Tragom ideja Ivana Merza

SUSRET MLADIH U LYONU

Možda će se netko zapitati u kojoj vezi stoji ovaj susret mladih u Lyonu s Ivanom Merzom. Naši čitatelji sjećaju se sigurno Internacionalnog hodočašća mladih u Rim 1975. o čemu je opširno izvijestilo ovo naše Glasilo Postulature prije dvije godine. Organizatori hodočašća 1975. bili su potaknuti upravo primjerom Ivana Merza koji je slično hodočašće organizirao za Svetu godinu 1925. Susret u Rimu s mladima iz drugih zemalja prije dvije godine urodio je prijateljstvom i jačanjem internacionalne katoličke svijesti među mladima. Tako su rimski organizatori potaknuti prisutnošću mladih iz Hrvatske organizirali 1976. Internacionalno hodočašće mladih u Mariju Bistricu prigodom hrvatskog jubileja (vidi Glasilo Postulature br. 1—2, 1976) a ove godine prigodom 1800. obljetnice lyonskih mučenika internacionalni susret mladih u Lyonu, kojemu je prisustvovalo 50 mladih iz Hrvatske pod vodstvom vjeroučiteljaisusovaca iz Bazilike Srca Isusova u Zagrebu.

Lyon slavi svoje junake

Godine 177. za vrijeme krvavih progona u Rimskom carstvu posvjedočilo je svoju vjeru svojom krvlju 47 mučenika kršćana u Lyonu i obližnjem gradiću Viennei. Bili su to uglavnom ugledniji članovi kršćanske zajednice, među njima i sam biskup Potin, ali su se svojim junaštvom u podnašanju muka isticali i oni jednostavniji iz kršćanskog puka, kao što je bila ropkinja Blandina i petnaesgodišnji mladić Pontik. To su ujedno bili prvi poznati mučenici na tlu današnje Francuske i koji su ukopani u temelje Katoličke Crkve u Francuskoj. Svoje junake kršćanski Lyon dostojno je komemorirao i proslavio ove godine kad se navršava 1800. obljetnica njihova mučeništva. U okviru te proslave bio je organiziran i susret mladih, o kome ćemo sada nešto više reći.

Susret je bio zakazan za početak rujna 1977., točnije od 31. VIII. do 4. IX. Zbog velike udaljenosti naši mladi iz Zagreba, njih pedest, u jednom autobusu kreću 30. VIII. ujutro. Zaustavljaju se u Bresci, rodnom mjestu Sv. Oca Pavla VI., gdje noće i sutradan ujutro nastavljaju put u Lyon zajedno s prijateljima Talijanima iz Brescie i Novare. Poseban doživljaj predstavlja prolaz kroz tunel ispod Mont Blanca. Dan je bio i lijep pa se je Mont Blanc mogao izvrsno vidjeti.

Gitara nadomješta jezik: Nikola i Frano sa svojim stranim prijateljima.

Pred veče stižemo u Lyon. Već je prije bilo dogovoreno da će naši mladi biti smješteni po obiteljima pa smo svi bili znatiželjni kako će sve to uspjeti. Ugošćuje nas župa sv. Luke s mladim poletnim kapelanom vlč. Bernard Prevnat koji je organizirao ovakav smještaj među svojim župljanima. Kako se sumrak počeo hvatiti, tako malo po malo stižu obitelji po svoje štićenike. »Meni dvije djevojke, nama jedan mladić, k nama mogu troje itd.« javljali su se naši gostoprimci a organizatori su nastojali udovoljiti i jedne i druge. Kad su svi bili razdijeljeni i otišli sa svojim gostoprimcima, organizatori nazvaše ovaj dan »Dan kada su dijelili djecu« prema istoimenom filmu koji je obrađivao sličnu tematiku.

Sutradan ujutro prvo sve nas je zanimalo, kad smo se u devet sati opet sastali, kako smo se proveli kod svojih domaćina. Svi zadovoljni. Dapače neki se ne mogu nahvaliti srdačnog prijema kojim su bili primljeni od svojih domaćina.

Prije podne u bazilici bl. Djevice Marije na brežuljku Fourviere, koji dominira cijelim Lvonom, imamo sv. misu za sve grupe. Doznajemo da nas ima ukupno pet stotina. Osim nas tu su Talijani, Španjolci, predstavnik Irske i naravno domaćini Francuzi. Naše narodne nošnje, kojih smo imali dvadesetak, privlače svačiju pažnju a fotoaparati ne prestaju škljocati; nas opet zanimaju mali uniformirani katolički skauti (izviđači) njih 150, koji su nam tih dana bili na raspolaganju i usluzi.

Tog prvog dana kao i narednog razgledavamo Lyon pod vodstvom naših vodiča. Dvomilijunski grad smješten na ušću Rhone i Saone ima svoju dugu povijest. Nastao je za vrijeme rimskog imperija najprije na brežuljku Fourviere a onda se malo po malo sve više širio do današnjih razmjera. Od industrije poznat je po proizvodnji svile i to još za starih Rimljana. Doznajemo da su naši vojvođani upravo iz Lyona nabavljali svilu za izradu svojih narodnih nošnji. Sačuvane su mnoge rimske građevine: veliki teatar, ostaci kuća bivše najprometnije ulice, amfiteatar, a u obližnjem gradiću Viennei nalazimo još više tragova rimske dominacije i prisutnosti od čega grob Poncija Pilata posebno privlači našu pažnju.

Pohod Arsu

Trećeg dana našeg boravka u Lyonu bio je organiziran cjelodnevni posjet Arsu i njegovom junaku sv. Ivanu Vianeyu, župniku arškom. Krećemo ujutro autobusima a onda zadnjih osam kilometara pješice kroz lijepu prirodu i valovita polja i livade. Put do Arsa provodimo u molitvi, razmišljanju i pjesmi prema određenim tekstovima što su nam ih organizatori za tu zgodu pripremili. Upoznajemo se tako sa životom i osobom skromnog župnika arškog, koji je za života privlačio k sebi cijelu Francusku a nakon smrti postao uzor i zaštitnik svećenika. Došavši u to malo mjestance posjećujemo crkvu, grob župnika arškog, njegov stan i kuću (posebno nas zanima prostorija u kojoj se borio s demonom i koju mu je taj zapalio).

Mali Francuzi u Arsu željeli su naučiti naše kolo »Seljančice malena«

Poslije podne nakon ručka i vesele rekreacije na livadi, gdje su mali Francuzi oduševljeno slušali naše pjesme koje smo spontano izvodili, imamo u doljnoj novoj bazilici arškoj sv. misu. Posebno se molimo za svećenička zvanja. Vraćamo se kući osvježeni i odmoreni s ove oaze mira, sabranja i svježe prirode.

Posljednji dan

S nedjeljom 4. rujna službeno je završio naš internacionalni susret u Lyonu. Imali smo toga dana veoma bogat program. Prije podne u lyonskoj katedrali završna sv. misa s lyonskim kardinalom. Svi naši opet su u narodnim nošnjama. Poslije sv. mise zajedničko fotografiranje s kardinalom. Nakon ručka sve grupe sakupljaju se u rimskom amfiteatru, gdje su mučenici prolili svoju krv za Krista. Pred očima našega duha oživljuju scene od prije 1800. godina koje su se odigravale na ovome tlu: divlje zvijeri, mučitelji, razjarena poganska svjetina, postojanost i junaštvo kršćana koji radije podnose sve pa i samu smrt, ali se svoje vjere ne odriču. Nakon kratkog nagovora i komemoracije mučenika susret završavamo zajedničkim pjevanjem Vjerovanja kao izrazom one iste vjere koja povezuje lyonske mučenike i nas, iako nas dijeli osamnaest stoljeća.

Hrvatska grupa mladih pred lyonskom katedralom s lyonskim kardinalom Renardom, p. Balastiereom, predsjednikom UGOPI-a i svojim vodom puta o. B. Nagy-om.

Naša hrvatska grupa ima još jedan dirljiv susret toga poslijepodneva: s našim radnicima i njihovim dušobrižnikom vlč. Marijanom Skomeržom. Prisustvujemo njihovoj sv. misi u crkvi gdje se redovito okupljaju svake nedjelje. Zajedno s njima pjevamo i na koncu sv. mise ori se iz svih naših grla »Lijepa naša«. Poslije sv. mise susret i razgovor s našim ljudima uz zakusku, koju su nam pripremili. Upoznajemo se malo s njihovim sudbinama, s njihovim problemima. Unatoč materijalnoj prednosti, tuđina je tuđina. Mnogi se žele vratiti, drugima to nije moguće, iako bi htjeli. Našim posjetom, našim pjesmama i narodnim nošnjama donijeli smo im kutić domovine, kako su nam sami rekli. Naveče toga dana po zadnji puta sve grupe su zajedno u jednoj vili na otvorenoj pozornici. Naši domaćini priredili su nam bogat program. Koncert domaće muzike, nastup lyonskih folklornih grupa. U programu je sudjelovala i naša folklorna grupa sa svojim krakim programom, koji se morao ponoviti na zahtjev publike. U međuvremenu imali smo večeru sve na otvorenom. I na koncu su nam skauti prikazali jednosatnu dramu pantomimu u šest slika o lyonskim mučenicima, koja se sviju posebno dojmila. Budući da nije bilo puno govora, nego se sve usredotočilo na geste i akciju, to se radnju moglo lagano razumjeti. Po završetku pozdravljamo se s našim prijateljima iz raznih zemalja u nadi da ćemo se opet vidjeti negdje u Evropi.

Posjet drugim svetištima u Francuskoj

Iako je naš susret u Lyonu završio, boravak u Francuskoj produžuje se za još jedan dan. Kad smo već ovdje, ne možemo ne posjetiti još neka mjesta, duhovne centre, o kojim smo već prije puno tog čuli.

Naš cilj u prvom redu jest Paray-le-Monial, centar odakle je potekla pobožnost Srcu Isusovu po cijelom svijetu i s kojim naša bazilika Srca Isusova stoji u posebnim duhovnim vezama. Sv. misu imamo u kapelici ukazanja, gdje se nalazi i grob sv. Margarite Marije Alacoque.

Neraspadnuto tijelo sv. Bernardice u Nevers-u (umrla 1879. g.)

Već oko podneva produžujemo naš put do Nevers-a u posjet sv. Bernardici. Neki od nas bili su u Lurdu, drugi će sigurno ići. Kad smo već ovdje, svakako moramo vidjeti mjesto gdje je sv. Bernardica provela svoj redovnički život. No, najviše nas zanima ona sama. Njezino tijelo, koje je sačuvano potpuno neraspadnuto već 98 godina, izloženo je u staklenom lijesu. Stojimo pred pravim čudom koje nije teško razjasniti: Bog je izuzeo Bernardičino tijelo od prirodnih zakona raspadanja da bi time dokazao indirektno autentičnost lurdskih ukazanja i lurdske poruke: Gospa je pozvala svijet na molitvu i pokoru za grijehe.

Posjetili smo također i Cluny sasvim kratko i samo izvana. Bio je to veliki duhovni centar Francuske napose u XI. stoljeću u kojem je djelovao cistercitski red. Danas je samo muzej i skup ruševina jer je za francuske revolucije bio porušen i popaljen.

Susreti na povratku

Ujutro 6. rujna napuštamo Lyon i vraćamo se istim putem kući. Dan je bio još ljepši pa je prolaz kroz Alpe bio još zanimljiviji. Kratko se zaustavljamo u Chamonix-u, odakle nas je očarao pogled na Mont Blanc koji se kupao u suncu, a blještavilo snijegom pokrivenih njegovih vrhunaca odražavalo se na čistom plavom nebu. Da smo imali samo pola dana vremena, išli bismo na vrh jer se onamo lako dođe žičarom. No treba nešto ostaviti i za drugi put.

Naveče stižemo u Bresciu, gdje ćemo opet noćiti. Ujedno se upoznajemo s tri mladića Talijana iz Brescie, članovi Katoličke Akcije: Claudio, Gianfranco, Gigi. Jedan od njih upravo toga dana slavi svoj 15. rođendan. Svi mu ga čestitamo. Druga dvojica su malo stariji od njega, ali još nisu navršili 16 godina.

Sutradan nas sva trojica prate u Padovu. U autobusu imamo s njima mali intervju o njihovom katehetskom radu. Sva trojica su katehisti, predaju vjeronauk mlađoj djeci. Gotovo je teško vjerovati da se mladići u toj dobi bave i ovakovim hobijem. Nisu sami, međutim. U njihovoj župi ima ih tridesetak. Bilo je to ugodno iznenađenje slušati te mladiće kako pričaju o svome radu, o motivima zašto su se odlučili. Ujedno su nam i otpjevali uz gitaru i nekoliko pjesama, što ih pjevaju mladi kršćani u Italiji.

U Padovi posjećujemo grob našeg blaženika o. Leopolda Mandića, gdje imamo i sv. misu. Navraćamo se svakako i u baziliku sv. Antuna. Opraštamo se s našim prijateljima iz Brescie, koji se vraćaju kući vlakom, a mi nastavljamo put prema kući bez stanke. U Zagreb stižemo već oko 10 sati naveče. I kao što smo naše hodočašće započeli molitvom i sv. misom u kapelici bazilike Srca Isusova, tako ga u njoj i završavamo. Zahvaljujemo Bogu na tolikim lijepim stvarima i doživljajima, koje smo kroz ovih devet dana doživjeli, a bilo je toga veoma mnogo. Zahvaljujemo također i na lijepom vremenu, koje smo imali kroz svih devet dana našega putovanja. Kršćansko bratstvo, koje smo na poseban način živjeli kroz to vrijeme, odlučili smo i dalje živjeti kroz godinu u »Oazi Prijateljstva«. To je možda najveći plod našeg hodočašća.