Merz nadahnjuje

BLAGDAN KRISTA KRALJA

u Benediktovoj godini

Collegium pro musica sacra predvodio je molitvu Večernje blagdana Krista Kralja iz Časoslova kojoj se pridružila sva publika na početku Akademije.

I ove godine svečano je proslavljen blagdan Krista Kralja u nedjelju 23. studenog 1980. u prepunoj dvorani Dječačkog sjemeništa u Zagrebu. Poticaj da se taj blagdan svake godine proslavi na poseban način došao je nakon proslave 50. obljetnice smrti našega Ivana Merza koja je održana za isti blagdan 1978. g. No već i sama narav blagdana zahtjeva da se na taj dan kojim završava crkvena liturgijska godina kršćani nađu zajedno i izvan euharistijskog slavlja te si posvijeste istine naše vjere da je Krist Kralj cijelog svemira i čovječanstva i da smo svi pozvani te jednom uđemo u puninu njegova Kraljevstva. Taj blagdan sintetizira našu spasenjsku prošlost, posvješćuje nam sadašnjost i navješta blagoslovljenu budućnost. Proslavom toga blagdana kršćani trebaju anticipirati one radosti i ono zajedništvo u ljubavi koje ih očekuje u Isusovu Kraljevstvu.

Program akademije i ovaj puta nosio je naglasak onoga što Crkva slavi te godine. I kao što je lani bio prisutan Branimirov jubilej tako je ove godine slavlje 1500. obljetnice rođenja sv. Benedikta našlo odjeka u ovoj proslavi. Program svečane akademije koja je započela u 16 sati a završila poslije 19 sati bio je raznolik.

Započelo se molitvom, večernjom blagdana iz Časoslova koju je predvodio Collegium pro musica sacra, a pridružili su se svi prisutni. Tim molitvenim činom željelo se sjediniti sa cijelom Crkvom po svijetu koja u te večernje sate slavi Krista, Kralja svega stvorenog. Voditelj je napomenuo da ove iste molitvene tekstove Časoslova moli danas Sveti Otac u Rimu, svi biskupi, svećenici, redovnici i brojni laici diljem katoličkog svijeta. Osim toga bio je to ujedno i odziv našim biskupima koji su nas ovoga proljeća svojom poslanicom o sv. Benediktu pozvali da našoj molitvi dademo liturgijski karakter i molimo dnevno bar jedan dio časoslova.

Prvu točku — GLORIA od A. Vivaldia — izveo je Collegium pro musica sacra uz instrumentalnu pratnju članova zagrebačke filharmonije. Publika je oduševljeno primila ovu izvedbu koja je proslavi blagdana dala i umjetničku vrijednost a sadržajno se potpuno uklopila u temu slavlja.

Novakinja u pratnji dviju redovnica približava se biskupu od kojeg će primiti redovničku odjeću, pojas, skapular, bijeli veo i zapaljenu svijeću.

Prikazan obred oblačenja novakinje benediktinke

Druga točka međutim ostavila je najdublji dojam na sve prisutne. Bio je prikazan obred oblačenja novakinje benediktinke. Tri su okolnosti utjecale da se odlučilo uvrstiti ovaj prikaz u program. Najprije tu je veliki petnaeststoljetni jubilej sv. Benedikta. Drugo, otkriće »generalove kćerke« iz Ivanova dnevnika o čemu smo opširno izvijestili u našem prošlom broju. Ivan je prisustvovao u Parizu njezinom oblačenju kad je ulazila u samostan 1921. god. i to je dirljivim riječima opisao u svome dnevniku. Ta sestra benediktinka, Marie Denise, još danas živi vjerna svome zvanju kako je to Ivan predvidio na dan njezina oblačenja. I na koncu željelo se prikazati kako su se mnogi mladići i djevojke odazivali pozivu Krista Kralja kroz stoljeća, kao i danas, da bi sav svoj život posvetili Njemu i proširenju Njegova Kraljevstva.

Obred oblačenja novakinje benediktinke. Novakinja sva u bjelini kleči dok zbor redovnica pjeva liturgijski himan »Isuse kruno djevica«.

Kao uvod bio je pročitan spomenuti opis oblačenja iz dnevnika Ivana Merza. Tekst je bio popraćen dijapozitivima, originalnim snimcima. Tako su prisutni mogli vidjeti s. Marie kao devetnaestgodišnju djevojku prije ulaska u samostan, sam samostan, kapelu, vrata klauzure, itd. Napose se dojmilo publike kad su ugledali sestru kako danas izgleda, vedra, nasmijana, nakon 59 godina vjernosti svome zvanju!

Potom je bio prikazan sam obred oblačenja. Izvele su ga kandidatice sestara Kćeri Božje ljubavi i mladi Bazilike Srca Isusova. Publika je velikim zanimanjem i u potpunoj tišini pratila odvijanje obreda za koji je pozornica također bila prikladno udešena. Iz sakristije je izišao biskup u pratnji asistencije do vrata samostanske klauzure odakle je izišla novakinja obučena sva u bjelinu u pratnji redovnica. Dok je procesija išla prema oltaru, zbor redovnica pjevao je himan »Isuse kruno djevica«. Nakon pozdrava biskupa, uvodnih molitava i zaziva Duha Svetoga dvije redovnice skidaju novakinji vijenac i bijeli veo. Potom se približava biskupu od kojega prima redovničko odijelo. U pratnji dviju redovnica odlazi u sakristiju gdje odlaže bijele haljine i oblači redovničku odjeću. Za to vrijeme redovnice pjevaju koralnim napjevom psalam 16 i 24 koji slikovito ilustriraju značenje samoga čina oblačenja. Potom se novakinja vraća pred biskupa od kojega prima pojas, skapular, bijeli redovnički veo i zapaljenu svijeću. Svakoj od ovih stvari biskup tumači simboličko značenje dok joj ih predaje. Kada je novakinja potpuno obučena zapjeva se Tebe Boga hvalimo i procesija se uputi prema vratima samostana. Ondje novikanja riječima psalama pjevajući moli da joj otvore vrata a zbor redovnica odgovara ističući ljepotu doma Božjega. Potom biskup predaje novakinju časnoj majci. Novakinja se zatim pozdravlja sa svim sestrama od kojih prima sestrinski zagrljaj i polagano i dostojanstveno ulazi u samostansku klauzuru da ondje živi potpuno Bogu posvećenim životom moleći se i žrtvujući za spasenje svijeta. I dok redovnice ulaze u samostan pjevajući Izaijin hvalospjev uz pratnju orgulja, biskup s asistencijom vraća se u sakristiju praćen brujem samostanskih zvona.

Brojna publika u tišini velikom pažnjom i zanimanjem pratila je prikaz obreda oblačenja novakinje benediktinke.

Skladna izvedba koja se odvijala mirno i dostojanstveno, te koralno pjevanje redovnica uz pratnju orgulja uspjela je dočarati atmosferu benediktinskih opatija i njihovu vjekovnu tradiciju redovničkog života.

Novakinja obučena u redovničku odjeću s bijelim velom približava se vratima samostanske klauzure gdje ju čeka časna majka i zajednica sestara koje će ju povesti u klauzuru.

Publika je ostala pod dubokim dojmom. Neki su bili ganuti do suza. Uzvišenost Bogu posvećenog života zasjala je na trenutak u svoj ljepoti. Mnogi su izrazili svoje priznanje izvođačima. Čuli su se prijedlozi da se ovaj obred još izvodi napose po župama.

Potaknut svojim doživljajem iz Pariza objavio je Ivan Merz cijeli tekst ovog dirljivog obreda u časopisu Za Vjeru i Dom 1925. g. u rubrici Vječni Rim koju je uređivao cijele te godine. Naše Glasilo u svom prošlom broju 1—2, 1979/80. objavilo je ponovno taj tekst obreda pa ga zainteresirani mogu ondje lako pročitati.

Za ovu zgodu prikaza obreda oblačenja biskup Mijo Škvorc i Postulatura Ivana Merza pozvali su sestru Marie Denise da dođe u Zagreb. Sestra međutim nije mogla doći jer je vezana samostanskom klauzurom a i zdravstveni razlozi ne bi joj dopustili. No uputila je svima prisutnima za ovu zgodu, na našu molbu, jedno pismo koje je bilo pročitano na koncu prikaza obreda oblačenja. Pismo objavljujemo također u ovom broju.

»Prvi odgojitelji svete Hrvatske« — recital o benediktincima od Petra Grgeča izvode mladi Bazilike Srca Isusova-Palma.

Tako je ovaj prikaz obreda oblačenja kod benediktinki bio još jedan doprinos slavlju Benediktove godine i upoznavanju bogate duhovne baštine benediktinskog reda.

U drugom dijelu programa nastupilo je pet vjeronaučnih zajednica mladih iz Zagreba. Mladi iz Bazilike Srca Isusova-Palme izveli su recital o benediktincima »Prvi odgojitelji svete Hrvatske« od Petra Grgeča. Četiri ostale zajednice mladih nastupile su sa svojim glazbenim točkama. Bile su to ove zajednice: Mladi župe Srca Marijina s Jordanovca (Tvoj brat sam ja); Mladi župe Presv. Trojstva iz Prečkog (E. Kutleša: Hvala za istinu i Kristu); Zajednica mladih KYRIOS iz župe Krista Kralja s Mirogoja (Č. Antolić: Bože moj, Majci, Hvala Ti Kriste, Znam za koga živim); Zbor mladih župe sv. Luke iz Travna (B. Marcello: Nebesa silna i Kristu Kralju).

Akademija je završila pjevanjem internacionalne himne u čast Kristu Kralju: Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje Krist Kralj vječno kraljuje, koju je kao molitvu otpjevala sva dvorana. I dok su se brojni sudionici polako razilazili bijeli natpis s pozornice »PAX IN REGNO CHRISTI — MIR U KRALJEVSTVU KRISTOVU« kao da je lebdio na svima i pratio ih njihovim kućama.

Pismo generalove kćerke s. Marie Denise, benediktinke iz Pariza

Za proslavu blagdana Krista Kralja 23. XI. 1980. na kojoj je bio izveden prikaz oblačenja novakinje benediktinke biskup Mijo Škvorc i Postulatura Ivana Merza pozvali su sestru Marie Denise benediktinku iz Pariza da dođe u Zagreb. Sestra nije mogla doći ali je uputila svim sudionicima proslave pismo koje ovdje donosimo.

Preuzvišenom Gospodinu biskupu Miji Škvorcu,vlč. ocu Postulatoru i svim sudionicima koji će biti prisutni na proslavi blagdana Krista Kralja 23. studenog 1980.

Veoma mi je drago da Vam mogu saopćiti koliko sam bila ganuta vašim ljubaznim pozivom da dođem u Zagreb na ovu proslavu. Bila bi za mene velika radost naći se među vama za ovu jedinstvenu zgodu. Ipak mi to nije moguće. Ivan Merz je bio dobro razumio da je oblačenje od 4. studenog 1921. godine značilo definitivni ulazak u život klauzure koja ostaje važno pravilo te ga moram poštivati unatoč jedinstvenoj okolnosti jubilarne proslave sv. Benedikta. No srcem i molitvom bit ću u Zagrebu 23. studenog. Drugi razlog koji me sprečava da poduzmem putovanje u vašu lijepu zemlju jest moje dosta slabo zdravlje kao i mojih 79 godina.

Vaš poziv međutim jest velika čast za našu redovničku zajednicu. Usuđujem Vas moliti da se pomolite za naš samostan kako bi zagovor našega Ivana Merza isprosio nova zvanja našoj zajednici. Ja ću to isto učiniti za benediktinske samostane u Hrvatskoj.

Još jednom najsrdačnije zahvaljujem za vaš velikodušni poziv koji ste mi uputili.

Neka sveti Benedikt i Ivan Merz za nas mole a Krist Kralj neka nas ispuni svojim milostima.

S. Marie Denise Chevillotte, OSB

Merz o redovničkim zavjetima kod benediktinki

Iz ovog malog remek djela katoličke umjetnosti — obreda oblačenja novakinje benediktinke — vidi se do kojeg je dostojanstva kršćanstvo diglo ženu. Obred polaganja zavjeta koji poslije toga slijedi, s umjetničkog gledišta kao da nadmašuje sam obred oblačenja. To je preobražen himan djevičanstvu, vrhunac umjetnosti uopće, koji se gubi u nedoglednim nadzemaljskim visinama.

Klasična grčka umjetnost odsjev je Božanstva kako se očituje u naravnom svijetu (Antigona); Dante nam je dao umjetnost u kojoj je narav podignuta po Milosti u nadnaravni svijet.

U obredu polaganja zavjeta kao da smo napustili već naravni svijet i kao da se već nalazimo u preobraženoj anđeoskoj umjetničkoj sferi, gdje blistanje Duha Svetoga stvara djela neopisive ljepote, neopisivog kolorita i sjaja.

I jedino u vrtu Papinstva, koje imade zalog Kristove neograničene pomoći, može cvasti ovo neusporedivo lijepo i miomirisno cvijeće liturgijske poezije.

Za Vjeru i Dom, 10(1925)273