Mladi današnjice o Ivanu Merzu

Putokaz u izgradnji karaktera

Prvi put sam Ivana Merza upoznao prije nekoliko godina kad sam za vjeroučitelja dobio o. Božidara Nagya, koji nam je o njemu često govorio. No, pobliže sam se s njime upoznao tek nedavno, pročitavši biografiju »Borac s bijelih planina«. Moram odmah priznati da me je knjiga oduševila i da sam je čitao u jednom dahu i siguran sam da bi mladi trebali čitati takovu kršćansku literaturu, koja bi im pomogla u izgradnji značaja. Sam Merčev lik doživio sam kao lik čovjeka koji se ustrajno bori za ostvarenje svojih ideala i nastoji u svakom trenutku biti dobar kršćanin i u tome može biti uzor našem naraštaju. Posebno mi se svidio njegov dnevnik u kojem sam našao mnogo toga zajedničkog što i ja doživljavam. Mnoge njegove misli i zapažanja vrijedne su posebne pažnje. Na primjer, one njegove riječi koje je zapisao nakon susreta s jednim čovjekom izuzetnih moralnih kvaliteta: »Sam osjećam da me se ne znam kako inteligentan čovjek nikada ne bi mogao tako dojmiti kao čisti. Stvarno je tako i baš mi ovo potvrđuje istinitost kršćanskih moralnih načela. Čistoća i vječno čistoća, treba da je geslo.«

Duboko me se dojmila snaga njegove vjere i ljubav za čovjeka. On je u potpunosti shvatio smisao svog života na zemlji i usavršavao se u službi Bogu. Mi mladi smo često puni tako sjajnih misli, plemenitih namjera, osjećamo nešto uzvišeno, no začas opet zaboravljamo sve lijepe odluke, jer sva okolina, sve vidljivo vuče na se pozornost i čovjek instiktivno čini dosta toga zlo. Merz bi nam ovdje mogao pomoći svojom ogromnom životnom energijom, samosvladavanjem i odricanjem. Kad smo u brizi, poteškoći, razgovor s Bogom najbolje će nam pomoći.

Posebno su mi se svidjele Merčeve pariške odluke i njegovi napori da tijelo podvrgne volji duha. U nekim njegovim odlukama pokušavam ga i ja slijediti, na primjer: gimnasticirati svaki dan, o sebi nikada ne govoriti, o svojoj boli nikada ne govoriti, svaki se dan bar jednom posvema Bogu pomoliti, poniženje pred ljudima s veseljem primiti, ne odati se nikada odviše jednostrano znanosti, biti sa životom u najužem kontaktu. Neke druge njegove odluke o asketskom životu ipak su neostvarljive za prosječnog mlada čovjeka i nijema lako u potpunosti i u svemu slijediti, gotovo je nemoguće biti tako savršen kao Merz. No s druge strane, to ga čini idealom prema kojemu treba neprestano težiti.

Imponirala mi je i Merčeva izvanredna naobrazba. Današnja omladina teži da sa što manje napora (a time i znanja) osigura svoju životnu egzistenciju i jednostrano se posvećuje svom pozivu. Merz bi nam trebao biti putokaz kako da svestranije i osmišljenije koristimo svoje slobodno vrijeme u izgradnji svog duha i karaktera.

Miro, srednjoškolac, Zagreb