MERZ I MLADI

STUDENTSKO HODOČAŠĆE U VJEČNI GRAD — RIM

Susret sa Svetim Platnom

Još u mjesecu svibnju, studentska zajednica iz Bazilike Srca Isusova u Zagrebu »Palma«, odlučila je poći na hodočašće u Rim, početkom listopada ove godine. Tim putovanjem željela se počastiti uspomena dra Ivana Merza o 50. obljetnici njegove smrti koja se navršila ove godine. Dr. Merz je bio posebno povezan s Rimom i ljubav prema Crkvi i Svetom Ocu želio je što dublje usaditi u srca hrvatskih vjernika a napose mladeži.

Hodočašće je okupilo 48 sudionika i to ne samo iz Zagreba nego iz cijele domovine jer je preko Glasa Koncila poziv bio upućen svima.

Prije Rima uputili smo se u Torino gdje se upravo izlagalo Sveto Platno.

Putovanje je započelo 1. listopada sa sv. Misom u Bazilici. Bio je to početak priprema, koje smo nastavili u autobusu, za susret sa Svetim Platnom. Noć smo proveli u Domu za duhovne vježbe u mjestu blizu Torina. Odmor je bio kratak, no to nam nije teško palo jer sutradan nas je u Torinu, čekao susret sa Svetim Platnom. Došli smo u crkvu upravo kad se molila Jutarnja, s kojom svakog jutra započinje pokazivanje Platna. Mnoštvo ljudi tiskalo se u crkvi i svi su gledali u Platno koje je bilo izloženo nad oltarom. Nismo razumjeli molitvu jer se molilo na talijanskom, ali smo u sebi duboko proživljavali taj susret. Nakon svršetka Jutarnje, prošli smo u mimohodu kraj Platna. Čule su se rečenice: »Osjetila sam kao da iz Platna izbija sam Isus Krist koji nas poziva k sebi... Osjetila sam ljubav Božju više nego ikad... Nema sumnje da to platno potječe od Isusa Krista ...« Većina je ipak šutjela, nemoćna da pred tako prisutnim Kristom kaže makar i riječ. A vani su čekali redovi onih koji su htjeli vidjeti Platno. Stajali su strpljivo, bez riječi i u tom ih nije mogla omesti ni kiša. Nastavili smo put u Rim, ali misli su nam se još dugo vraćale Platnu i onoj tajnovitoj atmosferi, prepunoj Duha koja ga okružuje. Voditelj hodočašća upozorio nas je na koncu da osim Svetoga Platna imamo izričitu uspomenu na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće koju je sam Isus ostavio Crkvi, a to je presveta Euharistija.

U Rimu kad nema Pape

Veselili smo se posjetu Rimu, a još više saznanju da ćemo vidjeti Svetog Oca. Ivan Pavao I. osvojio nas je svojim smiješkom i govorima koje smo slušali na Radio Vatikanu i htjeli smo mu osobno izraziti svoju odanost i poštovanje. Međutim, još prije nego smo krenuli na put, Papa je umro. Išli smo na pogreb i već u mislima gledali Rim pust bez Pape. Ali, iznenadili smo se. Rim bez Pape je snažan, osjeća se u njemu prisustvo Onog koga Papa predstavlja na zemlji. Jasno i duboko smo osjetili Isus Krist je živ, prisutan u svojoj Crkvi, tako ju je ustanovio da nema te sile koja bi joj mogla naškoditi. Osjeća se kako je On taj koji vrši smjenu na kormilu Petrove lađe, jednoga poziva da bi drugoga poslao.

SUSRET SA OCEM P. ARRUPEOM — »CRNIM PAPOM« KAKO NAZIVAJU U RIMU ISUSOVAČKOG GENERALA

Umjesto poziva na audijenciju, u Rimu su nas dočekale ulaznice za pogreb. No mi smo Papu vidjeli i prije. Već prvog dana našeg boravka u Rimu posjetili smo ga na odru. Drugog dana prisustvovali smo pogrebu. Nećemo nikada zaboraviti onaj pljesak kojim se Rim i Svijet oprostio od »Pape koji se uvijek smiješio«. Treći put posjetili smo Svetog Oca na njegovu grobu u kripti Bazilike Svetog Petra.

STUDENTI-HODOČASNICI PRED NASLOVNOM CRKVOM NAŠEGA KARDINALA ŠEPERA URIMU

Toliko toga vidjeli smo u Rimu. Nadahnjivali smo se vjerom na mjestima koja su tako značajna za nas vjernike. Bile su prekrasne te građevine ali su još ljepši bili susreti sa živom Crkvom, sa zajednicama mladih iz Rima.

Prvi je susret bio s mladima, članovima Katoličke Akcije, u njihovoj nacionalnoj centrali u Rimu odmah blizu Vatikana. Naša grupa željela je posjetiti i upoznati taj veliki pokret koji i danas u samoj Italiji okuplja 800.000 članova i za čije uvođenje se Ivan Merz među prvima zalagao u našim krajevima. Mlađi u njihovoj centrali zajedno sa svojim duhovnikom vlč. F. Spertinijem obavijestili su nas o djelovanju Katoličke Akcije napose među mladima. Potom su nas proveli kroz svoje prostorije i na koncu svima dali po jedan mali poklon. Drugi susret imali smo s mladima, članovima Zajednice kršćanskog života, nekadašnje Marijine kongregacije, koji je bio upriličen nakon susreta s »crnim papom«, o. P. Arrupeon, generalom isusovačkog reda.

Na povratku u Zagreb svratili smo se u Firenzu i Padovu. Posjetili smo crkvu sv. Antuna i našeg o. Leopolda Mandića.

Naše hodočašće postiglo je potpuno svoj cilj. Vidjeli smo svjedočanstva vjere, divili smo se umjetničkim djelima koja su nastala nadahnuta vjerom, vidjeli smo kako živi centar kršćanskog svijeta, počastili smo uspomenu Ivana Merza, doživjeli smo kršćansko zajedništvo međusobno i preko Rima s cijelom Crkvom, svim kršćanskim narodima. Zahvaljujemo Bogu na svim tim milostima.

Branka

PROLJETNO I JESENSKO HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU

Merčeva obljetnica komemorirana je na uobičajenom proljetnom i jesenskom hodočašću studentske i srednjoškolske mladeži u Mariju Bistricu.

28. svibnja, nedjelja, proljetno hodočašće bilo je posvećeno temi »Uloga i položaj mladih u Crkvi«. Povod da se odabrala ta tema, bio je upravo Ivan Merz i njegova aktivna angažiranost kao svjetovnjaka u Crkvi. Prije sv. Mise o. Tadej Vojnović govorio je na tu temu, a poslije podne o. Božidar Nagy održao je predavanje uz dijapozitive o životu i radu dra Merza. Glas Koncila od 4. VI. 1978., br. 11, na str.14 izvješćujući o hodočašću ovim je riječima komentirao predavanje o Ivanu Merzu: Predavač je nastojao »izreći vjerničke napore Ivana Merza u misijskom apostolskom radu u ondašnjoj Crkvi uz naglasak da je kroz to postao čovjek i vjernik izvanredne dubine i jasnoće, nepokolebljive ustrajnosti i odvažne smionosti. Mladi su to sve prevodili na vlastiti jezik situacije i shvatili da je uz zamah i oduševljenje posadašnjenog angažmana zaista potrebna i vjernička dubina, istinitost i produhovljenost, da treba biti i ostati poslušan Duhu«. Kao i uvijek tako je i ovaj puta izdan mali priručnik-vodič za sudionike hodočašća. U njemu je na koncu dodano na tri stranice kratka biografija Ivana Merza i neke njegove značajnije misli.

I na jesenskom hodočašću mladih, 22. listopada, Ivan Merz je bio prisutan. Biskup Skvorc, koji je predvodio koncelebriranu sv. Misu, spomenuo ga je u propovijedi. Budući da je tema hodočašća bila odnos zajednice i »klape«, u hodočasničkom vodiču dodani su pod naslovom »Ivan Merz o problemu klape« izvatci iz Merčevog predavanja-članka »Sticanje podmlatka« koje je objavio u »Luči« br. 1/2, 1923., na str. 14—16. To je jedan od najznačajnijih Ivanovih članaka s područja teorije apostolata, u kojem je u stvari ocrtao svoje apostolske metode u radu s mladima.

Kako proljetno tako je i jesensko hodočašće okupilo preko pet stotina mladih zajedno sa svojim vjeroučiteljima.

HODOČAŠĆE U IRSKU

Za vrijeme Svete Godine 1975. grupa mladih iz Hrvatske pošla je na hodočašće u Rim potaknuta primjerom Ivana Merza i njegove mladeži od prije 50 godina. Tom zgodom naši mladi upoznali su mlade Irce katolike koji su također došli na hodočašće u Rim. Stvorilo se prijateljstvo pa su tako Irci posjetili naše mlade 1976. godine i hodočastili u Mariju Bistricu o čemu je već pisalo naše Glasilo. Na njihov poziv naši mladi, njih 55, uglavnom iz župe Srca Isusova iz Zagreba posjetili su u ljetu 1978. god. svoje prijatelje u Irskoj i zadržali se ondje 12 dana. Hodočastili su i u njihovo najveće marijansko proštenište Knock. Duhovna iskustva i doživljaji bili su veoma veliki jer su naši mladi imali priliku upoznati jedan katolički narod koji duboko živi svoju vjeru. Samo jedan mali podatak već mnogo govori: 90% svih irskih katolika ide redovito nedjeljom na sv. Misu. Tako i za ovo putovanje-hodočašće zahvaljujemo Ivanu Merzu i njegovom primjeru bez kojega ne bi bilo ovoga poznanstva.

IRSKI DOMAĆINI ORGANIZIRALI SU ZA NAŠE MLADE SUSRET S MINISTROM VANJSKIH POSLOVA G. O'KENNETOM

Na slici grupa naših mladih na primanju kod irskog ministra vanjskih poslova O'Kennet-a koje su organizirali irski domaćini.