TRAGOM IDEJA DRA MERZA

MLADEŽ IZ EVROPSKIH ZEMALJA U MARIJI BISTRICI

Netko može postaviti opravdano pitanje: kakve veze ima ovo hodočašće mladih iz Evrope u Mariju Bistricu s Ivanom Merzom? Naši čitatelji sigurno se sjećaju kako je naš list lanjske godine opširno izvijestio o Internacionalnom hodočašću mladih u Rim prilikom Svete godine. Spomenuli smo i to da je grupa vjeroučitelja iz Zagreba potaknuta upravo primjerom dra Ivana Merza od prije 50 godina povela oko 300 mladih sa hrvatskog jezičnog područja na Internacionalno hodočašće mladih od 22. do 26. VIII. 1975. Tom zgodom je hrvatska grupa u Rimu bila najbrojnija i najzapaženija i zbog svoje organiziranosti a i zbog narodnih nošnji koje su privukle svačiju pažnju. Organizatori Internacionalnog hodočašća, UGOPI (Unio Generalis Operum Pastoralium pro iuventute) iz Rima odlučili su potaknuti prisutnošću hrvatske grupe ove godine organizirati sličan susret mladih u Hrvatskoj, tim više što se kod nas ove godine slavio tisućljetni jubilej.

U procesiji prema svetištu

Izabran je konac kolovoza za ovo hodočašće. Prisustvovalo mu je 50 mladih iz Irske, 70 iz Francuske i 80 iz Italije, ukupno oko 200. Najavljena grupa iz Španjolske, njih oko 60, bila je spriječena i nije mogla doći. Bio je to prvi evropski susret mladih ovakove vrste u našoj zemlji.

O. Balastrier predsjednik UGOPI-a i glavni organizator hodočašća u molitvi s krunicom u ruci prema Bistrici

U središtu mjesne Crkve

Prvi dan dohočašća odvio se u Zagrebu. U nedjelju 29. VIII. prije podne zajednička koncelebrirana sv. Misa u katedrali. Liturgijsko slavlje odvijalo se po već unaprijed određenom programu na četiri jezika tako da su sve grupe i toga dana i ostalih dana bile jednako zastupljene i svatko je barem nešto čuo na svome jeziku; isto tako svojom pjesmom mogao je sudjelovati. Poslije podne naši gosti obišli su Zagreb: najstariji dio, Kaptol i Gornji grad a potom Novi Zagreb.

Grupa mladih iz Pariza sa svojim svećenikom u sabranoj molitvi

Pokazana im je nova crkva sv. Križa u Sigetu ali isto tako i župski centar u Zapruđu u jednoj novogradnji (stan preuređen u župsku crkvu, gdje nema nikakve nade da bi se u tom dijelu Zagreba koji broji već 200.000 stanovnika mogla izgraditi još koja crkva).

Susret s Marijom u Bistrici — cilj hodočašća

Ponedjeljak, glavni dan hodočašća. Ujutro kreće se ispred katedrale autobusima u Mariju Bistricu. Tokom puta vodiči objašnjavaju stranim gostima smisao jubileja koji slavi ove godine Crkva u Hrvatskoj. Kod kapelice sv. Ladislava izlazi se iz autobusa i u povorci kreće prema svetištu. Uz molitvu i pjesmu! Orgulje su svirale fortissimo dok su mladi ulazili u crkvu. Koncelebriranu sv. Misu predvodi pomoćni zagrebački biskup Mijo Škvorc. Izriče također i propovijed na francuskom jeziku. Bistrički župnik vlč. Lovro Cindori s velikom gostoljubivošću primio je strane goste. Sve svećenike, njih oko dvadeset, pozvao je na ručak a prije odlaska sve mlade hodočasnike počastio je s osvježavajućim pićem. Na povratku u Zagreb hodočasnici su Dosjetili Gornju Stubicu i Trakošćan.

U svetištu Srca Isusova

U utorak 31. VIII. u bazilici Srca Isusova u Zagrebu liturgijski završetak Internacionalnog hodočašća. Koncelebriranu sv. Misu predvodi predsjednik UGOPI-a, preč. A. Balastrier. Propovijeda na francuskom govih kretnji i uvjerenjem kojim je ne znaju taj jezik po živahnosti njegovih kretnji i uvjerenju kojim je govorio. Između ostalog rekao je: »Naše hodočašće povezujemo s marijanskim jubilejom koji se slavi u Hrvatskoj! Našu mladu braću Hrvate upoznali smo lanjske godine u Rimu i veoma smo im se zadivili. Došavši ovamo da ih posjetimo u njihovoj domovini, željeli smo im donijeti ohrabrenje svojom prisutnošću i zajamčiti im našu molitvu. Htjeli smo im dati svjedočanstvo svoje vjere, ali smo također htjeli naći u kontaktu s njima u ovoj kršćanskoj zemlji svjedočanstvo njihove vjernosti Bogu i Crkvi. I upoznali smo dubok i solidan život Crkve u ovoj zemlji.«

O. Balastrier predvodi završnu sv. Misu u Bazilici Srca Isusova. S lijeve strane o. Morgan Castello, voditelj irske grupe; desno o. Sardou, Francuz i o. B. Nagy

Nakon liturgijskog završetka hodočašća cijela irska grupa zajedno sa svoja dva svećenika voditelja pošli su u katedralu i položili veliki vijenac u svetištu. Slično je učinila i talijanska grupa koja je položila tri buketa crvenih gladijola. Obje grupe zadržale su se ondje u molitvi.

Poslije podne za naše strane goste priređen je kulturno muzički program u sjemeništu na Šalati. Najprije je nastupio Župski dječji pjevački zbor iz Samobora, koji su svojim jednoiposatnim programom preoduševili publiku. Poslije njih nastupa tamburaški sastav iz Rečice kod Karlovca u narodnim nošnjama koji su otpjevali i odsvirali splet narodnih pjesama i kola. Muzičkom programu pridružila se i Irska grupa koja je izvela nekoliko irskih pjesama i plesova. Nakon pauze gostima je prikazan film »Crkva u Hrvata« i »Zdravo Djevice« te nekoliko nagrađenih filmova zagrebačke škole crtanog filma.

Irci su sve oduševili svojom pjesmom u crkvi i izvan nje. Na slici: u Bazilici Srca Isusova prilikom završne sv. Mise

Pjesma — jezik sporazumijevanja

Srijedu, 1. rujan, naši su gosti cijeli dan proveli na Plitvicama. Naveče po povratku bio je u katedrali srdačan susret s nadbiskupom. Vođe pojedinih grupa pozdravili su nadbiskupa, na što je on odgovorio svojim kraćim govorom na francuskom jeziku. Irska i francuska grupa predale su nadbiskupu svoje poklone a on se na koncu sa svakim osobno rukovao i poklonio svakome spomen fotografiju sa svojim potpisom.

Poslije večere u dvorani Vijenca u Bogoslovskom sjemeništu upriličen je oproštajni susret koji se protegnuo sve do ponoći. Jezik kojim se komuniciralo bila je pjesma i samo pjesma. Pjesme su se redale jedna za drugom, sad irska, sad francuska, pa onda hrvatska, itd. i taj »jezik« koji najviše zbližava mlade svi razumiju i nije ga teško naučiti. Sutradan ujutro mala grupa hrvatskih mladih ispratila je svoje prijatelje ispred katedrale i rekla »doviđenja« u Lyonu kamo smo pozvani na proslavu 1700. godišnjice lyonskih mučenika.

Irci osvajaju

Najzapaženija grupa na hodočašću bila je Irska grupa. To je prvi puta u povijesti kako su oni sami istaknuli da Irci dolaze na hodočašće u našu zemlju. Osvojili su nas svojom prijaznošću i svojom pjesmom. Pozvali su nas da ih posjetimo u Dublinu.

Osim mladih hodočašću je prisustvovalo i dvadeset svećenika koji su dopratili i vodili pojedine grupe iz raznih zemalja. Među njima bilo je i uglednijih osoba s odgovornim službama: vlč. J. Sardou, Francuz, general redovničke zajednice Timon David; p. Ferrari, generalni prokurator iste zajednice; Remond Armanđ, generalni sekretar djela Timon David iz Marseille-a, s. Lorenzina Colosi, salezijanka iz Rima. odgovorna za formaciju župskih katehista za rimsku biskupiju, vlč. Mario Barsizza iz Rima, delegat biskupije za laikat grada Rima.

Dojmovi i doživljaji

Prije odlaska razgovarali smo s mladima iz raznih grupa o njihovim dojmovima s hodočašća. Evo nekoliko njihovih izjava: Jean-Pierre, mladi inžinjer iz Francuske, Rouen: Posebno me se dojmilo kako Hrvati žive svoju vjeru. Zapazio sam mnoge kapele, raspela, slike na javnim mjestima, sve dobro održavano i okićeno, što pokazuje živi vjerski osjećaj u narodu. U crkvama sam uvijek naišao na ljude koji se mole. Napose nas se dojmila ona mala kapela župskog centra u Zapruđu i onaj žar vjere prisutnih vjernika, koji, unatoč tijesnom prostoru, žive svoju vjeru. Hrvatski svećenici mogu biti ponosni na svoje vjernike.

Vesela talijanska grupa pred Gupčevim spomenikom u Stubici

Lucio, Treviso — Italija: Doživjeli smo jedno iskustvo vjere u vašoj zemlji što nam je dalo snagu i poticaj za naš kršćanski život. Jedno ohrabrenje za nas da unatoč promjena, pred kojima Italija stoji, vjera će dalje živjeti.

Maria, Treviso — Italija: Sve je lijepo i dobro bilo organizirano. Ono što osjećam na ovom hodočašću i na drugim sličnim jest da je jedino pravo opredjeljenje i jedini put onaj Kristov kojim valja ići.

Jean-Luis, Pariz: Organizatori su nam veoma lijepo uspjeli spojiti religiozno s turističkim. Drago mi je također da smo jeli u jednom javnom restoranu i tako došli u kontakt s onim običnim ljudima. Jedino žalim što nije bilo više domaćih mladih.

Veronique, Dijon: Prvi put sam u jednoj istočnoj zemlji. Veseli me da sam vidjela koliko još ima vjere učvršćene u narodu. Za nas je to veoma korisno da vidimo kako napose jedan dio mladih unatoč teškoćama uspijeva sačuvati svoju vjeru.

Colon Marhy, Dublin — Irska: I mene je impresionirao ovaj izražaj vjere koji smo zajednički ostvarili ovih dana. Biti zajedno mi mladi iz raznih zemalja, moliti se zajedno, sklopiti tolika prijateljstva i poznanstva, ipak je to jedan veliki doživljaj!

Anne, Dublin — Irska: Prvi put sam pošla na jedno ovakovo hodočašće i bila sam zabrinuta kako će biti s jezikom. No ubrzo sam vidjela da ne postoje jezične barijere među mladima: vjera, molitva, pjesma, biti zajedno, poznanstva, prijateljstva, sve nas je to približilo više nego što sam mislila. S druge strane ovakovu otvorenost i gostoljubivost od naših gostoprimaca još nisam nigdje doživjela.

Na koncu smo razgovarali i s o. A. Balastrier-om (predsjed. UGOPI-a) o njegovim dojmovima po završetku hodočašća: »Nosimo sa sobom nezaboravne uspomene. Htio bih to upravo naglasiti i dati ovoj riječi njezino pravo duboko značenje. Vjerujem čvrsto u važnost, vrijednost i efikasnost internacionalnih susreta mladih pod uvjetom da nisu samo turistički i kulturni, nego da pomažu otkriti u svakoj zemlji živu Crkvu.

Strani svećenici voditelji raznih grupa s biskupom Škvorcom i mjesnim župnikom vlč. Cindorijem na Bistrici

Upoznali smo našu mladu braću iz Hrvatske lanjske godine u Rimu. Zadivili su nas i dali nam veoma lijepo svjedočanstvo vjere. Zato smo toliko željeli doći u Hrvatsku, ne samo da obnovimo te sretne kontakte, nego posebno da se mi sami učvrstimo u vjeri koju oni žive često na herojski način. Osim vjerskih doživljaja posebno su nas se dojmile i prirodne ljepote Hrvatske, toliko zelenilo, brežuljci, Plitvička jezera. Polazeći zahvaljujemo svima koji su nam pomogli organizirati ovo hodočašće. Opraštamo se riječima: Hvala i Doviđenja!«

Iako su naši gosti otišli zadovoljni, treba ipak napomenuti da se u jednome nije ispunilo njihovo očekivanje kako su i sami privatno izjavljivali. Očekivali i željeli su da će naći i susresti mnoštvo naših mladih barem onoliko koliko su ih vidjeli u Rimu, a kad tamo dočekala ih je samo jedna šačica od njih dvadeset iz Palme koju je uspio sakupiti jedan bivši vjeroučitelj. Zaista treba požaliti ovu nezainteresiranost zagrebačkih vjeroučitelja i zagrebačke mladeži za ovakav prvi i jedinstveni internacionalni susret mladih u našoj domovini koji se pripremao punih osam mjeseci. Bila je to izvanredna šansa da se probudi u našim mladima svijest univerzalnosti kršćanske vjere. Ne bi se smjelo dopustiti da se takovi i slični propusti u buduće ponove.

Makar ime Ivana Merza nije bilo niti jedanput spomenuto za vrijeme hodočašća, osim što su mu strani gosti vidjeli fotografiju i ime na plakatu izvješenom u katedrali, ipak kad analiziramo slijed događaja, vidimo da je i ovo hodočašće povezano s njime, da mu je on, iako dalek i posredan, ali ipak inspirator i u neku ruku začetnik. I tako se i u današnje vrijeme ostvaruje njegova ideja o doživljavanju katolicizma izvan granica vlastite nacije na jednoj univerzalnoj, internacionalnoj osnovi za što se je i sam zalagao još od svojih studentskih dana.

Vidi: Ivanov dnevnik od 27. V. 1920; njegov članak »Katolička đačka internacionalna Unija«, Zora-Luč br. 2, 1920/21, str. 35—37 i br. 3—4, 1920/21, str. 70—72; D. Kniewald, Ivan Merz, život i djelovanje, 1932: poglavlje »Katolička Internacionala«, str. 110—111.

IN MEMORIAM

Danas u doba XX. vijeka
Rada i borbe, gorčine bez lijeka

Imamo dušu ko ljiljan čistu,
Već decenijima omiljelu Kristu.
A ta je duša naš ideal bila
Nama je zato draga i mila.

Mi stoga iz nje crpemo sve niti. . .
Evo nas Ivane! Tvoji ćemo biti,
Ramenom uz rame kroz trnje i boli
Za Tobom idemo ... A Ti za nas moli!

Ljeposav Perinić