|
Mladi današnjice o Ivanu MerzuNJEGOV RAST U VJERI OHRABRUJE— RAZGOVOR S ING. ALOJZIJEM B. — Za mladog zagrebačkog inžinjera Alojzija B. već odavno znademo da se zanima za dra Merza. Zamolili smo ga za intervju za naš list čemu se on veoma rado odazvao. Razgovor s ing. Alojzijem B.Kada ste upoznali Ivana Merza? — Prije osam godina kada je u katedrali bila održana komemoracija obljetnice smrti dra Merza. Poslije toga pročitao sam dva njegova životopisa, koja su mi Merčev lik još više osvijetlila i približila. Što vam se kod Merza posebno svidjelo? — Oduševila me njegova živa vjera koja je postepeno rasla i produbljivala se. Posebno me se dojmio onaj poznati i često citirani njegov odgovor na pitanje jedne ankete zašto ljubi Crkvu i Sv. Oca. Merz je odgovorio: »Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenoga Boga i Isusa sa svim njegovim savršenstvima a u sv. Ocu pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog.« Vidi se da je tu stvarnost naše vjere tako duboko proživio i to ga je sasvim proželo. A kad susretnemo nekoga s ovakvim uvjerenjem i proživljavanjem vjere, onda to djeluje! Drugo što bih želio istaknuti jest ona njegova čudesna koncentracija i poniranje u Božje dubine. U čemu osjećate Merza posebno bližim? — Njegov rast u vjeri za nas mlade ljude i intelektualce jest posebno ohrabrujući. Možemo pratiti cijeli njegov razvojni put prema zrelosti koji je prolazio kroz mnoge teškoće, krize vjerske i moralne, kroz koje normalno ide svaki mladi čovjek. Kroz dnevnik se također vidi u vezi njegovog doživljavanja prve ljubavi kako malo po malo dolazi do ispravnog shvaćanja ljubavi, što ga na koncu dovodi do Boga. Od tijela prema duhovnim vrednotama a od ovih do Boga. Tu mi se čini da je najviše rastao. Svidio mi se osim toga njegov osjećaj socijalne pravde, te njegov apostolski rad i spremnost da u svakoj prilici pomaže bližnjemu. Nalazite li, možda, nešto na Merzu što ne privlači toliko današnjeg mladog čovjeka? — Njegov strogi asketski život je, možda, neostvariv za današnjeg mladog čovjeka i, možda, nije za sve prihvatljiv u toj točki. Bio je čvrst u svojim načelima. Ali treba reći da smo, možda, i mi današnji kršćani previše fleksibilni u našem shvaćanju kršćanstva pa ga ne uspijevamo u tome slijediti. Ipak meni su se posebno svidjele njegove pariške odluke i njegovi napori da tijelo podvrgne duhu, da ima vlast nad tijelom i tako dođe do duhovne slobode. U tome sam ga pokušao malo i ja slijediti. Rekao bih još na koncu da bi se s pravom moglo nazvati Merza koncilskim čovjekom. Na njemu se vidi da je i prije Koncila bilo ljudi koji su znali što treba i kako treba raditi i koji su bili vođeni duhom istine. I još nešto. Htio bih kod Merza posebno istaknuti i naglasiti njegovu erudiciju, njegovu načitanost. Mi današnji ljudi slabo čitamo jer i nemamo toliko vremena a tu su osim toga i film i radio i televizija. Ali kod Merza se vidi njegova kršćanska kultura i njegova izobrazba koju je stekao čitanjem i studijem. I u tom bi Merz mogao poslužiti kao poseban uzor današnjem mladom katoličkom intelektualcu a i svakome tko želi aktivno živjeti s Crkvom. |