|
|
PROF. MIRKO CEROVAC1911—1980Umro je još jedan od vrijednih i vjernih suradnika Sluge Božjega Ivana Merza: angažirani hrvatski katolički javni radnik, dugogodišnji profesor nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, višegodišnji urednik »NEDJELJE« i suradnik brojnih hrvatskih katoličkih novina i časopisa. Profesor Mirko Cerovac rođen je u Zagrebu 1911. godine u radničkoj obitelji (otac mu je bio tvornički ložač). Od najranijih godina uz svog starijeg brata pok. dra Dragutina Cerovca sudjeluje u radu orlovskog društva u župi sv. Antuna u Zagrebu (sv. Duh). Već kao mladi student postaje istaknuti radnik u križarskoj organizaciji, kojoj je ostao vjeran do kraja. Gimnaziju i filozofski fakultet je završio u Zagrebu. Najveći je dio svoje službe proveo kao profesor hrvatskog i latinskog jezika na nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, djelujući među budućim svećeničkim kandidatima. Nije pok. prof. Cerovac svojim dragim đacima prenosio samo svoje veliko znanje i opću kulturu, nego i bogato životno iskustvo angažiranog vjernika i aktivnog katoličkog javnog radnika. Tisuće njegovih đaka se i danas sa zahvalnošću sjećaju njegovog uspješnog odgojiteljskog rada. I nakon što je umirovljen rado su ga susretali u svom krugu, crpeći i u ovakovim zgodama od obilja njegovog nesebičnog davanja drugima. Raznolika je bila aktivnost prof. Cerovca u hrvatskom katoličkom pokretu: od člana i funkcionera orlovskog društva na sv. Duhu u Zagrebu pa do raznih poslova i funkcija u vodstvu organizacije, kojoj je više godina bio podpredsjednik. Sve je ove dužnosti naš Mirko savjesno, redovito i uspješno obavljao. Kao neumorni radnik obilazio je naša sela i gradove, čestoput pješice, održavajući tečajeve i predavanja i nastupajući kao odličan govornik na javnim skupovima i zborovanjima. U samom je vodstvu organizacije skoro svakodnevno radio, ne štedeći se. Sve bez ikakove nagrade ili naknade! Druga su to vremena bila! Posebno je značajna aktivnost prof. Mirka Cerovca kao urednika tjednika »Nedjelja« i raznih drugih izdanja križarske organizacije. U novinskom je apostolatu Mirko Cerovac pokazao i svoje velike sposobnosti, svoje široko znanje, životno iskustvo i neumornost. Oni, koji će jednog dana pisati povijest hrvatskog katoličkog pokreta, posebno orlovsko-križarskog pokreta, objektivno će iznijeti sav rad i zasluge prof. Mira Cerovca kao jednog od istaknutijih radnika, čovjeka široke kulture i velike aktivnosti. I posljednjih godina svojega života prof. je Cerovac surađivao u raznim katoličkim listovima i izdanjima i to ne samo kao lektor i korektor (bio je priznati stručnjak za jezik) nego i kao pisac. Bilo je to Mirkovo vraćanje njegovoj prvoj i najvećoj sklonosti: apostolskom djelovanju perom! Uza sve svoje teško zdravstveno stanje (skoro slijep!) neumorno je radio ne tražeći za svaki svoj rad naknadu. Šteta je, velika je šteta, da se velike sposobnosti, znanje i iskustvo prof. Cerovca nisu dovoljno angažirale u času nastajanja novije katoličke publicistike i izdavalačke djelatnosti. On bi se bio rado odazvao pozivu, ali poziva nije bilo ... Sa sigurnošću možemo reći: životni je poziv prof. Mirka Cerovca bio: djelovanje kao katolički javni radnik, apostol. Bio je u tome dosljedan sljedbenik Ivana Merza, kojega je osobno poznavao i mnogo se trudio da se ostvare namisli ovog Sluge Božjega. Mirko Cerovac je djelovao za ideale i za mladež, hrvatsku katoličku mladež, kojoj je Ivan Merz žrtvovao svoj mladi život. U nizu brojnih suradnika i sljedbenika Ivana Merza, Mirko Cerovac zauzima izuzetno i značajno mjesto! Nakon tolikih djelatnika iz orlovsko-križarskog pokreta ostavio nas je i naš Mirko. Uvijek vedar i nasmješen, prirodno duhovit i spreman na šalu, ali ozbiljan radnik, kojemu život nije bio lagan. Umro je od posljedica nesretnog slučaja. Iza sebe je ostavio suprugu Šteficu, sinove i unučad. U ostavštinu prof. Mirka Cerovca moramo ubrojiti i njegova brojna dobra dijela, a posebno primjer angažiranog vjernika i nesebičnog apostola. Dragi Mirko, hvala Ti na svemu, a posebno Ti hvala na bratskim osjećajima, na spremnosti da pomogneš bratu čovjeku! Hvala na svim žrtvama u našem pokretu, hvala na primjeru Tvojim đacima i Tvojim suradnicima! Počivaj na Mirogoju uz svog brata Dragu, uz našeg Avelina, sestru Maricu Stanković i sve one kojima grobove znamo i ne znamo, a živjeli su, djelovali i trpili uz geslo: žrtva, Euharistija i apostolat! Lav Znidarčić Pogreb prof. Mirka okupio je brojne njegove prijatelje i suradnike u apostolskom radu. Govorima su se od njega oprostili župnik župe sv. Antuna o. Maks Herceg i dr. Ivan Tilšer. Kada je lijes bio spušten u grob glazba je otsvirala pjesmu »Za svaku dobru reč« što je mnogima izazvalo suzu na oku. Prof M. Cerovec umro je 20. listopada 1980. Mjesec dana nakon smrti njegovi prijatelji organizirali su sv. misu zadušnicu koja je održana u kapeli Bazilike Srca Isusova. Predvodio ju je biskup Đuro Koksa koji je bio i sam učenik prof. Mirka. Koncelebrirali su: o. Pero Bulat superior Bazilike, o. Maks Herceg OFM Conv, župnik sv. Antuna, vlč. A. Miličić predstavnik katoličke generacije kojoj je pripadao prof. Mirko, o. R. Koprek urednik »Života« i o. B. Nagy postulator Ivanove Kauze. Prilozi koji su sakupljeni kod ove sv. Mise bili su namijenjeni za Postulaturu Ivana Merza. Osim brojnih prijatelja prof. Mirka iz stare katoličke generacije ovoj sv. misi prisustvovali su i predstavnici mladih. Ova prisutnost mladih bila je simbolički izražaj zahvalnosti staroj generaciji kojoj toliko dugujemo. Ujedno je željela naglasiti onaj kontinuum koji treba da postoji među generacijama. One vrijednosti koje su naši stari živjeli, svjedočili i mnogi za njih trpjeli jesu i naše vrijednosti koje mi nastavljamo živjeti i razvijati. Nakon sv. mise mnogi od prisutnih zadržali su se u dvorani u srdačnom razgovoru međusobno i zajedno s mladima kojima je bilo drago upoznati još živuće predstavnike stare katoličke generacije od koje mladi mogu mnogo toga naučiti. |