Rim kao središte kršćanstva za Ivana Merza bio je ne samo sveti i vječni grad nego grad u kojem stoluje Kristov Namjesnik na zemlji, grad koji je posvećen krvlju prvih kršćanskih mučenika i životima tolikih svetaca. Otuda i Ivanovi dirljivi opisi Rima i njegova značenja za svakog vjernika kršćanina.
Kad dođete u Rim i vidite hodočasnike s raznih kontinenata, tada osjetite posve jasno veliku aktivnost Rimske Crkve, majke svih Crkava svijeta.
Kada ste u Rimu, to vam se čini da se nalazite u orijaškoj električnoj centrali, koja u sav svijet šalje energije velike i ćudoredne obnove.
U Rimu imate intuiciju, osjećaj da je sve krhko i nestalno, ali da se Papina lađica bez bojazni njiše usred valovlja jer je usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni.
Svi narodi hrle u Vječni Rim, u tu svoju drugu domovinu da se poklone svome Kralju, svome Ocu te da ispovjede svoju vjeru u Crkvu Katoličku, jedinu sveopću Crkvu, koju je osnovao Krist, i koja će ostati do konca svijeta.
Katolici hrle u Rim da ispovjede svoju ljubav Namjesniku Kristovu, da sami sebe posvete i da tako obnovljeni u svojoj duši preporode svoje prijatelje, svoju obitelj, svoja društva, svoje narode i države;
Badava će čovječanstvo težiti za blagostanjem i mirom, za srećom, ako ne bude ljubav Kristova zaplamtjela u svim dušama. I tu će nutarnju vatru ljubavi prema Bogu i bližnjemu dobiti katolici u Rimu.
U Rimu se osjeća da su svi narodi samo braća i sestre u zajedničkoj obitelji i svetoj Crkvi, koje je otac i poglavar vječni Namjesnik Božji, biskup rimski.