Na 77. obljetnicu strijeljanja dvojice banjalučkih hrvatskih mučenika vlč. dr. Nikole Bilogrivića, banjalučkog župnika i dr. Feliksa Niedzelskog, odvjetnika, koji su stradali 20. veljače 1947. služena je sv. misa zadušnica u crkvi sv. Martina u Zagrebu 20. veljače 2024. Sv. misu je predslavio mons. dr. Mile Aničić, direktor Karitasa Banjalučke biskupije, a koncelebrirao je p. Božidar Nagy, postulator bl. Ivana Merza. U molitvenom i misnom sjećanju njima su pridružena još dva zagrebačka mučenika: dr. Ivan Protulipac, odvjetnik i Jerko Malinar, poduzetnik koji su stradali istih godina. Sva četvorica kao intelektualci bili su istaknuti katolički javni djelatnici, posebno angažirani u katoličkim organizacijama za mladež. Osim toga usko su bili povezani s bl. Ivanom Merzom bilo kao suradnici ili kao njegovi prijatelji. I sva četvorica pali su kao žrtve komunističkih zločina koji su nad njima izvršeni.
U svojoj propovijedi p. Božidar Nagy, iznio je mnoge detalje iz njihovih života i mučeničke smrti. Počeo je kronološkim redom prema godinama njihova stradanja. Prvi je stradao zagrepčanin Jerko-Jerolim Malinar, otac četvero malodobne djece; od svoje mladosti bio je djelatno uključen zajedno s bl. Ivanom Merzom, svojim prijateljem u radu katoličkih organizacija za mladež. Po dolasku partizana u Zagreb odmah je bio uhićen i na montiranom procesu osuđen na smrt. Posljednje dane proveo je u logoru na Kanalu (danas Autobusni kolodvor) gdje su ga još mogli posjećivati članovi njegove obitelji. Strijeljan je 15. srpnja 1945. zajedno s brojnim drugim zagrepčanima iz istoga logora. Za grob mu se ne zna.
Druga žrtva komunističkog zločina bio je dr. Ivan Protulipac koji je ubijen 31. siječnja 1946. po danu na ulici u Trstu od izaslanika tadašnje jugoslavenske tajne službe Ozne. Dr. Protulipac premda nije uopće bio ni politički ni vojno angažiran za vrijeme Drugog svjetskog rata nego je vršio svoju odvjetničku službu, za jugoslavenski komunistički režim predstavljao je opasnost zbog svojih izvanrednih talenata, organizatorskih sposobnosti i rodoljubnih vrlina, a koje su dolazile do izražaja u katoličkim organizacijama kojima je stajao na čelu kao voditelj i predsjednik. On je bio prvi od istaknutih Hrvata u emigraciji kojega je komunistički režim likvidirao, ali isto tako i prvi čije je tijelo s demokratskim promjenama vraćeno 1993. u domovinu i sahranjeno na Mirogoju u Zagrebu.
Dr. Nikola Bilogrivić, banjalučki župnik još od studentskih dana kao bogoslov bio je bliski prijatelj bl. Ivana Merza o čemu svjedoči i njihova dragocjena sačuvana korespondencija. Kao svećenik i povjesničar posebno se bavio proučavanjem prisutnosti Katoličke Crkve za vrijeme turske vladavine na području Bosne. Na montiranom komunističkom procesu u Banjoj Luci kao hrvatski znanstvenik i rodoljub osuđen je na smrt i strijeljan 20. veljače 1947.
U svojoj 34. godini života pao je kao žrtva komunističkog zločina mladi odvjetnik dr. Feliks Niedzelski, banjalučanin. Izvanredno nadaren provodio je i svetački život pa su ga bili prozvali „drugi Merz“. Veoma aktivno angažirao se još od svojih studentskih dana u katoličkim organizacijama. Za vrijeme 2. svjetskog rata obnašao je i civilne službe u Bosni pa je u tome svojstvu pomagao brojnim progonjenima i stradalnicima. Kad je protiv njega organiziran montirani komunistički proces čak 800 stotina srpskih obitelji koje je spašavao i pomagao tražilo je njegovo oslobađanje, ali za komunističke progonitelje to nije ništa važilo. Osuđen je na smrt i strijeljan zajedno s banjalučkim župnikom dr. Bilogrivićem 20. veljače 1947. Herojsko je bilo Feliksovo kršćansko svjedočenje posljednjeg dana njegova života i neposredno prije strijeljanja, slično mučenicima iz prvih kršćanskih vremena. Znade se gdje su obojica pokopani (Borik u Banjoj Luci), a nad njihovim neobilježenim grobovima izgrađeno je sportsko igralište koje i danas postoji.
Crkvica sv. Martina u Zagrebu u Vlaškoj ulici izabrana je za ovu spomen misu zadušnicu jer je u nju veoma često dolazio na molitvu dr. Feliks Niedzielski tijekom svoga studija u Zagrebu.
Na sv. misi okupilo se četrdesetak vjernika starijih i mladih štovatelja ove četvorice istaknutih hrvatskih katoličkih javnih radnika koji su svojim životom, a onda i mučeničkom smrću posvjedočili svoju vjeru u Isusa Krista.
Posebnu pozornost privukao je ing. Hrvoje Malinar, sin ubijenog Jerka Malinara koji je bio nazočan sa suprugom i kćerkom na ovoj misi. Bio je duboko ganut i zahvalan da se organizirala ova sv. misa za hrvatske žrtve komunističkih zločina među kojima je bio i njegov otac. Jerolim Malinar je jedna od rijetkih žrtava komunizma kojemu je u demokratskoj Hrvatskoj na zalaganje njegove obitelji Županijski sud u Zagrebu 21. siječnja 2020. potpuno poništio presudu komunističkog režima i proglasio ga neosuđivanim i nevinim hrvatskim građaninom. O tome je svojedobno obavijestio javnost i Glas Koncila.
Na kraju sv. mise najavljeno je da će se i idućih godina u ovoj crkvici na ovaj datum služiti za njih godišnje mise zadušnice.
