DOM HRVATSKIH HODOČASNIKA U RIMU NOSIT ĆE IME "IVAN MERZ"

Ispunjen zavjet u čast Ivana Merza

U Rimu je potkraj 1985.g. pokrenuta akcija za otvaranje Doma hrvatskih hodočasnika, za čim se već odavno osjećala velika potreba. Manji gostinjac za hrvatske hodočasnike postojao je u Rimu više od 400 godina (ukinut je početkom ovoga stoljeća). Ne samo stalna potreba nego i postojanje ove stoljetne tradicije, ohrabrilo je pokretače akcije da krenu naprijed. Glavni inicijator pothvata, o. Božidar Nagy, postulator kauze Ivana Merza, na početku akcije u prosincu 1985. g. obavijestio je o tome Svetoga Oca i zamolio je njegov blagoslov. Papa je odmah ohrabrio i blagoslovio ovu zamisao i prvi je dao dar od deset milijuna lira za budući Dom. Time je započela akcija za prikupljanje priloga za Dom među Hrvatima u inozemstvu. 7. siječnja 1986.g. osnovan je Inicijativni Odbor hrvatskih svećenika i redovnika koji žive u Rimu i koji su vodili ovu akciju. Na prvoj sjednici osnutka Odbora sudjelovao je upravo posvećeni pomoćni banjalučki biskup Franjo Komarica.

10. svibnja 1986., na obljetnicu smrti dr. Ivana Merza, koja je bila komemorirana u Međunarodnom centru za mladež u Rimu (blizu Bazilike sv.Petra), Odbor je načinio zavjet Ivanu Merzu: ako se u kraćem vremenskom razdoblju uspije ostvariti ovaj pothvat, Dom će nositi njegovo ime.

Nakon prikupljenih početnih novčanih sredstava 16. srpnja 1987. u Marijinoj Godini, na blagdan Gospe Karmelske, kupljena je na otplatu odgovarajuća zgrada od talijanskih časnih sestara dominikanki. Učinile su se potom najnužnije adaptacije u Domu ( zgrada je do tada bila škola) tako da je Dom uskoro počeo primati hodočasnike. Do sada, tj. tijekom četiriju godina, od kad je Dom primio prvog hodočasnika u njemu je našlo smještaj više od 9.000 hrvatskih hodočasnika. Već sama ta činjenica pokazuje koliko je Dom bio potreban hrvatskom narodu. Da nije bilo Doma, većina tih hodočasnika možda ne bi nikad vidjela Vječnoga Grada.

Zahvaljujući odzivu i velikodušnosti Hrvata iz cijeloga svijeta, Dom je gotovo u potpunosti isplaćen. Nakon isplate započet će uređivanje Doma, za što će također trebati daljnja materijalna sredstva.

Već sada Dom ukrašuju djela hrvatskih umjetnika. Tako je tu nazočan pralik Gospe Velikoga Zavjeta i Višeslavov križ — dar fra Krune Vukušića. Iz Amerike je umjetnik Josip Turkalj poslao na dar svoj veliki reljef pokrštenja Hrvata, koji je smješten u blagovaonici Doma. Brončani reljef umjetnika Ante Starčevića, koji prikazuje Ivana Merza kao onoga koji povezuje Hrvate s Rimom, nalazi se na samom ulazu u Dom. Polovicu troškova za izradu toga reljefa namirili su svojim darovima duhovni sljedbenici Ivana Merza, bivši orlovi i križari. U izradi je oltar za kapelicu, koji će za podnožje imati Višeslavovu krstionicu. Bit će to dar Hrvata iz Kassela, Njemačka.

U Domu se nalazi također i rimsko sjedište Postulature Ivana Merza.

Osim brojnih Hrvata koji su svojim prilozima omogućili ostvarenje ovoga pothvata, posebno želimo spomenuti dva velika dobrotvora Doma: Zora Aurora Ivičić i o.Alojzije Hartli.

Zora Aurora Ivičić bila je prva hrvatska fokolarinka koja je posljednjih deset godina radila u hodočasničkom apostolatu u Rimu. Mnogo se zanimala za hrvatski Dom, pomagala je njegovo ostvarenje i svoju patnju i trpljenje posljednjih mjeseci bolovanja (rak kostiju) prikazala je za uspjeh cijele akcije. Umrla je u Rimu 1988. g.

O.Alojzije Hartli kao hrvatski misionar u Njemačkoj veoma se bio zauzeo prikupljajući dobrovoljne priloge za Dom i pomažući ga na razne načine. Umro je u avionu na putu za domovinu 1990. Vjerujemo da to dvoje zaštitnika iz neba bdiju i pomažu dovršenje ovoga pothvata za duhovnu dobrobit hrvatskih katolika.