog reda posebne milosti koje su korisne obnovi i većem širenju Crkve.”(LG 12)
Institucionalan i karizmatski vidik su gotovo ko-esencijalni za ustanovljenje Crkve i zajednički pridonose iako na različit način njezinu životu, njezinoj obnovi i posvećenju naroda Božjega. I od tog providencijalnog otkrića karizmatske dimenzije Crkve, prije i poslije Koncila afirmirala se posebna linija razvoja crkvenih pokreta i novih zajednica….
Vi ste opipljiv dokaz toga “izljevanja” Duha. Svaki pokret razlikuje se od drugoga, ali su svi ujedinjeni u istom zajedništvu i istom poslanju. ….. Ne zaboravite da je svaka karizma dana za zajedničko dobro, tj. za dobro cijele Crkve!”….. Nastajanje i širenje crkvenih pokreta dali su životu Crkve neočekivanu i koji puta čak prodornu novost…. Danas se pred vama otvara nova etapa; etapa crkvene zrelosti…. Crkva od vas očekuje “zrele” plodove zajedništva i zalaganja…
U našem svijetu kojim često dominira sekularizirana kultura koja promiče i reklamira uzore života bez Boga, vjera tolikih dolazi u tešku kušnju, i ne rijetko je ugušena i ugašena. Stoga se zamjećuje sa žurnošću potreba snažnog naviještanja evanđelja i solidne i produbljene kršćanske foramcije. Koliko danas trebamo zrelih kršćanskih osobnosti, koje su svjesne vlastitog krsnog identiteta, vlastitog zvanja i poslanja u Crkvi i svijetu! Koliko nam je potrebno živih kršćanskih zajednica! I evo upravo pokreta i novih crkvenih zajednica: oni su odgovor probuđen od Duha Svetoga ovom dramatičnom izazovu na koncu tisućljeća. ... U pokretima i novim zajednicama naučili ste da vjera nije apstraktan govor, niti neodređeni religiozni osjećaj, nego novi život u Kristu probuđen Duhom Svetim….
Danas, iz ovog cenakula s Trga Sv.Petra, uzdiže se velika molitva: Dođi duše sveti, dođi i obnovi lice zemlje… Daj novu snagu i misionarski polet ovim tvojim sinovima i kćerima ovdje okupljenima. Raširi njihova srca, oživi njihovu kršćansku zauzetost u svijetu. Učini ih hrabrim navjestiteljima evanđelja, svjedocima Isusa Krista uskrslog, Otkupitelja i Spasitelja čovjeka. Učvrsti njihovu ljubav i njihovu vjernost prema Crkvi….. Danas sa ovoga Trga, Krist ponavlja svakome od nas: “Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svakome stvorenju.” (Mk 16,15). On računa sa svakim od vas, Crkva računa na vas: “Evo, jamči Gospodin, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”(Mt. 28,20).”
Na sam dan Duhova Papa je služio svetu misu u Bazilici Sv.Petra na kojoj su ponovno sudjelovali brojni predstavnici crkvenih pokreta. U svojoj je propovijedi među ostalim Papa je rekao: “Crkveni pokreti i nove zajednice, providencijalni izraz novog proljeća probuđenog Duhom kroz Drugi vatikanski sabor, sačinjavaju navještaj snage Božje ljubavi, koja nadvladavajući podjele i barijere svake vrste, obnavlja lice zemlje da bi se gradila civilizacija ljubavi.”
A u svome nagovoru prigodom molitve anđeoskog pozdravljenja Sveti je Otac još rekao i ovo: “Zahvalimo Gospodinu za ovo proljeće Crkve što ju je potaknula obnoviteljska snaga Duha.”
—————————————–
U zaključku možemo reći da je ovo što se dogodilo u Rimu o Duhovima 1998. veliki znak našeg vremena u Crkvi, za Crkvu i za svijet. Iz tolikih govora, napose iz izjava predstavnika hijerarhijske Crkve na čelu sa Svetim Ocem jasno proizlazi da je institucionalna Crkva, barem u svome središtu u Rimu, potpuno svjesna uloge i važnosti crkvenih pokreta i novih zajednica za svoje poslanje življenja i naviještanja Evanđelja napose na pragu novog tisućljeća koje nam nadolazi. Za poželjeti je da se ta svijest iz Rima proširi i na sve ostale dijelove Crkve.
o.Božidar Nagy, DI