SIMPOZIJ O MERZU U RIMU ZA SINODU BISKUPA 1987.

LAIČKA DUHOVNOST U ŽIVOTU IVANA MERZA

Prikaz Simpozija u Vatikanskom dnevniku L'OSSERVATORE ROMANO

U mjesecu listopada 1987.g. održana je u Rimu Sinoda biskupa koja je bila posvećena laicima. Za tu prigodu Postulatura Ivana Merza i Hrvatska zajednica iz Rima organizirali su 10. listopada u Rimu Simpozij o Ivanu Merzu. Željelo se upozoriti sinodalne oce na tu veliku pojavu hrvatskog katolicizma. Svima im je bio uručen poziv za sudjelovanje na simpoziju uz Ivanovu kratku biografiju i sličicu. Tako su brojni biskupi iz cijeloga svijeta dobili prve informacije o našem Ivanu. Vatikanski dnevnik "L'Osservatore Romano" od 25.studenog 1987. na str.6. donio je prikaz simpozija pod naslovom "Svjedočanstvo duhovnosti mladoga hrvatskog laika". Uz članak je objavljena i slika Ivana Merza. Članak je napisao postulator Ivanove kauze, o. Božidar Nagy. Donosimo prijevod članka kako ga je donio "L'Osservatore Romano".

Osoba i crkveno djelovanje Sluge Božjega Ivana Merza(1896-1928), hrvatskoga katoličkog intelektualca, još su slabo poznati izvan njegove zemlje Hrvatske. Tko je bio taj kršćanski laik, profesor, koji kad je umro u dobi od samo 32 godine, bio je nazvan "stupom Crkve u Hrvatskoj"? Na to pitanje želio je odgovoriti jedan Simpozij što ga je organizirala Postulatura kauze za kanonizaciju i Hrvatska zajednica u Rimu prigodom Sinode biskupa. Simpozij je održan u Generalnoj kući Družbe Isusove u Rimu, u subotu 10. listopada 1987.

Tema Simpozija bila je: "Laička duhovnost u životu Ivana Merza." Ta je tema bila namjerno izabrana da bi se predstavila aktualnost duhovnog iskustva jednog laika koji je iz njega crpio svoj jedinstveni apostolski angažman u izgradnji Kraljevstva Božjega.

Na otvorenju Simpozija, biskup Guido del Mestri, bivši apostolski nuncij, (postao kardinal 28.VI. 1991.), rodom također iz Banje Luke gdje je rođen Merz, ustvrdio je sasvim ozbiljno da je došao čas da se Merz upozna i izvan svoje domovine. P.Atanazije Matanić, OFM, profesor duhovnosti na Antonianumu u svome predavanju dao je pregled Hrvatskoga katoličkog pokreta kao okvira u kojem se smješta djelovanje Sluge Božjega.

Biskup Franjo Komarica, banjalučki biskup koji je sudjelovao na Sinodi biskupa kao delegat Biskupske konferencije Jugoslavije, ocrtao je duhovni Merčev razvoj, slijedeći posebno njegov bogat dnevnik. Pokazao je kako je Merz polagano, pod utjecajem milosti Božje, od običnog dječaka, napose kroz iskustvo trpljenja za Prvog svjetskog rata, dozrio tako da je postao "čudom katoličkog čovjeka", kako su ga nazivali. "Katoličke vjera jest moje životno zvanje" pisao je Ivan nakon dovršena obraćenja majci iz Pariza gdje je studirao. To zvanje međutim imalo je na raspolaganju samo šest godina da bi se ostvarilo u javnom životu, no njegov apostolat bio je tako intenzivan da je zasluživao bezrezervno divljenje.

P. Božidar Nagy, isusovac, postulator kauze Ivana Merza (odgovorni urednik hrvatskog programa Radio-Vatikana) u svome izlaganju analizirao je temeljne karakteristike Merčeve laičke duhovnosti, među kojima se posebno ističe njegova vjernost kao katoličkog intelektualca Crkvi i rimskom Prvosvećeniku. U tome smislu ilustrativan je Merčev odgovor na pitanje u jednoj anketi:"Zašto ljubim Crkvu i Svetog Oca Papu?" On je odgovorio: "Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svoga."

Dr.Marin Škarica, profesor u Sjemeništu u Splitu, predstavio je Merza kao laika, začetnika liturgijskog pokreta u Hrvatskoj. Zapravo liturgija je bila glavnim izvorom njegova duhovnog života; zanimala ga je toliko da je za svoju doktorsku dizertaciju izabrao temu "Utjecaj liturgije na francuske književnike od Chateaubrianda do naših dana". Dr. Marin Škarica napisao je svoju doktorsku disertaciju na Anselmianumu u Rimu o Merzu kao začetniku hrvatskoga litrugijskog pokreta.

U poslijepodnevnom dijelu simpozija govorili su laici. Posebno zanimljivo predavanje bilo je od prof.Luigija Gedde, Merčeva suvremenika. Prije svega on je naznačio četiri izvora-iskustva koji su doveli Ivana do vjere i do potpunog posvećenja Bogu: ljepota, ljudska ljubav, trpljenje za vrijeme rata i liturgija. Oko svega toga Ivan je ostavio dragocjene stranice svoga dnevnika. Kao bivši predsjednik talijanske Katoličke Akcije, prof. Gedda je naglasio kako se Merz nadahnjivao na talijanskoj Katoličkoj Akciji. Poznati trinomij talijanske katoličke mladeži "molitva-akcija-žrtva" Ivan je prihvatio usavršivši je u "žrtva-euharistija-apostolat" i predložio ga kao geslo za tisuće mladih hrvatskih katolika koji su ga slijedili.

Zaključujući svoje izlaganje, prof. Gedda ja ustvrdio da Ivan Merz nije samo jedan primjer, jedna "parabola" onoga što je tih dana Sinoda isticala u odnosu na laike, nego predstavlja važan dio onoga što se može zvati objavom laikata unutar Crkve; zaslužuje stoga da bude postavljen na svijećnjak kao svjetlo za cijelu Crkvu.

Gosp. Jakov Jukić, sociolog religije iz Splita, slušač na izvanrednoj Sinodi prigodom 20.obljetnice Drugoga vatikanskog sabora, u svome predavanju govorio je o utjecaju što ga je Ivan Merz imao na svoje suvremenike, napose na intelektualce i na mlade. Osoba na koju je najviše utjecao bila je Marica Stanković (1900-1957), velika odgojiteljica ženske mladeži, koja je nakon Merčeve smrti ostvarila njegovu ideju osnovavši prvi ženski sekularni institut u Crkvi u Hrvatskoj - Suradnice Krista Kralja. Analizirajući utjecaj Merza na svoje suvremenike, Jakov Jukić posebno je označio tri teze koje izviru iz primjera i angažmana Ivana Merza: 1) afirmacija univerzalnosti Crkve u odnosu na opasnosti zatvaranja u partikularizme, 2) vrednovanje i uzdizanje liturgijskog čina naspram napasti da se miješa vjera i politika, 3) formiranje snažnih katoličkih pojedinaca u odnosu na masovnu proizvodnju osrednjih kršćana. Na poseban način Jukić je naglasio okolnost da je Merz, koji je bio jedna od najreligioznijih osobnosti u nedavnoj povijesti Crkve u Hrvatskoj, bio odgojen u jednoj liberalnoj obitelji, koja je bila označena vjerskom ravnodušnošću. Za našu sekulariziranu generaciju to je jedan znak, jedna velika nada. Ništa nije predodređeno. Milost je nepredvidiva. Duh puše gdje hoće i tamo gdje ga ne bismo očekivali.

Kao posljednji govorio je u ime mladih, gosp. Damir Murković iz Trsta, bivši predsjednik Komisije za mlade Svjetske federacije Zajednica kršćanskog života. On je naglasio kako je Sveti Otac Ivan Pavao II. četiri puta posljednjih godina govorio o Ivanu Merzu mladim Hrvatima rimskim hodočasnicima, postavljajući ga kao uzor kršćanskog života; Murković je naveo vlastito iskustvo - upoznao je Merza samo preko knjiga - kao dokaz koliko mladoga čovjeka današnjice može nadahnjivati jedan lik vođe i apostola, učitelja i odgojitelja, što je u svoje vrijeme bio Ivan Merz, a što može biti i danas, kao što pokazuju primjeri mladih, koje je privuklo svjedočanstvo njegova života.

U diskusiji bila je naglašena među ostalim europska značajka Merčeve osobnosti. Rođen u braku Nijemca iz Češke i majke, pokrštene mađarske Židovke, primio je odgoj i gimnazijsko školovanje u krilu hrvatskog naroda, a sveučilišnu formaciju u europskim metropolama Beča i Pariza. Svim svojim bićem i srcem bio je okrenut Rimu, središtu katoličanstva. Svoj apostolski angažman potpuno je razvio u korist jednoga slavenskog, hrvatskog naroda, napose u korist hrvatske mladeži, za koju je na smrtnom času prikazao Bogu svoj mladi život kao žrtvu. Merz, zapravo, kao malo tko, ujedinjuje u svojoj osobi pluralizam europskih naroda i kultura; stoga je veoma prikladan da bude predstavljen i upoznat također i izvan svoje zemlje.

(Postulatura Ivana Merza priprema objavljivanje Zbornika radova i predavanja s ovoga Simpozija).