IVAN MERZ I SVETA GODINA

Dr Ivan Merz bio je u punom jeku svoga apostolskog rada u Zagrebu među hrvatskom mladeži kada se 1925. god. u kršćanskom svijetu i u Rimu prema stoljetnoj tradiciji slavila Sveta godina. Već za svoga studija a napose po dolasku u Zagreb Ivan je pokazao svoju papinskorimsku orijentaciju i sinovsku odanost prema Crkvi i svemu onome što je ona živjela, što je propovijedala, propagirala, pokretala, organizirala. Čim je proglašena Sveta godina 1925. za našega slugu Božjega Ivana Merza bio je to jedan čitav program djelovanja.

Što radi naš Ivan u Svetoj godini? Prije svega puni stupce naše katoličke štampe svojim člancima o značenju i smislu Svete godine. Prevodi Papine govore, drži predavanja o temama Svete godine. U časopisu »Za vjeru i dom« kroz cijelu 1925. vodi rubriku »Vječni Rim«.

Uz suradnju vođa Hrvatskog orlovskog saveza organizira hodočašće hrvatske mladeži u Rim u mjesecu rujnu koje se priključuje Internacionalnom hodočašću mladih. Ivan je bio duša svim pripremama ovoga hodočašća, idejni vođa čitavog života hodočasnika u samom Rimu i kopča između hrvatske mladeži i delegata omladinskih organizacija iz drugih zemalja.

Poslušajmo sada samoga Ivana, njegove misli i riječi iz njegovih članaka o velikim temama Svete godine!

U članku »U Vječni Rim« piše: »Nama je potrebno da idemo u Rim. Hoćemo i mi da se tamo opojimo vjerskim oduševljenjem, ushićenjem i zanosom. Želimo da u našim srcima sve jače usplamti ljubav prema Bogu-Stvoritelju. Želimo da se u Rimu što čvršće nakalemimo na Kristu-Bogu, Kristu euharistijskom, Kristu stijeni koji živi u papama.« (Mladost, br 3, 1925, str. 65).

U članku »Papa« objavljenom u listu »Za vjeru i dom«, br. 12. 1925.

Ivan piše: »U Rimu imate osjećaj da je Crkva perpetuum mobile ili bolje reći da neka nevidljiva sila pokreće taj divski stroj. Imate intuiciju da sve na svijetu može propasti, narodi, države, carstva, ali će rimska biskupija unatoč bura i oluja, koje tresu po moru povijesti ljudskog roda ostati neozlijeđena. Imate živ osjećaj da je sve krhko i nestalno, da svemu prijeti opasnost da potone u bezdanima, ali da se Papina lađica bez bojazni njiše usred valovlja i munja, jer je usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni.

U Svetoj smo godini dublje shvatili što znači papinska nadčovječnost. Shvatili smo da veličina naroda ovisi o njihovoj vjernosti papi, ovisi o tome kako se oni ravnaju prema zapovijedima i željama Kristovog namjesnika.«

A kada je sveti otac Pio XI. primio u posebnu audijenciju hrvatsku mladež, 18. rujna 1925., naš Ivan ovako opisuje taj susret sa Sv. Ocem: »Papa! Vidjeli smo njegovu bijelu pojavu, poljubili njegovu svetu ruku i od ljubavi prema vidljivom Kristu bili spremni — milošću Gospodnjom predati mu neograničeno svu svoju egzistenciju.«

* * *

Grupa vjeroučitelja iz Zagreba ove Svete godine 1975. organizirala je također hodočašće mladih iz Hrvatske u Rim koje se pridružilo Internacionalnom hodočašću mladih. Na to ih je potaknula činjenica da je isto takovo hodočašće mladih bilo organizirano prije 50 godina pod vodstvom tadanjih apostola hrvatske mladeži. Budući da su oba hodočašća u neku ruku nadahnuta osobom i idejama dra Ivana Merza, apostola hrvatske mladeži, to u ovom broju Glasila Postulature donosimo opširan izvještaj o ovogodišnjem hodočašću hrvatske mladeži u Rim prigodom Svete godine.