|
ŽIVOT Ml JE BIO KRIST ...Nakon Ivanove smrti u ladici njegova pisaćeg stola pronađen je list papira na kojem je Ivan latinskim jezikom u obliku oporuke skicirao svoj nadgrobni natpis. Da li je Ivan slutio svoj brzi svršetak? Premda je operacija sinusa na koju je išao bila lagana, predvidio je da bi, možda, mogla biti uzrokom njegove smrti, kako nam jasno pokazuje taj dokumenat. I nije se prevario. Kao razboriti kršćanin bio si je svjestan Isusovih riječi da bdijemo i molimo jer ne znamo dana ni časa kada će doći Sin čovječji. Donosimo ovdje fotokopiju originala Ivanove oporuke, prepis latinskog teksta i prijevod na hrvatski jezik. TESTAMENTOMDecessit in pace fidei Catholicae. Hrvatski prijevod: OPORUKAUmro u miru katoličke vjere. Fotokopija testamenta Ivana Merza Čitajući retke njegova testamenta ne možemo a da s udivljenjem ne promatramo duševno raspoloženje toga mladog čovjeka koji svjesno ide u susret smrti. Nema kod njega ni traga strahu, ni trunka neizvjesnosti pred misterijem koji se zbiva nad svakim čovjekom u času smrti. Iz svake riječi izbija samo vedra nada i sigurno pouzdanje u vječna dobra koja su obećana onima koji vjeruju. Sve tri bogoslovske kreposti vjere, ufanja i ljubavi, koje je Ivan već za života tako jasno svjedočio, sada na koncu života još jednom svečano potvrđuje u svome testamentu. U prvom redu tu je njegova duboka, nepokolebiva vjera, koja je očita iz svakog retka njegove oporuke. Navodi riječi sv. Pavla da izrazi svoj protekli zemaljski život koji je bio sav prožet katoličkom vjerom, njome preobražen i njoj posvećen: »Život mije bio Krist a smrt dobitak.« Jedna mala zanimljivost: u originalu testamenta vidimo da je Ivan prekrižio »est« — »je« (prezent glagola biti) kako stoji kod sv. Pavla i umjesto toga stavio »fuit« — »bio je« (perfekt). Uživio se potpuno u činjenicu da je već mrtav, da je njegov zemaljski život već završen. A smrt za Ivana nije neka tragedija, niti slijepa i neumoljiva sudbina već »dobitak«. U slijedećem retku odmah razjašnjava u čemu se sastoji taj »dobitak«: »Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presv. Srca Isusova.« Božanska ljubav i dobrota simbolizirani u Kristovu Srcu bili su za Ivana najveće i jedino dobro koje je još ovdje na zemlji nepodijeljenim srcem ljubio, za nj radio i žrtvovao se, a sada polazi da ga trajno posjeduje. Svoju nadu još jednom izražava riječima: »Duša će moja postići cilj radi kojega je stvorena«. Nadgrobni spomenik dra Ivana Merza na Mirogoju u Zagrebu Nad riječima Ivanove oporuke treba se zamisliti. Šteta bi bila da ih samo pročitamo i potom zaboravimo. Jer one su više nego oporuka ili nadgrobni natpis. To je divan zaključak njegova života, kruna njegove pobožnosti, svečani finale jednog umjetničkog remekdjela koje je Ivan stvorio od svoga života i svoje duše time što je živio po Evanđelju. A za nas koji ih čitamo i o njima razmišljamo one su putokaz i program. Ako je jedan mladi čovjek s ovakovim raspoloženjem pošao u susret Gospodinu, zašto ne bismo mogli i mi tako? Sve nas u njegovu životu poziva na nasljedovanje, potiče da pođemo putem koji nam je pokazao. I na koncu riieči njegove oporuke poput svjetionika pokazuju nam put u luku spasenja. Na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji danas natpis sastavljen prema mislima iz njegova testamenta: OVDJE POČIVA U KRISTU BOGU SVOM |