Otkriće Ivana Merza

Prof. Tommaso Federici, moderator dizertacije dr Marina Škarice o Ivanu Merzu napisao je za naše Glasilo slijedeći članak koji donosimo u cijelosti.

Osoba i djelo Ivana Merza izazivaju neizrecivo iznenađenje čim im se čovjek približi. »Velika« evropska kultura bitno utemeljena na osi Pariz—Berlin, s nekim bočnim izdancima, uopće nema pojma bilo o Ivanu Merzu, bilo o onome što je značio za svoju hrvatsku domovinu na religioznom, duhovnom i liturgijskom području. Radi se u stvari o katoličkoj kulturi, tim više nepravednoj ukoliko je bazirana na motivima koji se na koncu realno mogu svesti na nešto rasističko.

Voditi jednu dizertaciju o Ivanu Merzu, kao što sam imao priliku, silno oduševljava. Ulazi se u stvari u vitalnu razmjenu kojoj je teško izmaći i od koje je nemoguće ne naučiti veoma mnogo. Trebalo bi objaviti njegova »opera omnia« da ih upoznaju svi katolici.

Taj laik, mlad, bez puno pomoći sa strane, ujedinjuje izvanredno prodoran genij s ne malim znanjem: prvo, kao prirodan dar, marljivo je kultivirao; drugo, znanje, bilo je sticano kroz godine neprestanog truda. Iako se na liturgijsko-teološkom polju predstavlja kao samouk — a pitajmo se zadivljeni: što bi bio učinio da je slijedio redovni teološki studij? — ipak poznaje velike učitelje svoga vremena, posebno francuske i njemačke, neke osobno a druge kroz njihova djela.

Njegova nadarenost, koja dolazi do izražaja u njegovoj dizertaciji, jest intuicija koja mu omogućava da odmah pronikne u prave probleme duha, društva i budućnosti: zato je anticipirao gotovo 40 godina prije, naravno ne u potpunosti, što je II. vatikanski sabor djelomično sankcionirao, djelomično ohrabrio na području potpune obnove kršćanskog života.

Kao laik i kršćanin, začetnik obnove, zaslužuje divljenje i naklonost. Razabire se veoma dobro iz njegovih spisa, i onda kad su obavijeni duhovnom skromnošću, da je oduvijek odlučio pripadati Bogu i njegovim neotuđivim pravima nad ljudima koje ljubi. Razumije se odatle prava revnost njegovog duhovnog života tako intenzivna u svojoj dramatičnoj kratkoći. Mogu se približno naznačiti tri centra njegova života: studij i integralna asimilacija kršćanske vjere u čemu među svojim suvremenicima u Evropi zaista prednjači; u centar studija stavlja liturgiju, predmet svoga neposrednog interesa kao privilegirani instrument potpune obnove u Crkvi. Zatim život življen s ponavljanim i uvijek potpunijim odlukama u postizanju svetosti ostvarivanim bez pridržaja; u centru tih odluka stoji uvijek liturgijski život kao dokaz ljubavi i zajedništva s Bogom u slavljenju zajednice. Na koncu, apostolat među mladeži, kojemu je stvarno posvetio svoj život i kojemu postavlja kao cilj liturgiju.

Sve je to kao cementirano njegovom neumanjenom vjernošću Crkvi, Papi, biskupima. Radi te vjernosti morao je trpjeti nerazumijevanja, i protivljenja od drugih katolika, koji su, naprotiv, trebali priznati njegov genij i duhovni život. Njegova nauka nadahnuta »Katoličkom Akcijom«, neovisnom od politike, kao pravim načinom prisutnosti »Crkve u svijetu« jest model istine, stvarnosti, lucidnosti, aktuelnosti, od kojega je pisac ovih redaka naučio mnoge značajne činjenice.

Jedna duša žedna Boga i pravedno zauzeta za dobro braće nije mogla ne imati i ekumenskih aspiracija: sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, i vidio je iz bliza »nepotreban pokolj naroda i kršćana«; želio je tako da se nadvladaju podijeljenosti i nasilni sukobi među ljudima, narodima i državama naznačujući također i put: obraćenje srca Bogu i bratu.

Mi profesori Papinskog liturgijskog instituta puni smo divljenja nad liturgijskom naukom Ivana Merza i razumijemo kako je mogao biti pravi začetnik hrvatskog liturgijskog pokreta, činjenice koju hrvatski autori koji su o njemu pisali nisu uvijek razumjeli.

Tako kao laik, jedini od začetnika liturgijskih pokreta i obnova modernog vremena, Ivan Merz je dostojan da ga se nazove ljubljeni, dragocjeni sin Crkve, izabrana duša, Božji ugodnik i da bude predložen kao primjer moderne svetosti, stvarne i življene.

Prof. Tommaso Federici
Papinski liturgijski institut — RIM