KRATAK PREGLED ŽIVOTA IVANA MERZA

1896. 16. XII. — Rodio se u Banjoj Luci od majke Terezije i oca Mavre. Otac mu je bio austrijski oficir, no vršio je dužnost šefa željezničke stanice. Ivan je bio jedinac u svojih roditelja. Osnovnu školu, osim dva razreda koja je svršio u Prijedoru, i gimnaziju (tadašnju realku) pohađa u Banjoj Luci.

1914. VII. — Maturira s odličnim uspjehom. U jesen iste godine po želji roditelja polazi u vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto. Budući da nije imao volju za vojništvo, ostaje ondje samo tri mjeseca.

1915. I. — Dolazi u Beč i upisuje na Sveučilištu studij prava. Prvi svjetski rat je već u jeku. U ljetu iste godine pozvan je u vojsku.

1916. — Polazi na talijansku frontu i ostaje ondje do konca rata. Bio je oficir. Boravak na fronti, gdje je svakodnevno gledao smrti u oči i bio izložen stradanjima svake vrste, produbio je njegovu vjeru i učvrstio mu kršćanski nazor na svijet.

1918. XI. — Po svršetku rata vraća se u Banja Luku i stavlja se na raspolaganje Narodnom Vijeću, koje ga imenuje vojnim zapovjednikom rudnika Maslovare i šalje ga onamo da smiri nezadovoljne rudare.

1919. I. — Polazi natrag u Beč i upisuje studij književnosti na Filozofskom fakultetu.

1920. X. — Odlazi u Pariz gdje nastavlja studij književnosti na Sorboni i Institut Catholique.

1922. — Vraća se u Zagreb, kamo su se već preselili njegovi roditelji, i postaje profesor francuskog i njemačkog jezika na Nadbiskupskoj gimnaziji. U toj službi ostaje do konca svoga života.

1923. — Postiže doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorska mu dizertacija nosi naslov: »Utjecaj liturgije na francuske pisce od Chateaubrianda do danas«.

1923.—1925. — Pod vodstvom o. Alfirevića, DI, privatno studira kršćansku filozofiju i teologiju te sve važnije Papinske i Crkvene dokumente posljednjih decenija.

1922.—1928. — Kroz svih šest godina svoga boravka u Zagrebu razvija ogromnu apostolsku djelatnost u katoličkim organizacijama za mladež unoseći u njih Kristov duh evanđelja. Širi ideje o Katoličkoj Akciji, budi ljubav i odanost prema Papi i Crkvi. Jedan je od suosnivača Hrvatskog Orlovskog Saveza, gdje vrši dužnost tajnika i potpredsjednika do konca života. Obilazi mnoge naše gradove i sela, drži predavanja o liturgiji, vjeri, Papi, Mariji, Lurdu, katoličkim organizacijama itd. Jedan je od najvećih pobornika liturgijske obnove i euharistijskog života. Organizira hodočašća mladih u Rim i Lurd. Sam živi uzornim kršćanskim životom prisustvujući svakodnevno sv. Misi i sv. Pričesti u bazilici Srca Isusova. Njegova ljubav prema bližnjemu spušta se do najnižih potreba svakidašnjeg života. Svima svijetli nenadmašivim primjerom revnosti za proširenje Kristova Kraljevstva i nadnaravno dobro bližnjih, napose mladih.

1928. 10. V. — Cijeli život bio mu je obilježen trpljenjem koje je strpljivo podnosio. Bolest očiju proširila se na upalu sinusa pa je morao na operaciju. Nakon operacije dobiva meningitis i umire u Zagrebu 10. V. na glasu svetosti.

1928.—1958. — Od njegove smrti do danas mnoštvo komemoracija, nekoliko knjiga i na stotine članaka prikazivalo je njegovu duhovnu veličinu, isticalo njegove zasluge za Hrvatski narod i njegovu jedinstvenu pojavu kao katolika-laika-intelektualca u Crkvi među Hrva tima.

1958. 10. V. — Pokrenut je informativni biskupijski proces za njegovo proglašenje blaženim. Proces je u toku.

1972. 26. XI. — Otvoren je Spomen-muzej dra Ivana Merza u prostorijama Rezidencije DI u Zagrebu, Palmotićeva ul. 31.