AVELIN ĆEPULIĆ

Prošle godine, 1976, navršilo se 40 godina kako je u Zagrebu 2. II 1936. preminuo mladi liječnik i aktivni katolički radnik dr. Avelin Ćepulić Iako je njegova godišnjica već prošla, to ipak ne priječi da mu posvetimo nekoliko redaka u našem Glasilu, tim više što je bio bliži suradnik dra Ivana Merza i zajedno s njime veoma angažiran u radu tadašnjih katoličkih organizacija.

Dr. Avelin Ćepulić rođen je 17. srpnja 1896. u Bakru, gdje mu je otac bio sudac, djed također sudac i političar te član Hrvatskog Sabora. Osnovnu školu polazi Avelin u rodnom mjestu a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Medicinu studira u Innsbrucku, Grazu, Beču i Pragu, gdje je godine 1922. doktorirao. Dolazi potom u Zagreb gdje vrši liječničku službu najprije kao bolnički liječnik a posljednjih godina službuje kao liječnik u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu i kao profesor higijene u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Osim toga bio je besplatni liječnik mnogih katoličkih pa i nekatoličkih obitelji u Zagrebu, koje nisu imale sredstava da plate liječničku pomoć.

Već kao gimnazijalac Avelin Ćepulić aktivno je sudjelovao u radu katoličkih omladinskih društava, koja su u ono vrijeme postojala gotovo u svim mjestima Hrvatske. Došavši na studij u Beč susreće istomišljenika Ivana Merza i otada će ih iste ideje i isti ciljevi povezivati u zajedničkom nastojanju da učine nešto za katoličku stvar. U Beču zajednički obnavljaju studentsko društvo »Hrvatsku«, koje je odigralo veliku ulogu u duhovnom odgoju i usmjeravanju mnogih kasnijih katoličkih intelektualaca. Nekoliko godina kasnije obojica se ponovno nalaze u Zagrebu kao članovi vodstva hrvatske katoličke orlovske organizacije. Poput Ivana Merza i Avelin obilazi mnoga orlovska društva po svim krajevima naše domovine, održava stotine predavanja, bilo za mladež bilo za širi puk, kao i konferencije za studente i intelektualce. Teme njegovih predavanja jesu u prvom redu vjerske, zatim socijalne pa nacionalno-povijesne.

Oni koji su ga dobro poznavali tvrde da je najznačajnija karakteristika njegove duhovne fizionomije bila caritas — ljubav prema bližnjemu. Dati sve svoje i dati samoga sebe ljudima potrebnima i bijednima, to je bio Avelin Ćepulić. Bio je mnogima liječnik bez honorara, ili kako su ga nazivali »liječnik zagrebačke sirotinje«; liječnik koji svojim pacijentima kupuje i lijekove a ne rijetko se znalo dogoditi da bi siromašnom pacijentu nakon izvršenog pregleda diskretno gurnuo u ruku ili u džep novac za lijek ili kao pomoć u nevolji.

Nakon Avelinove smrti jedan njegov bliži prijatelj ovim je riječima sažeo njegovu pojavu i njegove glavne vrline:

»Umro je mlad, neoženjen, upravo žrtvovan u duhovnoj borbi svoga naroda i za spasenje svoga bližnjega, kao utjelovljena dobrota i ljubav, osamljeni asket, meteor plemenitosti i pravo čudo skromnosti, ne ostavivši za sobom ništa i nikoga do li svjetlosti, aureolu čovjeka, kroz koju će svi ljudi, koji su ikada došli u njegovu blizinu, slutiti ispunjenje čovještva u nekom apsolutnom smislu. Pa, dokle god se bude spominjalo ime dra Merza, spominjat će se i ime njegova najintimnijega, ali i najskromnijega prijatelja dra Avelina Ćepulića. Njihova zemaljska sudbina bila je uklopljena u jedinstvenoj misiji: je dan je živio ne u sjeni, nego u svjetlu drugoga, pa će njihove zvijezde iz dalekih perspektiva trajno bacati sjajna sve one kojima je još boriti se i trpjeti za ljude, a još više od ljudi u ime Kraljevstva Božjega na zemlji... «

D. C.