MERZ GOVORI

U VJEČNI RIM

Ulazimo u Svetu godinu 1975. Tisuće hodočasnika spremaju se pohoditi Vječni grad Rim i time očitovati svoju živu vjeru i ljubav prema Crkvi i njenom Prvosvećeniku. Prije pedeset godina 1925. prema stoljetnom običaju slavio je kršćanski svijet također Jubilarnu svetu godinu. Bilo je to vrijeme najintenzivnijeg apostolata Ivana Merza medu hrvatskom mladeži. I on se odaziva pozivu Crkve. Piše članke o Svetoj godini i sam hodočasti u Rim zajedno s članovima Hrvatskog Orlovskog Saveza. Ovdje donosimo u nešto skraćenom obliku njegov članak »U vječni Rim«, objavljen u časopisu »Mladost«, br. 3., 1925., str. 65—67. Iz toga članka vidi se autentični Merz: pun zanosne ljubavi prema Crkvi i Papi, prema svemu što je kršćansko, rimsko, Kristovo!

Sveta godina. Na Badnjak su zazvonila gotovo sva zvona svih katoličkih crkava i navijestila svemu svijetu da je započela Sveta godina. I katolici su u svim zemljama zadrhtali od radosti i puni su nekih velikih slutnja: nepregledne će se bujice božanskih Milosti odsada lijevati na ljudski rod i obnavljati ga u duhu i istini. Pitali smo se odmah: hoće li novi sretniji život zastrujati u gradovima, selima, obiteljima, društvima, narodima i državama?

U našim se dušama ukaza slika divske crkve sv. Petra, u čijoj se sjeni dostojanstveno šeće bijela pojava Božjega namjesnika, vječno vidljivog zemaljskog Krista. I k tome Pastiru, k tome Učitelju, tomu Kralju hrle nebrojeni puci: hrle mu hladni Nijemci, i vatreni Španjolci, ozbiljni Englezi i nestašni Talijani; hrli mu i crnac i bijelac, indijac i malgaš. Svi narodi hrle u Vječni Rim, u tu svoju drugu domovinu da se poklone svome Kralju, svome Ocu. Hrle onamo da svemu svijetu, krštenom i nekrštenom, ispovijede svoju vjeru u Crkvu katoličku, jedinu sveopću Crkvu, koju je osnovao Krist i koja će ostati do konca svijeta.

Katolici hrle onamo da ispovijede svoju ljubav k Namjesniku Kristovu, koji kao i sam Bog nepogrešivo tumači nauku evanđeosku i koji kao kvasac preporađa ljudski rod.

Katolici hitaju u Rim da sami sebe posvete i da tako obnovljeni u svojoj duši preporode svoje prijatelje, svoje obitelji, svoja društva, svoje narode i države. Jer, badava će čovječanstvo težiti za blagostanjem i mirom, za srećom, ako ne bude ljubav Kristova zaplamtjela u svim dušama.

I tu će unutarnju vatru ljubavi Bogu i bližnjemu dobiti katolici u Rimu. Tamo će vidjeti i sresti one s kojima su još nedavno ratovali i tamo će se s njima pomiriti i pobratiti. Tamo će osjetiti da su svi narodi samo braća i sestre u zajedničkoj obitelji svetoj Crkvi, koje je otac i poglavica vječni namjesnik Božji, biskup rimski.

U Rimu, toj prijestolnici cijelog kršćanskog svijeta, obavljat će se svečana zanosna bogoslužja i tamo će se urnebesnom pjevanom molitvom, slikovitim procesijama i manifestacijama ispovijedati zanos i sreća, što Crkva sveudilj raste i pobjeđuje i osvaja. I svi katolici, svi slojevi, svi narodi, sva zanimanja, staro i mlado, muško i žensko — jednom riječju svi — pristupat će zajednički Stolu Gospodnjem, sjedinit će se s Kristom Bogom u jedno jedinstveno tajanstveno božansko tijelo i molit će ga za sveopći mir svih naroda.

I kamo su u prijašnjim stoljećima hrlili uz velike pogibelji i silne poteškoće carevi i kraljevi, knezovi i siromasi, obrtnici i seljaci — sav vjerni narod — kamo je prije jedno šest stotina godina sv. Brigita pješice hodočastila iz Švedske, svladavajući i najteže napore, a kamo se u rujnu ove godine sprema međunarodno organizirana omladina, zar da onamo ne pohrli i hrvatska omladina i ne polete vitezovi Kristovi — hrvatski orlovi?

I čim je stigao službeni dopis našeg internacionalnog sekretarijata iz Rima, odlučismo poći u našu prijestolnicu jednim posebnim hodočašćem, da tako dobijemo najpotpuniji oprost i da nas Krist oslobodi iz veriga sotoninih. I na taj način hoćemo i pred ostalim katolicima naše domovine da istaknemo da su hrvatski orlovi izabrana četa, da su oni avantgarda jedne veličajne organizirane katoličke akcije, koja imade svoje čete i u našim najzabitnijim župama, selima, i zaselcima.

Nama je potrebno da idemo u Rim: hoćemo i mi da se tamo opojimo vjerskim oduševljenjem, ushićenjem i zanosom; želimo da u srcima našim sve to žešće usplamti ljubav prema Bogu Gospodu, tvorcu zvijezda i sunca, stvoritelju naših brda i dolina; naših rijeka i našega mora, naše domovine i naših narodnih kreposti; želimo da se u Rimu što čvršće nakalemimo na Kristu-Bogu; Kristu euharistijskom, Kristu stijeni, koji živi u Papama — hoćemo da Duh ljubavi napuni naše duše, da se povratimo u domovinu nadahnuti osvajačkim žarom, te da posvuda uzmognemo sijati u duše ljudske ljubav, prema Bogu i svemu onome što se on udostojao stvoriti; da stvorimo u hrvatskim zemljama i među ljudima usred kojih nas je on postavio, jednu kršćansku civilizaciju.

I u Rimu ćemo se također moliti za oproštenje naših vlastitih grijeha, naših narodnih grijeha; tamo ćemo se zavjeriti da ćemo se boriti uz ostalo protiv gadnoj kletvi i sramotnom pijanstvu. Molit ćemo se također za našu rastavljenu kršćansku braću — za protestante, pravoslavne i starokatolike — da se i oni jednom natrag povrate u krilo svete Crkve katoličke. I za muslimane i za pogane, za grešnike i za pokojnike — za sve one koje ljubimo, uspješno ćemo se moliti u sretnom Rimu, Rimu papa i apostola, Rimu mučenika i svetaca — Rimu učenjaka, umjetnika, Rimu radi kojega je sam Krist postao Rimljaninom (Dante).

BAZILIKA SV. PETRA U RIMU

»Zaista, grad u koji ćete vi doći jest onaj Rim,« dozivlje nas sadašnji sv. Otac Papa Pio XI., »koji je Krist naš Spasitelj izabrao da zauvijek bude središtem vjere i sjedištem njegova namjesnika, onaj Rim, iz kojeg svijet crpi u potpunoj sigurnosti čistu nauku Božju i nebesko oproštenje. Tu će vas vaš zajednički Otac, koga vi volite i koji vas voli, blagosloviti; ovdje će vaša pobožnost naći lak pristup starim katakombama, grobovima poglavica apostola (sv. Petra i sv. Pavla), relikvijarima u kojima se nalaze relikvije najslavnijih mučenika; ovdje će vam biti lako da pohodite hramove, koje su podigli vjekovi u čast Božju i svetaca, ta remek-djela sjaja i umjetnosti, kojima se savkoliki svijet divio i kojima će se zauvijek diviti.«