Razgovor s gosp.Markom Sinovčićem,povjerenikom Postulature Ivana Merza za Južnu Ameriku

DESET GODINA JEDNOG NADAHNUĆA

Uz 10. obljetnicu izlaženja lista "Orla zlatnih krila" u Argentini

U Buenos Airesu, u Argentini već desetu godinu izlazi mjesečnik ORAO ZLATNIH KRILA - list za promicanje štovanja sluge Božjega Ivana Merza. Pokrenuo ga je i ureduje Marko Sinovčić, publicist, poznati hrvatski javni i kulturni djelatnik. Prigodom desete obljetnice izlaženja Orla zamolili smo ga za razgovor. Najprije nekoliko njegovih biografskih podataka.

Marko Sinovčić rođen je u Novigradu na moru, 12.IV.1917.g. u težačkoj obitelji. Pučku školu polazio je u rodnom mjestu i u Svetom Roku u Lici, odakle mu je bila majka. Srednjoškolsku naobrazbu stekao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, skolastičku filozofiju u Franjevačkoj Visokoj bogoslovnoj školi u Makarskoj, a pravne znanosti studirao je u Zagrebu i Firenci. Veoma rano počeo je pisati. Surađivao je u mnogim prijeratnim katoličkim časopisima. U iseljeništvu, kamo je otišao nakon završetka rata, nastavio je spisateljskim radom. Godine I953. pokrenuo je u Buenos Airesu vlastiti časopis "Hrvatska misao", koji je izlazio punih 17 godina. Poslije je bio urednik novina "Hrvatski narod", te časopisa "Rakovica" i "Republika Hrvatska". Objavio je nekoliko knjiga: Vježbenica španjolskog jezika (1948), NDH u svjetlu dokumenata(1950); zajedno sa suprugom I965. objavljuje posebno vrijednu zbirku rodoljubne lirike "Trubljači slobode". Pokrenuo je i nakladnu kuću, koja je izdala tri knjige. Godine 1991. izišla mu je iz tiska knjiga "Hrvati u Argentini i njihov doprinos hrvatskoj kulturi". Za drugoga apostolskog putovanja Pape Ivana Pavla II u Argentinu bio je izvjestitelj hrvatskog programa Radio-Vatikana. Obavlja dužnost povjerenika Postulature Ivana Merza za Južnu Ameriku.

Susret s Merzom u zrelim godinama

Što Vas je potaknulo da izdajete "Orla zlatnih krila"?

M.Sinovčić: Unutarnji poticaj, nadahnuće. Svako drugo tumačenje isključeno je.

Da li ste prije imali bilo kakve veze s Merzom ili s njegovim idejnim sljedbenicima dok ste bili u Domovini?

M.Sinovčić: Kad je Merz umro, ja sam imao 11 godina. U župi gdje sam rođen nije bilo nikakve vjersko-crkvene organizacije. Iako sam već zarana, kao ministrant, bio povezan s Crkvom, sve što se odnosilo na vjerski život laika izvan mise i crkvenih obreda, za mene je bila velika nepoznanica. Kao srednjoškolac živio sam u sredini koja je pripadala drugom krilu Katoličke Akcije. Znao sam za križare, usudio bih se reći da su mi bili simpatičniji od onih drugih, ali sve je moralo stati na tome. Zato su moji prvi radovi u "Mladom Hrvatu" i listu "Mi, učenice", koje je u Splitu izdavao dr. Antun Pilepić, ili u "Katoličkoj riječi", koja je također ondje izlazila. Da sam ostao dulje u Zagrebu, vjerojatno bih se bio više zanimao za Merza, ali Domovina me je trebala na drugom mjestu, i ja sam se njezinu pozivu odazvao, napustivši gotovo definitivno Zagreb, koji još uvijek nisam bio dovoljno upoznao.

Emigracija je učinila svoje. Drugi svijet, nove sredine, velike brige, težak izbjeglički život. Sljedbenici Ivana Merza nisu se javljali. Tek 1968.g. izišlo je i njegovo ime na javu. Bilo je to u vrijeme kad sam ovdje, u Buenos Airesu, izdavao časopis "Hrvatska misao". Blaško Štitić, poznati zadružni radnik još iz vremena Merza i Ivanov dobar znanac, koji je živio u Santiagu, Chile, poslao mi je na uvrštenje jedan članak o Merzu u povodu 40. obljetnice njegove smrti. Objavio sam ga (sa slikom) u 41. broju "Hrvatske misli" pod naslovom: "Dr.Ivan Merz". Očekivali smo, i pisac i ja, da bi to moglo potaknuti nekoga od bivših križara da pokrene akciju oko širenja Ivanove svetosti; to više što je već tada bio u tijeku postupak za njegovu beatifikaciju. Međutim, nitko ništa nije poduzeo.

Tada se dogodilo ono što smatram, kako na početku rekoh, unutarnjim poticajem, nadahnućem. A dogodilo se ovako. U rujnu 1981.g. u ruke mi je došao životopis Ivana Merza što ga je napisao o.Josip Vrbanek (Vitez Kristov - Dr.Ivan Merz). Bilo je to prvi put da sam uopće imao Merčev životopis. Pročitao sam predgovor i počeo čitati prvo poglavlje. Došavši nakon uvoda do rečenice "Rodio se Ivan Merz 16.XII.1896. u Banjoj Luci" naglo sam zastao. Učinilo mi se kao da mi netko priječi da idem naprijed. Prekinuh čitanje i pođoh na počinak, jer je već bilo kasno navečer. Pa kad se ista stvar ponovila sljedeća dva dana, odbacio sam mogućnost fizičkog umora očiju. Obuzeo me je uz to i duševni nemir, koji se stalno pojačavao. Riječi "Rodio se Ivan Merz 16.XII." stalno su mi lebdjele pred očima. U jednom času sine mi misao: Ne traži li možda Ivan Merz od mene da se pobrinem da se toga dana 16.XII. počne s akcijom oko širenja njegove svetosti na ovim prostorima? Učinilo mi se odmah da sam pogodio u "sridu" alke. Sutradan sam počeo nazivati bivše križare. Tako je počelo.

Rođenje Orla zlatnih krila

Kako su se stvari dalje razvijale?

M.Sinovčić: Odmah sam stupio u vezu s Postulaturom Ivana Merza u Zagrebu. Za 20. prosinca bila je zakazana spomen-misa u našemu Hrvatskom vjerskom središtu Sv.Nikola Tavelić. Samo nekoliko dana prije stigla mi je preko Rima pošiljka knjiga i sličica Ivana Merza. Za sljedeću godišnjicu rođenja, 1982., imali smo spomen-misu, a nakon mise predavanje. Posebni događaj bio je izlazak prvog broja "Orla zlatnih krila". Pojavio se u vrlo skromnom obliku, a uz to i na samo četiri stranice. Do sada smo stigli do 86. broja i izlazi redovito na 12 stranica. Sada se spomen-mise za Ivana Merza održavaju dvaput godišnje: za Ivanov rođendan u mjesecu prosincu spomi njemo ga se prilikom hrvatskog hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj u franjevačkoj misiji u Vucetichu, nedaleko od Buenos Airesa; a za godišnjicu Ivanove smrti u svibnju sjećamo ga se u "Hrvatskomu vjerskom središtu" u Buenos Airesu.

Što znači "Orao zlatnih krila"za Hrvate u Argentini?

M.Sinovčić: Znači mnogo uzme li se u obzir da je to jedini hrvatski katolički list ne samo u Argentini, nego i u čitavoj Latinskoj Americi. Oznaka mu je: hrvatski list katoličkog usmjerenja za promicanje štovanja Sluge Božjega Ivana Merza te za opće vjersko i kulturno obavještavanje.

Merz u Argentini

Među Hrvatima u Argentini bilo je i osoba koje su Merza poznavale. Jeste li ih uspjeli susresti?

M.Sinovčić: Susreo sam ovdje više osoba koje su bile u Domovini izravno povezane s Merzom ili su bile njegovi sljedbenici. Spomenut ću neke od pokojnih: Stipe Ramljak, prof.Dušan Žanko, dr.Dragutin Kamber, don Jozo Zovko, prof. Ivan Oršanić, prof.Zvonimir Fržop, prof.Ante(Toni) Gazzari, ing.Ivan Asančaić, Bogde Baljkas i drugi. Sa svima sam bio osobno povezan. Neki od njih, kao i neki koji su još na životu, ostavili su svoje svjedočanstvo i ta svjedočanstva poslana su Postulaturi u Rim, a neka su objavljena i u "Orlu zlatnih krila". Velika je šteta što su ta svjedočanstva tražena tek kad se počelo s iskazivanjem počasti Ivanu Merzu u ovoj sredini.

Da li se u radu oko širenja Ivanove svetosti ograničujete samo na Argentinu?

M.Sinovčić: Uglavnom da, ali nastojim da se vijesti o Ivanu šire i izvan granica ove zemlje. Radi toga potičem prijatelje da to oni čine, a i sam se obraćam uredništvima naših listova da objave ovu ili onu vijest.

Kako se odnosi hrvatska mladež u Argentini prema Merzu?

M.Sinovčić:  Kao i prema svemu drugom što joj nudi hrvatska sredina. Naše potomstvo je posebno poglavlje naše životne stvarnosti. Tu moramo razlikovati djecu poslijeratnih iseljenika i onu ranije emigracije. Poslijeratna se ne odriče krvne veze, hrvatskih korijena, ali uz rijetke i časne izuzetke ne pokazuje zanosa za ono što dolazi odatle niti što Hrvati stvaraju ovdje, ako to nije povezano s folklorom. Nedovoljno ili nikakvo poznavanje hrvatskog jezika ometa rad na hrvatskoj njivi.

Da li ste s Merzom prodrli i u argentinske krugove?

M.Sinovčić:  Pokušava se. Sa sestrom milosrdnicom Mirjam Radošević, dok je bila ovdje na službi, izdao sam na španjolskom brošuricu: "Ivan Merz, laik kandidat za sveca", koja se je dijelila u argentinskoj katoličkoj sredini. Imamo i sličica na španjolskom jeziku. Ali u radu na tuđoj njivi treba dobro paziti kako se nastupa. Znate, svaki narod ima svoje svete ljude i želi da oni dođu do oltara prije drugih. Zato morate nastupati s mnogo takta. Upoznao sam i ovdašnjega papinskog nuncija s Ivanom Merzom tako što sam mu dao predavanje prof.Luigija Gedde koje je održao na simoziju u Rimu o Ivanu Merzu 1987. Pismeno mi je zahvalio što je mogao upoznali Merza preko toga poznatog talijanskog laika. Naš svećenik Grgo Roglić posvetio je jedne nedjelje u katedrali u Mar del Plati cijelu svoju propovijed Ivanu Merzu. Mnogi su mu nakon mise prišli i tražili Ivanovu sličicu. Tih je sličica ovdje podijeljeno na stotine, kako pred crkvama i u bolnicama, tako i prilikom osobnih dodira.

Kako Vi osobno doživljujete Ivana Merza, što on za Vas znači?

M.Sinovčić: - Ono što radim, činim iz punog uvjerenja. Možda sam to izrazio u Četiri stiha koja sam napisao dok sam jedne večeri spremao novi broj "Orla zlatnih krila":

Orle zlatnih krila, usmjeri nam let U visine plave, gdje kraljuje Krist. Daj da vjera naša i naš život čist Budu staza stalna u nebeski svijet.

O Hrvatima u Argentini

Recite nam na koncu nešto općenito o Hrvatima u Argentini, njihovu broju, prilikama, položaju, kada su onamo došli itd.

M.Sinovčić: O tome sam pripremio knjigu koja sadržava popis svih hrvatskih publikacija izdanih u Argentini od 1946.g. kad je prvi poslijeratni Hrvat stigao u Argentinu do 1989.g. U oduljem uvodu govorim općenito o Hrvatima u ovoj zemlji, a posebno o poslijeratnoj emigraciji. Moji zaključci, osobito o broju Hrvata koji su kroz Argentinu prošli ili još u njoj žive, temelje se na istraživanjima koje sam izvršio u mjerodavnim ustanovama. Brojno stanje Hrvata u ovoj zemlji iznenadit će mnoge. Nemojte mi stoga zamjeriti što Vam ostajem dužan odgovor na Vaše pitanje.