MERZ GOVORI

MERZ 0 SV. FRANJI

U Merčevoj ostavštini medu nacrtima njegovih predavanja našlo se opširno predavanje pod naslovom »Franjevački duh«. Predavanje je u stvari Merčev komentar enciklike Pia XI. »Rite expiatis«, koja je bila objavljena 1926. prigodom 700. godišnjice smrti sv. Franje. U predavanju Merz donosi glavne misli enciklike, komentira ih i primjenjuje na Orlovstvo, tj. vuče paralele između Orlovstva i franjevačkog duha.

Kako ove godine slavimo 750. godišnjicu smrti velikog sveca, to iz spomenutog Merčeva predavanja donosimo neke važnije misli. Cijelo predavanje pokazuju kako je Merz štovao sv. Franju i u njemu gledao ostvaren ideal kršćanskog savršenstva. Obradio je sve vrline sv. Franje. Evo samo podnaslova predavanja: Jedino svetost preživljuje sve vjekove; Sv. Franjo rješava socijalno pitanje; Franjo ljubi sv. siromaštvo; Vir catholicus; Sv. čistoća i pokora; Njegova ljubav; Franjevački apostolat; Treći red sv. Franje; Treći red i novi društveni poredak; Franjina svetost proslavila je njegovu domovinu i utjecala je na razvoj lijepih umjetnosti; Bitno obilježje svetosti sv. Franje; Upisujmo se u Treći red i promičimo ga; Svetost i društveni poredak; Siromaštvo; Poštivanje svećenika i biskupa; Ljubav prema Bogu i bližnjemu; Crkva se budi u dušama; Socijalne reforme; Nacionalna kultura; Ljubav rođenoj grudi dignuta u viši red. Iz spomenutog predavanja donosimo neke izvatke:

»Ove dvije socijalne kreposti, pravednost i ljubav, propovijedao je sv. Franjo; propovijedao je izmirenje u obiteljima, selima i gradovima. Franjevački duh jest duh pomirenja. I Orlovstvo mora da unese u naša sela i naše gradove slogu i ljubav.

Franjevački duh ljubavi prema svetom siromaštvu i prema siromasima odrazuje se u Zlatnoj knjizi. Cijelo deveto poglavlje o Kršćanskoj ljubavi i milosrđu odiše tim duhom. ... I ovaj je franjevački apostolat (ljubav prema siromasima) vrlo važan kod nas, jer ljubav za bogatstvom vremenitim dobrima, koja vlada u svim slojevima, trga čovjeka od viših dobara i čini ga nesposobnim za oduševljen, poletan rad. I ovaj oduševljeni, poletni rad što ga propovijeda Orlovstvo zasnovan je na franjevačkoj poniznosti koja je siromaštvo duha.

Štovanje svećenstva, poslušnost biskupima i sv. Ocu Papi bitno je obilježje franjevačkog duha. Orlovstvo je i u tom pogledu nosiocem franjevačke ideje; ono ima u svojoj sredini duhovnike; njihova je Zlatna knjiga posvećena Episkopatu, oni nose blagoslov sv. Oca, koji je divno pohvalio rad hrvatskog Orlovstva. Orao nikada ne govori loše o svećenicima, makar mu ovaj za to dao povoda, a smatra da je sve biskupe postavio Duh Sveti i da on nije pozvan da sudi o njihovim djelima.

Ljubav prema Bogu, koja teži za vrhuncima svetosti, odlikuje sv. Franju i njegov red. Savršenstvo duše najglavnija je stvar na svijetu, jer sve ostalo što je Bog stvorio ima zadaću da služi usavršavanju čovjeka. Ljubav Božja se izlijeva i na bližnjega i to poglavito na onoga koji trpi. Orlovstvo je diglo visoko stijeg vrhunaravnosti, za nj se može reći da je ono jedan teološki pokret, jer od svojih članova hoće da učini apostole svetosti.

I kao što je bila zadaća sv. Franje i njegovih redova da pred rasulom obrani katoličku Crkvu, Orlovstvo zapada slična zadaća u hrvatskom narodu .... Probuditi Crkvu i osjećaj za Crkvu u dušama ljudi i učvrstiti Crkvu kao jednu društvenu cjelinu jest zadaća franjevačkog apostolata, a istodobno je to i franjevački duh, koji ima da provejava hrvatsko Orlovstvo.

(F 39/14)

NAČELA APOSTOLATA

Iz neobjavljenih pisama Dra Merza

U svome apostolskom radu dr Ivan Merz, kao tajnik Hrvatskog Orlovskog Saveza napisao je mnoga pisma raznim osobama, kako svjetovnim tako i duhovnim. Jedan dio tih pisama sačuvao se do danas. Kako u drugim njegovim publikacijama tako posebno u njegovim privatnim pismima zrcali se njegova duša puna nadnaravnog žara za dobro bližnjega. Ovom zgodom donosimo izvatke iz kojih se vidi kako Merz shvaća apostolski rad, koji su mu motivi i kriteriji, i kakav je njegov odnos prema crkvenoj hijerarhiji što se tiče apostolata.

Gotovo u svakom izvatku spominje se Hrvatski Orlovski Savez. Bila je to organizacija za katoličku mladež sa snažnom kulturno-prosvjetnom, odgojnom i religioznom orijentacijom. Osnovan je bio 1923. god. a dokinut ukazom tadanje beogradske vlade 1929. god. Dr Ivan Merz je sav svoj apostolski rad medu hrvatskom mladeži razvio u okviru Hrvatskog Orlovskog Saveza kojemu je od njegova osnutka bio tajnikom i potpredsjednikom sve do svoje smrti. Njegovim zalaganjem u prvom redu Hrv. Orl. Savez je poprimio snažnu religiozno prosvjetnu dimenziju i postao najjača organizacija Katoličke Akcije medu Hrvatima.

Iz pisma franjevcu K. P. od 10. VI. 1927.:

U radu mora biti prvi kriterij spas duša, dobro sv. Crkve i to onako kako si to dobro zamišlja Sv. Stolica. Ova misao na Sv. Stolicu i na nadležnog ordinarija mora u tom radu biti glavno dobro; radi se o tome da Kristu predobijemo što više duša a ne da radi jednog političkog programa (gdje smo svi pogrešivi) narod odbijemo od »jedinog potrebnog«.

Iz pisma sarajevskom nadbiskupu od 3. V. 1926.:

Jasno je da smo se mi orlovi stavili u službu svete Crkve spremni da je milošću Božjom pomažemo u širenju Kraljevstva njezinog Božanskog Zaručnika. Nemamo nikakvih nuzgrednih ciljeva, već onaj jedini glavni, da što više duša sjedinimo s Isusom. Stoga se apsolutno pokoravamo i u tom pitanju kao u svim drugima našim biskupima i ako oni vele da smo na krivom putu, to ćemo upravo slijepom pokornošću slušati i raditi kako oni to budu željeli. To ističem stoga, jer tako dobro poznajem svoje drugove, pa znam da presvijetla gospoda prema nama ne trebaju imati nikakvih taktičkih razloga; mi smo uvijek naglašavali ideju poslušnosti crkvenoj vlasti i spremni smo dati takav primjer poslušnosti i onda kada će nam to biti teško .... U sv. se molitve preporuča Vaš u presv. Srcu odani I. Merz.

Iz pisma jednom vjeroučitelju od 11. IV 1928.:

Uvjeren sam da je Orlovstvu osiguran siguran i veoma velik uspjeh u našem narodu, ako se bude i dalje polagala prava i najveća pažnja na duhovne i vrhunaravne vrednote pri uzgoju članstva i javnom radu. Ne bude li se to činilo, bolje je da propadne. Stoga smo mi ovdje unatoč velikih napora, zapreka i svega što sa sobom donosi svaki apostolat, puni optimizma i radimo s najvećim mirom i pouzdanjem bojeći se samo grijeha . . . Nema te sile na svijetu koja bi nam mogla naškoditi tako dugo dok se budemo utjecali SAMO i to SAMO u pomoć Gospodina. A da će i dalje biti križeva to je zakon, jer nema spašavanja i posvećivanja duša bez trpljenja po uzoru Učiteljevom .. . Nastoj da svećenici uistinu vrše ministerium reconciliationis. Što da se oni pravdaju oko tipova organizacija, oko njihove organizacijske strukture! Neka imadu široko katoličko srce, koje poput Crkve obuhvaća i romanski slog i gotiku i barok, koja je indiferentna prema monarhiji i republici, itd., samo ako nisu povrijeđena prava Crkve i ako se po tim kontingentnim stvarima može izbiti jedan »vječan kapital«.