INTERVJU S PROFESOROM THOMASOM GUEYDIEROM IZ FRANCUSKE

uoči njegova dolaska u Hrvatsku i BiH gdje je boravio od 15. –22. XI. 2005.

Molili bismo Vas da nam se ukratko predstavite!

Rođen sam u Cherbourgu (Francuska) 1975. godine. Srednju školu završio sam u Nantesu. Studirao sam književnost u Nantesu, zatim u Parizu (Sveučilište Sorbonne). Radio sam kao profesor moderne književnosti u srednjoj školi na području Nantesa. Sada sam generalni koordinator Centra za teološke studije (Centre d'Etudes Theologiques) u Caenu (privatna ustanova za visoko obrazovanje pod pokroviteljstvom tri biskupa regije Donje Normandije). Oženjen sam (supruga Elise) i otac troje djece: Alice, 5godina; Paul,4 godine; i Jean, 7 mjeseci.

Kada ste otkrili blaženog Ivana Merza?

Blaženog Ivana Merza sam vrlo jednostavno otkrio na dan njegove beatifikacije, 22. lipnja 2003. godine, čitajući pariške novine La Croix (Križ).

Što vam je zanimljivo u njegovoj osobnosti? Što je privuklo vašu pozornost kod bl. Ivana Merza?

Veoma me je zainteresirao taj blaženi - književnik. Znao sam da postoje filozofi sveci, umjetnici sveci, pjesnici sveci, ali do tog trenutka nisam čuo za svece koji bi posvetili dio svoje aktivnosti proučavanju književnosti, i to svjetovne i moderne. Štoviše, naslov doktorske dizertacije Ivana Merza osvojio me je istog trenutka. Osim toga, i prije sam čitao studije o vezama između Biblije i književnosti, odnosno između duhovnosti i književnosti. Uostalom, moj magistarski rad obrađuje temu o modernom prihvaćanju Pjesme nad pjesmama. Međutim spajanje Liturgije i književnosti nikada mi nije palo napamet.

Kako ocjenjujete doktorsku dizertaciju Ivana Merza?

Doktorska dizertacija Ivana Merza o Utjecaju liturgije na francuske pisce za mene predstavlja dvostruki interes. U prvom redu ona potpuno objektivno pokazuje da je katolička vjera glavna sastavnica francuske kulture. U ovo vrijeme kada se nosioci određenog oblika laicizma trude, u Francuskoj, relativizirati važnost kršćanske vjere s povijesnog i socijalnog stajališta, ne treba niti spomenuti koliko je ovaj rad vrijedan. Zatim, dizertacija Ivana Merza čini mi se vrlo poticajnom i potpuno originalnom u tome što stavlja Naciju u srce Kulture koju definira, zahvaljujući liturgiji, pojmovima Univerzalnosti.

Vaša je velika zasluga što je doktorska dizertacija Ivana Merza izašla u Francuskoj. Kako ste to uspjeli ostvariti?

Nisam “zaslužan” za sudjelovanje u izdavanju dizertacije Ivana Merza u Francuskoj. U stvari, to se sve dogodilo vrlo jednostavno. Prvo sam otkrio postojanje ove dizertacije u novinama, što sam već na početku spomenuo. Zatim sam ju pročitao na web stranici postulature i o njoj napisao recenziju u časopisu izdavačke kuće Cerf sa kojom sam surađivao. Tada su se javili čitatelji časopisa i iskazali veliki interes za rad Ivana Merza. Rekao sam si: zašto ne predložiti izdavačkoj kući Cerf da ovaj dokument stavi na raspolaganje čitavoj francuskoj javnosti? Izdavač je prihvatio ovaj prijedlog i odlučio objaviti originalnu dizertaciju zamolivši me samo da sastavim uvod....

Disertacija je bila predstavljenja u Parizu, najprije na Katoličkom sveučilištu u svibnju, te na Sorbonni u rujnu ove godine. Opišite nam  ukratko detalje ovih važnih manifestacija?

25. svibnja 2005. godine, dva mjeseca nakon izlaska dizertacije Utjecaj liturgije na francuske pisce, na Katoličkom sveučilištu u Parizu održan je okrugli stol o vezama između književnosti i liturgije, potaknut radom Ivana Merza. Ovome okruglom stolu predsjedao je rektor Katoličkog sveučilišta, a organizirao ga je benediktinac Patrick Pretot, direktor Visokog instituta za liturgiju. Ovaj susret omogućio je da se istakne i uvaži originalnost stajališta Ivana Merza. Posebno je naglašeno bogatstvo njegovog književnog pristupa liturgijskom fenomenu. Ovaj okrugli stol okupio je liturgičara, muzikologa, dva teologa, dobra poznavatelja književnosti te moju malenkost.

Nekoliko mjeseci kasnije, 23. rujna, na Sorbonnei je bio red da posveti jednu tribinu Ivanu Merzu. Monsinjor Francesco Follo, stalni promatrač Svete Stolice pri UNESCO-u, također je sudjelovao u ovoj javnoj tribini koju je organizirao profesor Henrik Heger, profesor francuske književnosti na Sorbonnei. Tribinom je predsjedao profesor Roland Drago, član Francuskog instituta.

Ova dva sveučilišna susreta bili su veliki i naravno poučni trenutci s obzirom na kvalitetu sudionika, međutim to su također bili i duboko dirljivi trenuci s obzirom da se radilo o mjestima koja je posjećivao Ivan Merz, 80-ak godina ranije.

Bila je velika svečanost u Caen-u 28. rujna o.g., na početku akademske godine Centra za teološke studije (CETh). Blaženi Ivan Merz stavljen je u samo središte svečanosti kao primjer dijaloga između vjere i kulture. Recite nam nešto o Centru i vašemu radu te o samoj svečanosti i o Ivanu Merzu u tome događanju?

Pet dana nakon javne tribine na Sorbonnei, Ivan Merz nastavlja svoje “drugo” putovanje po Francuskoj, koje je jednako plodonosno i bogato susretima kao i prvo! Naš Centar za teološke studije u Caenu (Normandija) stavio je blaženika u samo središte večeri početka akademske godine, 28. rujna 2005. godine. Svečanost je protekla u znaku dijaloga između kulture i vjere u trenucima sveopće mondijalizacija i izgrađivanja europskog zajedništva. Da bi razmišljali i raspravljali o toj temi, oko hrvatskoga blaženika, okupila su se četiri veleposlanika organizacije UNESCO – mons. Francesco Follo (Vatikan), gospođica Željana Zovko (Bosna i Hercegovina), gospođa Neda Ritz (Hrvatska) te gospodin Jean Gueguinou (Francuska). O. Božidar Nagy i profesorica Ivanka Jardin počastili su nas također svojom nazočnošću.

Ovaj je događaj bio iznimno važan za nas. Te večeri okupilo se 250 osoba koje su, kako su nam mnoge od njih posvjedočile, doživjele jedno snažno iskustvo. Svatko je mogao dobiti pravu sliku onoga što znači vjerovati, nadati se i ljubiti za narode koji, izmučeni nedavnim ratovima, nemaju priliku biti prepoznati i priznati na međunarodnoj ili europskoj sceni, kao što to na primjer ima Francuska. Usuđujem se reći kako je te večeri stvoreno uistinu jedno lijepo zajedništvo te sam uvjeren da blaženi Ivan Merz tamo nije bio uzalud.

Stoga računamo na njega da  nas prati u našem daljnjem istraživanju  dijalogu između kulture i vjere. Radi se o dijalogu kojega skromno pokušavamo uspostaviti u Centru za teološke studije u Caenu putem nastave, konferencija, dana otvorenih vrata, zatim putem kulturnih događaja kojima nastojimo izgraditi mostove između teologije i filozofije, umjetnosti, književnosti te znanosti, medicine i sl.

Pripremate se pisati dizertaciju o Ivanu Merzu na Sorbonni. To je velika čast za nas Hrvate. Kako ste se za to odlučili i kako predviđate tijek vašeg rada? Jeste li već odredili temu dizertacije?

Pronašao sam profesora koji je pristao voditi me u mojim istraživanjima, međutim zasad sam odlučio prvo započeti s učenjem hrvatskog jezika, ove godine. Istovremeno započinjem i s prikupljanjem svih dokumenata koje je na francuskom napisao sam Ivan Merz ili njegovi prijatelji i suradnici. Tema bi pokrivala isključivo intelektualni i duhovni put Ivana Merza te njegovu ulogu u pokretima hrvatske mladeži.

Vi ste također obiteljski čovjek i otac troje djece. Najmlađe dijete nosi ime Jean –Ivan. Ima li to kakve veze s blaženikom, Ivanom Merzom?

Da, upravo tako. Moj susret s blaženim Ivanom Merzom nije bio samo intelektualan susret. Moja obitelj i ja gajimo veliku pobožnost prema njemu tako da je naš najmlađi sin, star tek 7 mjeseci, stavljen pod dvostruku zaštitu svetog Ivana Evanđelista i blaženog Ivana Merza, čija imena nosi!

Koja bi bila Vaša poruka hrvatskim katolicima vezano uz blaženog Ivana Merza?

Probudite nas! Kao Ivan Merz, podsjetite francuske katolike, uspavane   laicizmom i suvremenim relativizmom, na važnost molitve, na veličinu Euharistije i cijenu Vjere koju ste skupo platili pogotovo tijekom 20. stoljeća, jer ste se hrabro odupirali Komunizmu. Oslonjeni na svoju povijest i osnaženi svojom vjernošću Crkvi, ne oklijevajte nas često upitati, kao što je to učinio Papa Ivan Pavao II. prigodom svoga posjeta 1980. godine našoj zemlji: “Francusko, što si učinila od svojega krštenja?”