MERZ JE DAR PROVIDNOSTI HRVATSKOJ CRKVI I MLADEŽI
Sveti Otac Ivan Pavao II imenovao je relatorom za kauzu Ivana Merza Mons.Fabijana Veraju, koji živi u Rimu; on je dugogodišnji djelatnik i stručnjak u Kongregaciji za kauze svetaca. Vršio je službu i dotajnika iste Kongregacije. Na temelju sve prikupljene dokumentacije kao relator Mons. Veraja napisao je Poziciju, tj. temeljni dokument na temelju kojega Kongregacija za kauze svetaca donosi sud o herojskim krepostima Sluge Božjega. Zamolili smo ga za kratki razgovor o dovršenoj poziciji.
Za svaku kauzu potrebno je napisati povijesni osvrt da bi se kandidat oltara mogao smjestiti u povijest i vrijeme u kojem je živio. Vi ste u to uložili mnogo truda i izvrsno ste to obradili. Koje su posebnosti vremena u kojem je Merz živio na koje biste željeli svratiti pozornost?
Povijesni kontekst u kojem je živio Ivan Merz bio je vrlo kompleksan i prilično mutan; radi se o razdoblju u kojem se promijenilo lice Europe, nestala su carstva, nastale nove države, a sam Merz je aktivno bio uvučen u sudbonosne događaje Prvog svjetskog rata i prvog desetljeća prve Jugoslavije. Iz ratnih zbivanja u kojima su mnogi doživjeli brodolom u vjerskom i moralnom životu, izašao je očeličen ovaj atleta duha koji je onda, vođen posebnom Božjom providnošću, duboko zaorao u tlo hrvatskog katolicizma. Merz nije bio jedini istaknuti hrvatski katolički radnik nakon Prvog svjetskog rata, no on je jedini odmah poslije smrti bio smatran vrijednim da ga Crkva podigne na čast oltara.
U prvih petnaest godina nakon njegove smrti izašla su dva životopisa o njemu (do onda jedini slučaj u hrvatskoj hagiografiji!), a da se ne govori o esejima i člancima (preko 270!) u kojima su suvremenici iznosili svoja sjećanja i zapažanja o svetom životu ovog laika kojemu je i u zapadnoj Europi teško naći ravna.
Da li ste imali kakvih problema za vrijeme pisanja Pozicije što se tiče dokumentacije o Merzu?
Komunisti su, došavši na vlast, nastojali uništiti i sam spomen na sve ono što je Katolički pokret stvorio u Hrvatskoj. I spomen na Ivana Merza smetao je vladajućoj ideologiji, no Bog ima svoja vremena: kad je u planu Providnosti da proslavi jednoga svoga Slugu, ona već sačuva spomen na njega i sve što je potrebno da se njegova ličnost može svestrano upoznati i predstaviti. I doista, dok su mnogi dokumenti bili sistematski uništavani, za Merza se je sačuvalo sve što je bilo potrebno za studij u vidu njegove kanonizacije. Tako danas imamo ovu opsežnu knjigu, iz koje će svaki stranac moći iscrpno upoznati Ivana Merza i donekle njegovu domovinu. Ovo posljednje nije mala stvar, kad se zna kako malo i površno stranci znaju o Hrvatskoj.
Iz načina na koji ste napisali Poziciju i kako je objavljena može se zaključiti da ovo djelo nadilazi potrebe samoga procesa za Merčevu beatifikaciju?
Knjiga ima i mnogo šire značenje za hrvatsku kulturu jer usput daje uvid u našu noviju povijest (djelomično na temelju dosad neobjavljenih dokumenata), i to pod vidom koji nije uobičajen u hrvatskoj historiografiji, gdje su vjersko-moralno-odgojni aspekti zanemareni, a radi se o faktorima o kojima ovisi sudbina hrvatskog naroda. Knjiga će omogućiti stranom svijetu da osim lika Ivana Merza upozna bolje i hrvatsku narodnu te pogotovo crkvenu stvarnost u prvim desetljećima XX. stoljeća na našim prostorima.
Što sada slijedi u postupku beatifikacije Ivana Merza nakon objavljivanja njegove Pozicije?
Tiskanjem ove knjige dovršena je druga faza kauze Ivana Merza, tj. studij, na temelju kojega nadležni organi Svete Stolice mogu izreći sud o svetosti Sluge Božjega. Ako taj sud bude pozitivan, kao što se nadamo, i kad bude potvrđen od Sv. Oca, bit će izdan Dekret o herojskim krepostima Ivana Merza. A da bi Ivan Merz bio štovan kao blaženik, budući da se ne radi o mučeniku – traži se jedno čudo po njegovu zagovoru, koje kao takvo mora biti priznato od nadležne Kongregacije i potvrđeno od Svetoga Oca.
Pozicija koja je izašla u izdanju Vatikanske izdavačke knjižare u Rimu pisana je na talijanskom jeziku pa je za sada nedostupna hrvatskoj čitalačkoj publici koja ne zna tlaijanski. Očito da bi je trebalo što prije prevesti?
Sada je potrebno da se knjiga što prije prevede na hrvatski, jer je Merz dar Providnosti u prvom redu hrvatskoj Crkvi, hrvatskoj mladeži, hrvatskoj budućnosti. Za njega je poslije smrti hrvatski pjesnik isusovac Milan Pavelić napisao:
“Premda ne bi naše krvi, naš si sav i od svih prvi,
Hrvatska Ti kosti krije, ko svoj program Tebe vije,
Umni pravedniče !”
Merz je svojim životom, svojim radom, svojom žrtvom za hrvatsku mladež doista program Hrvatskoj, samo treba sve učiniti da hrvatska javnost, osobito mladež upozna taj program, a onda će sam Merz povući mnoge da ga nasljeduju.